Susret s Papom
Milanović: Bilo bi dobro da se Gospa u Međugorju ne ukazuje svaki dan
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović došao je u ponedjeljak ujutro, na početku službenog posjeta Vatikanu, zajedno sa suprugom u privatnu audijenciju kod Svetog Oca.
Papa Franjo primio ga je u Apostolskoj palači.
Milanović je, među ostalim, spomenuo komercijalizaciju Međugorja, koja, kako je rekao, stoji na putu ozbiljnijem reguliranju statusa Međugorja, što je mnogim ljudima u Hrvatskoj i u Hercegovini u interesu.
''Bilo bi dobro da se Gospa ne pojavljuje svaki dan'', dodao je.
Na novinarsko pitanje kakav je bio Papin pogled na situaciju u BiH i uopće na zapadnom Balkanu, Milanović je rekao da se s Papom ne može razgovarati o takvim detaljima, "mada je razgovor bio dosta neformalan, ali postoje neke granice".
''Međutim, s kardinalom Parolinom i Gallagherom, s njima apsolutno da. To su prijatelji koji hoće pomoći. Znaju dosta, ne znaju sve. Gallagher sad ide u Srbiju kod Vučića, neću reći da sam ga pripremio, ima ga tko pripremiti, ali smo razgovarali dosta o tome'', rekao je Milanović.
Dodao je da je njihov stav onakav kakav nama odgovara, da oni mogu pomoći, ali da si možemo pomoći i sami.
''Da podsjetim, mi smo članica EU-a i NATO-a. Srbija i druge države to nisu. Pa ako dođe dotle da se s time moramo busati u prsa, pa i to ćemo. Ali ja to ne bih htio. Htio bih da se okupe i Vučić, ako treba, a treba, i Erdogan, tu sam kao honest broker, kao sudionik, kao zainteresirana osoba kojoj ne moraju sve strane vjerovati, ali pretpostavljam da mi vjeruje hrvatska strana, da sjednemo i da vidimo možemo li mi, odnosno predstavnici naroda u BiH uz neku našu kreativnu i poštenu pomoć postići više od drugorazrednih, ali zaista drugorazrednih, ne po statusu, nego po karakteru, diplomata koji rade nered u BiH već godinama, koji ne odgovaraju nikome'', poručio je, prenosi HRT.
Rekao je da je inteligentan zaključak da "Hrvati još uvijek haju za BiH" te pozvao: "Nemojmo to potrošiti."
Rekao je i da papa Franjo ima interesantne stavove o Bruxellesu kao o jednom već pomalo otuđenom centru moći.
