Ostala su još trojica: Tko su posljednji živući članovi Predsjedništva Jugoslavije?

Smrt Raifa Dizdarevića, nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ, ponovno je u fokus vratila generaciju političara koja je desetljećima bila na samom vrhu nekadašnje Jugoslavije.

Dizdarević je preminuo u srijedu u Sarajevu u 100. godini života. Rođen je 9. prosinca 1926. u Fojnici, a tijekom političke i diplomatske karijere obnašao je neke od najviših funkcija u tadašnjoj državi. Predsjednik Predsjedništva SFRJ bio je od svibnja 1988. do svibnja 1989. godine.

Njegovom smrću dodatno se skratio popis živućih političara koji su nekada sjedili u kolektivnom šefu države.

Prema dostupnim biografskim podacima i popisima članova Predsjedništva od njegova osnivanja 1971. do raspada SFRJ, živa su još trojica bivših članova – Stjepan Mesić, Vasil Tupurkovski i Bogić Bogićević.

Stjepan Mesić

Najstariji među njima je Stjepan Mesić, rođen 1934. godine.

Mesić je u Predsjedništvo SFRJ ušao kao predstavnik Hrvatske u listopadu 1990. godine, u vrijeme kada se jugoslavenska federacija već nalazila u dubokoj političkoj krizi.

Na mjesto predsjednika Predsjedništva trebao je doći u svibnju 1991. prema načelu rotacije, ali je njegov izbor tada blokiran. Funkciju je naposljetku preuzeo krajem lipnja 1991. godine. Hrvatsku je u Predsjedništvu predstavljao do prosinca iste godine.

Mesić će poslije raspada Jugoslavije nastaviti političku karijeru u Hrvatskoj, a od 2000. do 2010. obnašao je dužnost predsjednika Republike Hrvatske.

Vasil Tupurkovski

Drugi živući član je Vasil Tupurkovski, rođen 1951. godine.

U Predsjedništvo SFRJ ušao je 15. svibnja 1989. kao predstavnik tadašnje Socijalističke Republike Makedonije. Na toj funkciji ostao je do proglašenja makedonske neovisnosti u rujnu 1991. godine.

Tupurkovski je tako bio neposredni sudionik posljednjih godina zajedničke države, kada su politički sukobi među republikama postajali sve izraženiji.

Bogić Bogićević

Najmlađi među trojicom je Bogić Bogićević, rođen 1953. godine, koji je u Predsjedništvu predstavljao Bosnu i Hercegovinu.

Član kolektivnog šefa države postao je 15. svibnja 1989., naslijedivši upravo Raifa Dizdarevića, a formalno je na toj poziciji ostao do travnja 1992. godine.

Bogićević je ostao posebno zapamćen po događajima iz ožujka 1991. godine, kada Predsjedništvo nije prihvatilo prijedlog za uvođenje izvanrednog stanja u zemlji.

Predsjedništvo je u početku imalo čak 23 člana

Predsjedništvo SFRJ uspostavljeno je ustavnim amandmanima 1971. godine kao kolektivni šef države. Prvotni sastav bio je znatno veći nego što ga pamti većina građana – imao je 23 člana, po tri iz svake republike, po dva iz Vojvodine i Kosova te Josipa Broza Tita.

Ustavom iz 1974. Predsjedništvo je reorganizirano. U njemu je bio po jedan predstavnik šest republika i dvije autonomne pokrajine, a član je po položaju do 1988. bio i čelnik Saveza komunista Jugoslavije. Tito je, međutim, ostao predsjednik Republike s doživotnim mandatom.

Tek nakon njegove smrti 4. svibnja 1980. kolektivno Predsjedništvo u punom je smislu preuzelo funkciju šefa države, a njegovi su se predsjednici potom izmjenjivali po načelu rotacije.

Kroz Predsjedništvo su tijekom dva desetljeća prošla brojna poznata imena jugoslavenske politike, među njima Cvijetin Mijatović, Mika Špiljak, Lazar Mojsov, Janez Drnovšek, Borisav Jović, Stipe Šuvar i drugi.

Danas, više od tri desetljeća nakon raspada zajedničke države i nakon smrti Raifa Dizdarevića, Mesić, Tupurkovski i Bogićević ostaju posljednja trojica živućih bivših članova Predsjedništva SFRJ.