Njemačka i SAD: Je li ljubav iznevjerena?

Amerika. Tijekom najvećeg dijela proteklih 250 godina ta je riječ za Nijemce bila sinonim za obećanje slobode. Josef Hilsenrath iz Bad Kreuznacha, primjerice, i u dubokoj se starosti sjećao kako je 1941. kao dijete, nakon godina bijega od nacista, iz magle Atlantika iznenada ugledao Kip slobode.

"Bilo je to jednostavno nevjerojatno. Taj me osjećaj nikada nije napustio", ispričao je kroz suze u jednom televizijskom intervjuu.

Međutim, u posljednjih godinu i pol dana obećanje slobode ubrzano se urušavalo. Snimke maskiranih agenata imigracijske službe ICE tijekom njihovih, ponekad smrtonosnih racija, neke su podsjetile čak i na Gestapo i "nacističke metode".

Umjesto kao vodeća nacija slobodnog svijeta, SAD se sada pojavljuje kao država koja klizi prema autokraciji. Gotovo opsesivno, Nijemci svakog jutra provjeravaju što je "narančasti čovjek" u Bijeloj kući ponovno učinio.

Istodobno, meka moć supersile snažna je kao i uvijek. Njemačka javnost s nestrpljenjem iščekuje vjenčanje pop zvijezde Taylor Swift, a serije poput "Stranger Things" i "Euphoria" ruše rekorde gledanosti. Američki nogomet i košarka u Njemačkoj imaju sve više navijača.

Kako objasniti ambivalentnost?

"Zapravo postoje dvije Amerike", ocjenjuje amerikanist Michael Butter sa Sveučilišta u Tübingenu.

"S jedne strane, tu je stvarna, nesavršena Amerika, u kojoj diskriminacija i rasizam, kao i jaz između bogatih i siromašnih, nikada nisu prevladani, a dijelom su se čak enormno produbili. Istodobno postoji i ideja Amerike kao zemlje koja se ne temelji na podrijetlu, nego na zajedničkim vrijednostima. Najstarija demokracija na svijetu. Mi, dakle, uvijek u fokus stavljamo ili jednu ili drugu", rekao je.

Povjesničar Volker Depkat govori slično.

"Njemačke predodžbe o Americi oduvijek se kreću u polju napetosti između sna i noćne more", kaže Depkat.

SAD je dugo bio simbol modernosti. Politički kao liberalna demokracija, ekonomski kao kapitalistička industrijska država.

"Za progresivno orijentirane Nijemce Amerika je u mnogočemu bila veliki uzor, dok su konzervativne snage odbacivale modernost koju je Amerika predstavljala", navodi povjesničar.

Nakon Drugoga svjetskog rata mnogi Zapadni Nijemci došli su u neposredan kontakt s Amerikancima. Zrakoplovi iz zračnog mosta za Berlin, paketi pomoći i Marshallov plan doveli su do toga da se nekadašnji neprijatelj u iznenađujuće kratkom vremenu pretvori u voljenu zaštitničku silu.

"Američki način života" označavao je slobodu, modernost i budućnost. Imena poput "New Yorka", "Kalifornije" i "Hollywooda" imala su gotovo magičan prizvuk.

Istodobno su se zapadnonjemački obrazovani građanski krugovi još dugo borili protiv plesova koje su smatrali navodno pogubnima za mladež i stripova za koje su tvrdili da veličaju nasilje.

"Amerika, zemlja bez kulture, to je tada još bio često ponavljan prigovor", objašnjava Depkat. "Rock and roll i Mickey Mouse umjesto Goethea i Schillera."

Američka pop kultura potom je postala dio "liberalizacije" nekadašnje Zapadne Njemačke.

Mnogo toga što danas dolazi iz SAD-a zato se više i ne doživljava toliko kao američko, nego kao opće zapadno i kao dio vlastite kulture.

"Tako se djelomično može objasniti zašto mogu radikalno odbacivati Trumpa, a istodobno biti oduševljen filmovima iz Hollywooda", navodi Depkat.

Priča s istočne strane

U tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj Amerika je, u međuvremenu, bila imperijalistički klasni neprijatelj, iako su mnogi sanjali da nakon odlaska u mirovinu vlastitim očima vide Stjenjak i nebodere Manhattana. Među njima je bila i mlada Angela Merkel.

S Johnom Kennedyjem i njegovim "Ich bin ein Berliner" oduševljenje Amerikom dosegnulo je vrhunac.

A onda – crna limuzina s beživotnim tijelom predsjednika, Jackie Kennedy u ružičastom kostimu poprskanom krvlju i John Junior koji salutira na Nacionalnom groblju Arlington – slike su koje su i danas trajno urezane u sjećanje milijuna starijih Nijemaca.

Ubrzo se potom nadvila sjena Vijetnama, a sedamdesetih je uslijedio skandal Watergate. Od tada se njemački pogled na Ameriku stalno kretao između divljenja i odbacivanja, često vrlo izraženo.

Za vrijeme konzervativnog republikanskog predsjednika Georgea W. Busha, primjerice, došlo je do jasnog zahlađenja odnosa.

No potom je demokratski predsjednički kandidat Barack Obama u vrlo kratkom vremenu osvojio toliko simpatija da ga je u ljeto 2008., još prije izbora, više od 200.000 ljudi slavilo na ulicama Berlina.

Obama vs Trump

S Obamom se, čini se, obnovila njemačka idealna slika Amerike, kaže Depkat. Sličan učinak mogao se uočiti i nakon izbora Joea Bidena. Nakratko se činilo da je Donald Trump još samo slučaj za sudove i da se vratilo navodno pravo lice Amerike.

Trumpov drugi mandat sada može dovesti do dubljeg raskida. "Veze su sada prekinute", kaže amerikanist Butter. "I mnogim Nijemcima koji su proamerički nastrojeni postalo je jasno da se SAD dugoročno okreće od Europe. Odnos se definitivno mijenja."

Kako će se dalje razvijati odnos Nijemaca prema Americi?

"Mislim da je situacija trenutačno toliko nestabilna da se o tome ne može dati ozbiljna prognoza", ocjenjuje Butter.

"Ako bi se stvari sustavno počele ljuljati, a možda i rušiti, to bi u jednom trenutku utjecalo i na popkulturnu dimenziju. Tada bi Amerika bila toliko udaljena od svoje prvotne idealne slike da bi izgubila privlačnost i u drugim područjima."

Za Depkata je jasno da je ideja transatlantske zajednice vrijednosti prošlost.

"To se neće vratiti. Otuđenje između Njemačke i SAD-a sigurno nije počelo tek s Trumpom, ali on sada djeluje kao kugla za rušenje koja više ništa ne ostavlja da stoji. Ta je šteta nepopravljiva. Ono što možda ostaje jest ideja slobode i samoodređenja."

A to je ideja od koje je prije 250 godina sve počelo.