Odlazi cirkus iz našeg malog grada

U nedjelju se, kažu, opet održavaju nekakvi povijesni izbori. Kod nas je svaki svetac povijesni, svaka nedjelja sudbonosna, a svaki komad papira koji ubaciš u kutiju zapravo služi tome da izabereš tko će te iduće četiri godine lagati za tvoje novce. 

Ono što su nam u proteklih mjesec dana priredili kandidati za hrvatskog člana Predsjedništva BiH nadilazi čak i standarde seoske krčme. Nevjerojatno je kako smo, nakon svih priča o europskom putu, uspjeli završiti u blatu u kojem se raspravlja o izvanbračnoj djeci, kvrnim zrncima i oficirima bivših tajnih službi.

Sve je isto samo njega nema

Počnimo s favoritkinjom, Darijanom Filipović. Nju ne treba osobno blatiti – dovoljno je reći da je kandidatkinja HDZ-a BiH. To je stranka koja nosi apsolutnu odgovornost za to što su hercegovačka sela prazna, a gradovi u Središnjoj Bosni pusti. HDZ je imao sve poluge vlasti u rukama, kontrolirao je svaku instituciju, svako javno poduzeće, svaku fotelju i svaki natječaj, a promijenio nije ništa. Dok obitelji bježe prema Njemačkoj, HDZ se i dalje ponaša kao da drži monopol na domoljublje. To je mašinerija koja je privatizirala nacionalni interes i pretvorila ga u pogonsko gorivo za nekoliko odabranih obitelji u krugu oko Mostara. Darijana kroz kampanju korača kao produžetak tog sustava koji desetljećima prodaje maglu pod egidom nacionalnog spasa, dok stvarni život iza njezinih leđa umire.

Pa ipak, u moru potpunog ludila i paranoje koja je okružuje, Filipović doista djeluje kao jedina odrasla osoba u ovoj prostoriji. Kada u istupima kaže da član Predsjedništva BiH ne gradi lokalne ceste niti isplaćuje plaće liječnicima, ona izgovara istinu. Njezina kampanja jest proizvod sustava koji odbija reforme, ali njezino odbijanje da se valja u blatu s ostala dva pretendenta na fotelju u ovom trenutku zvuči kao jedini preostali glas razuma.

Lučić je oporbu bacio u blato

Jer s druge strane sjedi Zdenko Lučić, čovjek koji iza sebe ima koaliciju „Petorka“. Oporba među bh. Hrvatima je po prvi put dobila stvarnu snagu, vjetar u leđa i povijesnu priliku da ponudi drukčiji smjer. Narod je želio čuti kako očistiti institucije od nepotizma, kako maknuti rođake s pozicija i kako skinuti okove jednopartijskog sustava. I što je Lučić napravio s tom energijom? Bacio ju je u blato.

Ustavne ovlasti Predsjedništva nad ekonomijom ne postoje i nitko od njega nije tražio ekonomske elaborate, ali se tražio politički program slobode. Umjesto toga, Lučić je mrtav-hladan počeo prebrojavati krvna zrnca Draganu Čoviću. Danima se po televizijama i skupovima bavi njegovim rođenjem, majkom čistačicom i nekakvim Savom Miljevićem, oficirom UDBA-e. Kada kandidat koji je trebao predvoditi zaokret spadne na to da mu se cijeli narativ svodi na to tko je kome otac i čija je mater čistila urede prije četrdeset godina, onda on ne ruši HDZ. On ruši dostojanstvo naroda koji ga je podržao i pretvara ozbiljnu oporbenu alternativu u jeftinu tabloidnu sapunicu.

Građanski nacionalist

A tamo gdje se u ime naroda navodno brani država, u zasjedi čeka Slaven Kovačević. Njegova Demokratska fronta pustila je spot pod naslovom „Ljudi zemlje ljiljana ne poznaju strah“. To je čista laž – ti birači itekako dobro znaju što je strah, i to isključivo zato što im ga Kovačević i Željko Komšić serviraju za doručak, ručak i večeru. Oni su od proizvodnje nacionalne panike napravili cjelodnevni meni od kojeg svi imamo žgaravicu. Svaki dan iznova plaše ljude pričama o urotama, trećim entitetima i podjelama, i drže svoje biračko tijelo u stanju trajne borbene gotovosti.

Kovačevićeva politička mudrost svodi se na običnu matematiku: moramo pobijediti s 2:1 u Predsjedništvu da Darijana i Željka ne bi preglasale državu i pomilovale Dodika. To što zakoni ove zemlje eksplicitno traže konsenzus za sve takve odluke, Slavena savršeno boli briga. Što su činjenice naspram straha kojim se puni glava narodu kako bi ga se po tko zna koji put motiviralo da masovno izađe i preglasa malobrojnijeg susjeda? Njegov politički koncept građanske države svodi se na običnu želju za čistom većinskom dominacijom. To je sustav u kojem se priča o ravnopravnosti koristi isključivo kao paravan za gaženje tuđih prava, što je najbrži put u totalni raspad sistema.

Mnogi su predstavu shvatili do sad...

U nedjelju se zavjesa spušta. Pred biračima će se naći tri lica: Zdenko koji je snagu oporbe prosuo u blato, Slaven koji ljude hrani strahom tri puta dnevno i Darijana koja pod kontrolom HDZ-a nudi mirnu tišinu statusa quo. Cirkus odlazi iz našeg grada, šatori se pakiraju, a narodu ostaje samo da plati račun za ulaznice koje nikada nije želio kupiti.

Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima ne odražavaju stavove redakcije portala, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.