Hrvatski zet 'učitelj' braće ubojica iz Pariza

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Vojnici koji štuju Allaha i njegova poslanika došli su među vas. Oni se ne boje smrti, nego traže mučeništvo uime Allaha. Mene, Cherifa Kouachija, poslala je Al-Qa’ida iz Jemena. Bio sam ondje i finansirao me je Anwar al-Awlaki'', kazao je u telefonskom pozivu televizijskoj stanici BFMTV, jedan od dvojice braće Kouachi, počinitelja napada na pariški tjednik Charlie Hebdo.

Cherifov i Saidov mentor bio je, doznalo se tako, glavni operativac i ideolog islamske terorističke organizacije Al-Qa’ida, desna ruka Osame bin Ladena, domaćoj javnosti dobro poznat zahvaljujući vjenčanju s Hrvaticom iz Bjelovara.

Nakon što je u rujnu 2011. poginuo u napadu bespilotne letjelice, godinu dana kasnije danski obavještajac Morten Storm u javnost je izišao s pričom kako ih je do Al-Awlakija dovela njegova mlada žena, Hrvatica imenom Amina, koja danas živi u Jemenu i sprema se postati bombaš samoubojica. Bila je to 37-godišnja Irena Horak čiji je identitet razotkrio zagrebački Večernji list.

Nedovoljno radikalan

U seriji tekstova, dvije godine unazad zagrebačke novine analizirale su kako je obična djevojka iz susjedstva, socijalna pedagoginja odgojena u skladnoj katoličkoj obitelji preko noći prigrlila radikalni islam. Prema rekonstrukciji događaja uz pomoć njezinih dojučerašnjih prijatelja, ispada da se taj događaj zbio 2009. godine. Pričala je samo o vjeri, a na prelazak na islam pokušavala je nagovoriti i prijateljice, nazivajući ih ''sestrama''.

Tome je prethodio susret s muslimanom iz Londona, kojeg je upoznala na svadbi svoje sestre u Zagrebu. Zbog Sagea, uglednog britanskog odvjetnika, sve je češće boravila u Londonu i sve je češće u ruke uzimala Kur’an pa mu prigovarala zato što živi posve običnim životom koji uključuje i poneku čašicu alkohola. Štoviše, po povratku kući počela mu je slati prijeteće e-mailove, predbacivati mu zašto ne ustaje u četiri ujutro i ne klanja. Šest mjeseci nakon prvog susreta ostavila je Sagea: bio je, za nju, nedovoljno radikalan.

Ubrzo, putem Facebooka je stupila u kontakt s teroristom Anwarom al-Awlakijem koji je u to vrijeme, sredinom 2010. godine, tragao za trećom ženom, Evropljankom koja se preobratila na islam.

Mučenica

Njezin profil na toj društvenoj mreži pronašao je spomenuti danski obavještajac Morten Storm, duboko infiltriran u najviše krugove Al-Qa’ide kojemu je Irena - tada već Amina - povjerila da kontaktira s Al-Awlakijem s ciljem da mu postane žena te da, ustreba li, za njega i umre, kao mučenica.

Nedugo nakon toga, Amina je bila na putu za Beč, ne znajući da svaki njezin korak prema bliskom suradniku Osame bin Ladena prate agenti CIA-e i PET-a, s jednim ciljem: približiti se Al-Awlakiju i učiniti ga živom metom.

Irena Horak, ili Amina, nije dugo živjela svoje snove. Anwar al-Awlaki ubrzo je lociran, a ostalo je odradio američki dron. Nakon njegove smrti, ''braća'' su joj sredila posao urednice u terorističkom online magazinu Inspire. U jednom od svojih posljednjih izvještaja napisala je: ''Htjela bih postati bombaš samoubojica, ali braća iz Al-Qa’ide nisu mi to dopustila. Ipak, želim umrijeti kao i moj suprug''. A upravo je to scenarij kojeg se njezini bližnji ponajviše boje. U kratkoj izjavi za Večernji list, jedinoj kojeg je dala hrvatskim medijima, obitelj Horak vijesti o svojoj kćeri primila je iznimno teško.

Bolesna ideologija

''U potpunom smo šoku. Kada je prije dvije godine napustila Hrvatsku, Irena je rekla da ide studirati jezike. Žalila se da ovdje nema nikakvu perspektivu i onda nestala bez traga. Nismo znali da je u Jemenu, o svemu smo, na žalost, doznali iz medija'', ispričali su članovi obitelji Horak.

Premda već tri godine nije među živima, svijet i danas živi posljedice bolesne ideologije koju je Anwar al-Awlaki usadio braći Kouachi.

''Stravična bilansa od 17 nedužnih mrtvih ljudi u Parizu slikovito govore o tome koliko je njegov utjecaj na te mlade ljude bio strašan, a koliko je za njihova kratkog braka uspio utjecati na svoju ženu, kasnije i udovicu Irenu Horak, nikada, nadajmo se, nećemo doznati'', piše zagrebački Večernji list.