"Tri ravnopravne federalne jedinice, temeljene na postojećim teritorijalnim razgraničenjima, bile bi u skladu s daytonskim načelom jednakosti naroda, uklonile bi prenapuhane slojeve birokracije i otvorile novi put prema miru", navodi Max Primorac, američki diplomat hercegovačkih koriijena.
Kako kaže, "vrijeme je da se Bošnjacima, Hrvatima i Srbima vrati suvereno pravo da sami rješavaju svoje nesuglasice".
Prema njegovim riječima, BiH je danas "slomljena, duboko podijeljena i lišena suvereniteta, jer njome ne upravljaju tri konstitutivna naroda, već skupina međunarodnih diplomata koja ima ovlasti proizvoljno smjenjivati izabrane dužnosnike, ukidati donesene zakone, obespravljivati birače i nametati fiktivni 'bosanski' građanski identitet koji preferira muslimane u odnosu na kršćane". U međuvremenu, prazninu su, kako kaže, iskoristile Rusija, Kina i Iran.
"Od potpisivanja sporazuma, američki porezni obveznici uložili su 2 milijarde dolara pomoći kako bi se zemlji pomoglo u prijelazu iz sukoba u normalno stanje. U prvom desetljeću međunarodna zajednica ukupno je uložila 14 milijardi dolara pomoći. Unatoč tom velikom ulaganju, projekt izgradnje države nije uspio i vrijeme je da se s njim prekine", navodi Primorac.
Prema analizi Maxa Primorca, administracija Donalda Trumpa i Kongres Sjedinjenih Američkih Država trebaju hitno poduzeti niz konkretnih mjera kako bi Bosni i Hercegovini vratili puni suverenitet. U dokumentu koji je izazvao pažnju političke javnosti, Primorac iznosi detaljne preporuke koje uključuju ukidanje Bonskih ovlasti, promjenu američke politike prema Balkanu te jačanje prava konstitutivnih naroda u BiH.
Jedna od ključnih točaka analize odnosi se na ukidanje neograničenih ovlasti Ureda visokog predstavnika (OHR). Prema Primorcu, visoki predstavnik koristi tzv. Bonske ovlasti temeljem konsenzusa Vijeća za provedbu mira (PIC), čiji je SAD najutjecajniji član.
Predlaže da Washington sazove sjednicu Upravnog odbora PIC-a u Sarajevu i jednostrano povuče podršku za te ovlasti. Time bi OHR izgubio moć nametanja odluka, a odgovornost za upravljanje zemljom vratila bi se izabranim predstavnicima naroda BiH.
U dokumentu se poziva i na reviziju politike američkog State Departmenta. Državnom tajniku Marcu Rubiju preporučuje se prekid podrške centralizaciji zemlje pod bošnjačkom dominacijom.
Tehnička pomoć trebala bi biti usmjerena na jačanje suvereniteta i reformu Ustavnog suda, uključujući prestanak mandata stranim sucima kroz ukidanje njihova financiranja.
Primorac zagovara i smanjenje dominacije State Departmenta nad politikom prema BiH. Kao rješenje nudi politička imenovanja u diplomatskim predstavništvima, posebno u Sarajevu, koja bi mogla djelovati protiv "daytonske elite". Također se predlaže zamjena osoblja američkog veleposlanstva kako bi se lakše provodila nova politika.
Jedna od glavnih preporuka odnosi se na obnovu političkih prava Hrvata. Navodi se da je njihova populacija pala s 835.000 (1991.) na oko 330.000 (2024.) zbog sustavne diskriminacije i preglasavanja. Presude Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava, koje potvrđuju da je aktualni izborni zakon suprotan Daytonu, moraju biti implementirane uz pritisak SAD-a na bošnjačke političke strukture.
Primorac smatra da je aktualni ustroj BiH disfunkcionalan. "Umjesto dvije disfunkcionalne entitetske jedinice, BiH treba tri federalne jedinice – bošnjačku, hrvatsku i srpsku – u konfederalnom sustavu sličnom Belgiji ili Švicarskoj. Time bi se smanjile separatističke napetosti, smanjila birokracija (BiH trenutno ima 149 ministara i 635 parlamentaraca), omogućilo bi se samoupravljanje svakom narodu, a radikali bi izgubili moć. Židovi i druge manjine bi prvi put mogli biti birani, što sada nije moguće", navodi.
U kontekstu energetske sigurnosti, Primorac kritizira zakon o plinu koji je nametnula administracija Joea Bidena, a koji je, kako navodi, spriječio proširenje hrvatskog plinovoda prema BiH i time produbio ovisnost o ruskom plinu. Promjenom tog zakona otvorio bi se prostor Hrvatima za osnivanje vlastitog plinskog poduzeća, a SAD bi imao priliku proširiti svoje tržište. Uz to, podsjeća da se u sjeveroistočnom dijelu Republike Srpske nalaze najveća nalazišta litija u Europi, što može predstavljati dugoročnu stratešku korist za američke saveznike.
U svojoj analizi, Primorac je nazvao Visokog predstavnika "imperijalnim namjesnikom" s neograničenim ovlastima nad izabranim čelnicima i institucijama zemlje.
"Smjene bh. dužnosnika od strane stranih diplomata postale su prepoznatljiv znak postdaytonskog mirovnog procesa i traju i danas. Od 1997. do 2010. godine, OHR je smijenio ili suspendirao gotovo 200 dužnosnika, uključujući i izabrane predsjednike. Svaka takva strana intervencija usporava neovisni razvoj ključnih institucija BiH i dodatno pogoršava odnose među Bošnjacima, Hrvatima i Srbima", navodi.
Osvrnuo se i na situaciju s Miloradom Dodikom te je optužio OHR da je "usmjerio bošnjački kontrolirani državni sud da osudi Milorada Dodika – predsjednika Republike Srpske, srpskog entiteta u zemlji – na godinu dana zatvora zbog 'kršenja Daytonskog sporazuma', što je česta optužba protiv onih koji osporavaju ovlasti OHR-a".
Kako kaže, Dodik, koji je isprva bio miljenik Zapada kao "antinacionalistički reformator", s vremenom je postao otvoreni proruski separatist te navodi kako, uz smjenjivanje bh. dužnosnika, "više od 900 odluka koje je OHR donio pokazuje da strani diplomati imaju gotovo totalitarnu moć nad svim aspektima života u zemlji – od državnih simbola, ekonomske politike, reforme pravosuđa, restrukturiranja medija, zakona o imovini, do pitanja raseljenih osoba, izbjeglica i međuetničkog pomirenja".
"Ne postoji niti jedno područje vlasti u kojem tri naroda u BiH mogu samostalno odlučivati", zaključuje.
Primorac tvrdi kako ovlasti Visokog predstavnika ne proizlaze iz Daytonskog mirovnog sporazuma, već ih je dodijelilo Vijeće za provedbu mira (PIC) koje, s druge strane, nema pravno uporište za dodjelu neograničenih ovlasti Uredu Visokog predstavnika.
"Time što je OHR-u dodijelio konačne ovlasti nad institucijama zemlje – tzv. Bonske ovlasti – potkopao je njegovu osnovnu misiju da omogući demokratsku tranziciju, jer je narodima BiH oduzeta sposobnost da samostalno rješavaju vlastite razlike", navodi Primorac te dodaje kako, umjesto toga, stranke moraju tražiti vanjska rješenja za svoje političke sporove, jer suverenitet ne pripada njihovim izabranim predstavnicima, već stranim birokratima.
Navedene institucionalne probleme dodatno pojačava nerazvijeno pravosuđe, a kako navodi Primorac, odluke stranih sudaca "često imaju odlučujući glas u presudama o ključnim ustavnim pitanjima, naginjući pritom prema centralizacijskim interesima Bošnjaka".
Osvrnuo se i na privremenu mirovnu misiju u BiH, koja se vodi već 20 godina, te je podsjetio na davna obećanja o integraciji BiH u EU i NATO, koja i dalje ostaju neispunjena.
U analizi navodi kako je SAD nakon sklapanja Daytonskog mirovnog sporazuma preusmjerio pozornost na globalni terorizam, a vodstvo nad tranzicijom BiH prepustio Europi.
"Ipak, američko veleposlanstvo u Sarajevu nastavilo je omogućavati američkom State Departmentu, koji je tada bio pod utjecajem ljevice, da se de facto nametne kao su-upravitelj zajedno s OHR-om, uz minimalan nadzor iz Washingtona, koji je bio zaokupljen drugim krizama", navodi.
Dodaje kako se nijedna odluka OHR-a ne donosi bez američkog odobrenja, a američka vlada pokriva milijun dolara proračuna OHR-a – što čini 22 % od ukupno gotovo 6 milijuna dolara.
"Američko veleposlanstvo također nameće sankcije i nastoji ukloniti izabrane dužnosnike koji dovode u pitanje ovlasti OHR-a. U prosincu prošle godine, američki veleposlanik u BiH nametnuo je novi zakon o plinu kojim se centralizira upravljanje plinovodom u tvrtki BH-Gas, koja je u vlasništvu države i koju u potpunosti kontroliraju Bošnjaci. Prema državnim revizorima, tvrtka je duboko umrežena u korupciju povezanu s Rusijom", stoji u analizi Maxa Primorca.
Primorac objašnjava kako je zakon donesen jer je Hrvatska ponudila proširenje mreže prema BiH, a zamjena ruskog plinovoda američkim bila bi strateški uspjeh za SAD.
"Kako bi se projekt gradio na području naseljenom Hrvatima, hrvatski dužnosnici u BiH zatražili su da se osnuje posebna plinska tvrtka pod njihovom nadležnošću. Američki veleposlanik taj je zahtjev odbio i prijetio sankcijama, a zakon je nakon toga usvojen bez potpore Hrvata", navodi.
Dodaje kako je takva nametnuta odluka prekinula dosadašnju praksu u kojoj su Hrvati i Bošnjaci upravljali odvojenim javnim poduzećima kako bi dijelili prihode i radna mjesta, dodatno narušivši hrvatsko-bošnjačke odnose. Prema njegovim riječima, uplitanje američkog veleposlanika rezultiralo je izgubljenom strateškom prilikom za izvoz većih količina američkog prirodnog plina u Europu, jer je Hrvatska projekt stavila na čekanje.
"Ranije je američki veleposlanik sankcionirao ministra trgovine i gospodarskih odnosa Republike Srpske te druge srpske dužnosnike, dok je hrvatskog čelnika u BiH optužio da 'služi ruskim interesima'", navodi te dodaje kako su u BiH, u konačnici, svi u sukobu jedni s drugima.
Primorac navodi kako je pogrešno što zapadni diplomati odstupaju od izvorne daytonske odredbe koja štiti prava triju konstitutivnih naroda te umjesto toga "pokušavaju nametnuti građanski 'bosanski' identitet, polazeći od progresivnog uvjerenja da je etnoreligijski identitet prepreka stabilnosti BiH".
Takav pristup ocjenjuje temeljnim uzrokom krize u BiH.
"Građanska država koja zamjenjuje etnicitet kao upravljački okvir odgovara političkom cilju bošnjačke većine da stvori centraliziranu, jedinstvenu državu", navodi.
Model "jedan čovjek, jedan glas" u zemlji koja ne poznaje istinske demokratske norme, kako navodi, doveo bi do vladavine većine, što bi za Hrvate i Srbe značilo neprihvatljivo podređivanje njihovih suverenih prava bošnjačkoj većini, suprotno Ustavu BiH koji državu definira kao zajednicu triju naroda: Bošnjaka, Hrvata i Srba.
"Kao rezultat složene političke arhitekture i povijesnih neprijateljstava, odvojeni identiteti Bošnjaka, Hrvata i Srba i dalje snažno opstaju, pri čemu svaki od njih druge doživljava kao egzistencijalnu prijetnju. Umjesto da slijedi primjere Belgije, Švicarske i drugih uspješnih konsocijacijskih modela upravljanja koji se temelje na ravnopravnosti konstitutivnih naroda, OHR, uz prešutno odobravanje američkog State Departmenta, pokušava nametnuti zajednički 'bosanski' identitet – dekretom, kažnjavajući protivnike zbog legitimnog izražavanja nacionalnih interesa", navodi.
Dodaje kako se ti dekreti oslanjaju na izborne inženjeringe kako bi potaknuli glasanje neovisno o etničkoj pripadnosti, oslabili etnički utemeljene vlasti i, u praksi, prisilili na bošnjačku asimilaciju triju konstitutivnih naroda BiH.
"Od 2006. Bošnjaci dijele svoj glas između otvoreno bošnjačkih stranaka i muslimanski dominantnih socijaldemokrata koji kandidiraju tzv. hrvatske predstavnike – koji osvajaju tek neznatan broj hrvatskih glasova, a slijede bošnjačko vodstvo", navodi te dodaje kako je rezultat da Bošnjaci kontroliraju većinu političkih funkcija i državnih tvrtki, dok su Hrvati politički obespravljeni i diskriminirani.
Prema njegovim riječima, vlast u kojoj sudjeluju Bošnjaci ima potporu i u Međunarodnoj zajednici koja financira progresivne nevladine organizacije koje promiču asimilaciju i građanski identitet, a koje su tvrdile da se 20 % stanovništva izjašnjava kao "Bosanci".
Podsjeća kako popis iz 2013. pokazuje suprotno: od 3.531.159 stanovnika samo se 37.110 izjasnilo kao "Bosanci" – tek oko 1 %, te navodi kako mnogi Bošnjaci posjeduju državljanstvo susjedne Hrvatske, članice EU-a, zbog čega imaju privilegije zapošljavanja koje BiH nema.
"Identitet 'Bošnjak' postao je služben tek 1993. godine, tijekom raspada Jugoslavije. Na popisu 1991. samo je 1.285 osoba izjavilo da su 'Bošnjaci', a 10.727 da su 'Bosanci', dok se gotovo 2 milijuna izjasnilo kao muslimani."
"Sustavna međunarodna kampanja za stvaranje građanskog, neetničkog identiteta ne samo da krši Daytonski sporazum, već i ne uspijeva pronaći uporište u stvarnosti", tvrdi Primorac te potkrepljuje primjerom konferencije u Daytonu koja je održana u svibnju 2025., a riječ je bila o panelu o novinarstvu u BiH – koji je financirao State Department putem National Endowment for Democracy. Panel je, kako navodi, uključivao tri Bošnjaka, bez ijednog Srbina ili Hrvata, iako su se svi predstavljali kao "Bosanci".
"Isplati se biti 'Bosanac'", zaključuje Primorac.
U analizi se navodi kako unutar vanjskopolitičkih krugova postoji širok konsenzus da je upravna struktura Bosne i Hercegovine neodrživa, a njezina disfunkcionalnost otvara prostor vanjskim akterima da ugroze interese Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika.
Kina je postala važan gospodarski partner u regiji putem Konfucijevih instituta, projekata izgradnje cesta i termoelektrana, infrastrukturnih zajmova te prisutnosti u medijima.
Rusija snažno podupire srpski separatizam isporukom oružja, kulturnom i vjerskom potporom te provođenjem obavještajnih aktivnosti iz entiteta Republika Srpska, što koristi i za potkopavanje Crne Gore, članice NATO-a.
"U ratu u BiH 1990-ih islamski džihadisti, svježe pristigli iz sovjetsko-afganistanskog rata, pomagali su muslimanskim snagama, uključujući i one povezane s planiranjem napada 11. rujna, poput Khalida Sheika Mohammeda. Mnogi strani mudžahedini ostali su u zemlji. Iranska Revolucionarna garda uspostavila je dugoročne veze s bošnjačkim vođama, osobito u obavještajnom sektoru – i te veze traju i danas", navodi se u analizi.
Dodaje se kako bošnjački politički vrh ponovno uspostavlja odnose s Iranom i Muslimanskim bratstvom, dok se u zemlji nastavlja proces radikalizacije financiran izvana, osobito kroz podršku tvrdolinijaškim imamima.
"Vrhunac takve politike zabilježen je u svibnju 2025., kada je visoki iranski obrambeni dužnosnik posjetio Bosnu i Hercegovinu i susreo se s bošnjačkim ministrom obrane, što je izazvalo oštru reakciju Trumpove administracije, uključujući prijetnje sankcijama protiv ministra i financijskim kaznama za državu. Radikalizacija bošnjačkih vlasti kulminirala je prošlog mjeseca kada su otkazali redoviti sastanak Konferencije europskih rabina u Sarajevu", zaključuje se u tekstu.
