Republika Srpska može izgubiti stotine milijuna kroz arbitražne sporove koji joj prijete, upozorio je u razgovoru za Fenu menadžer za odnose s javnošću u Transparency International BiH Srđan Traljić.
''Slučaj Vijadukt datira još i 2004. godine kada je Vlada RS dodijelila koncesiju firmi HES Vrbas, u vlasništvu slovenskog Vijadukta. Mislim da je 2013. godine dodijeljena koncesija za izgradnju HE Bočac 2 koja je onemogućila izgradnju ovog projekta. Vijadukt je pokrenuo arbitražni spor i odluka je takva kakva jeste, dug se mora platiti a na nama je da utvrdimo tko je odgovoran za ovu i buduće štete koje će nastati. Ostaje pitanje i da li se ovo moglo riješiti dogovorom i je li Vlada adekvatno štitila interese svih građana'', kaže Traljić.
Ističe da slučaj Vijadukt nije jedini. Na primjer, u slučaju vjetroparka Trusina u Nevesinju možemo imati isti problem.
Navodi da je taj ugovor raskinut a „Kermas Energija“ prošle godine uputila je Vijeću ministara BiH opomenu pred pokretanje arbitražnog postupka. Ta je koncesija dodijeljena 2012. godine ali je dvije godine kasnije potpisan aneks ugovora kojim je taj projekt od 50 megavata podijeljen na pet projekata od po 10 megavata. Time je koncesionaru omogućeno da aplicira za poticaj za struju koju bude proizveo.
''Imali smo uhićenja bivših rukovoditelja ERS-a koji su to odobrili ali od tog procesa nije bilo ništa. Koncesija je raskinuta i ako dođe do arbitraže možemo izgubiti značajna sredstva. Ne treba zaboraviti ni ovaj slučaj oko koncesije koja je dana firmi Komsar u Ugljeviku na strateške rezerve koje su nužne za rad RITE Ugljevik. Ova firma nije izgradila još jedan blok termoelektrane a sada smo u situaciji da moramo otkupiti tu koncesiju kako bi termoelektrana mogla normalno radit'', rekao je Traljić.
Također ima još puno spornih koncesijskih ugovora s firmama upitnog kredibiliteta i teško je reći što će biti s tim.
''Zbog toga zagovaramo jednu sustavnu reformu u području koncesija kako kod procesa dodjele ugovora tako i kod same realizacije. Plašim se da ćemo platiti veliku cijenu jer nismo imali institucije koje su bile spremne da se suprotstave pojedincima koji su stavljali svoj potpis na štetne ugovore'', kaže Traljić.
Na kraju je upozorio da ne treba zaboraviti ni arbitražne sporove sa Slovenijom i Hrvatskom oko ulaganja u dvije termoelektrane iz vremena SFRJ, tu smo već imali odluku u slučaju RITE Ugljevik.
''To su najveći proizvođači struje koji su donosili ogromnu zaradu. Godinama se govori o nedomaćinskom poslovanju u ERS-u, o korupcijskim aferama a nitko očigledno nije mislio da bi ove obaveze za izgradnju tih objekata mogle doći na naplatu. Sada je pitanje kako će se to vraćati.
S druge strane iz političkih razloga mislim da nitko u Republici Srpskoj ne smije otvoriti pitanja hidroelektrana Zvornik i Bajina Bašta gdje Republika Srpska ne dobiva ništa iako su ti objekti na granici. Od rata nije plaćana ni naknada za potopljeno zemljište općinama i to su ozbiljna sredstva'', zaključio je Traljić.
