''Svaka naša borba za poštovanje Daytona nije samo borba za prava Republike Srpske. To je borba za očuvanje mira i Ustava BiH, prava Republike Srpske, Republike Srpske i sprečavanje novih sukoba'', poručio je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u obraćanju na posebnoj sjednici Narodne skupštine Srpske povodom 30 godina od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma.
Rekao je kako je Daytonski mirovni sporazum za Republiku Srpsku ''više od mirovnog sporazuma, on je ne samo garancija mira, nego i garancija njenih prava'' te pozvao da se u BiH treba vratiti dogovori i izvornom Daytonu.
"Svaka naša borba za poštovanje Daytona nije samo borba za prava Republike Srpske. To je borba za očuvanje mira i Ustava BiH, Republike Srpske i sprečavanje novih sukoba. I ma koliko nas zbog toga napadali, klevetali i lažno optuživali, mi smo ti koji poštovanjem Daytona branimo mir, branimo sporazum čija smo strana potpisnica", naglasio je predsjednik Dodik
"Posebnim prilikama priliče i posebne sjednice. Ovo obraćanje posvećeno je veoma posebnom događaju: 30. godišnjici sklapanja Daytonskog mirovnog sporazuma.
Daytonski mirovni sporazum nije bio savršen. Nije bio utopija, već je bio stvaran i funkcionirao je. Trideset godina održava mir, uvaživši ne zato što je potvrdio Republiku Srpsku, stvorio Federaciju BiH i BiH, nego zato što ih je prepoznao kakve jesu, sa svim specifičnostima, složenostima i sa svim razlikama.
Koliko je Daytonski mirovni sporazum značajan za Republiku Srpsku, koliko na njegovom poštovanju insistiramo, koliko je i sve što radimo u skladu s njegovim odredbama, najbolje svjedoče dvije povijesne, potvrđene činjenice - Daytonski mirovni sporazum je ratificirala Narodna skupština Republike Srpske, a dan kada je parafiran proglašen je državnim praznikom. Srbi i Republika Srpska slave mir. S druge strane, ovaj sporazum Federacija BiH nikada nije ratificirala. Umjesto dana kada je ustanovljen mir, Federacija slavi dan kada je počeo rat.
"U Bosni su ljudi uvijek u ratu sa nečim – sa drugim ljudima, sa sobom, sa svojim zabludama", pisao je naš jedini nobelovac Ivo Andrić. A mi smo u Daytonu našli način da konačno završimo taj rat i da se vratimo sebi, svojim kućama i svojim porodicama. Za Republiku Srpsku, Dayton je više od mirovnog sporazuma. To je ne samo garancija mira, nego i garancija naših prava.
Da bi se okončao rat, Daytonski sporazum je svojim Aneksom četiri, Ustavom BiH, uspostavio novi politički sustav i time, zapravo, otklonio uzroke rata.
Rat u BiH nije započeo zbog netrpeljivosti među narodima, počeo je zato što je narušen princip ravnopravnosti.
Dayton nije bio sugestija ili deklarirana vizija. To je ugovor kojim je utvrđen Ustav BiH. Napisale su ga, usuglasile i potpisale sve strane, dakle, Republika Srpska, Federacija BiH, Srbija, Hrvatska i nelegitimni Alija Izetbegović u ime nekakve BiH, zapravo u ime bosanskih muslimana – Bošnjaka.
Zaključen je uz punu podršku Sjedinjenih Američkih Država, Francuske, Velike Britanije, Rusije, Savezne Republike Njemačke, uz asistenciju EU i drugih partnera.
I tijekom trideset godina, Republika Srpska je živjela u skladu s njim. Poštovali smo ga i pridržavali se njegovih odredaba. Čak i kad smo se oštro protivili, čak i kada smo bili napadani, poštovali smo dogovor koji smo potpisali jer smo smatrali da smo obvezni tom potpisu.
I danas, dok bošnjački političari ponovo insistiraju upravo na konceptu BiH koji je doveo do rata devedesetih godina prošlog stoljeća, mi u Srpskoj čvrsto stojimo na braniku mira, braneći odredbe Daytona.
Svaka naša borba za poštovanje Daytona nije samo borba za prava Republike Srpske. To je borba za očuvanje mira i Ustava BiH, prava Republike Srpske, Republike Srpske i sprečavanje novih sukoba. I ma koliko nas zbog toga napadali, klevetali i lažno optuživali, mi smo ti koji poštovanjem Daytona branimo mir, branimo sporazum čija smo strana potpisnica.
Međutim, od 2021. godine, taj sporazum i mir koji je donio — sve više se napada. Zato vam se danas obraćam, ne u ljutini, nego sa ciljem, ne sa prkosom, nego sa odlučnošću i sa apelom da se poštuje zaključeni sporazum na osnovu kog je BiH i stvorena kao federalno-konfederalna zajednica dva entiteta - Republike Srpske i Federacije BiH i tri konstitutivna naroda: Srba, Hrvata, Bošnjaka/Muslimana, ostalih i građana".
Pozvao je da se krene u direktne razgovore s Federacijom BiH o vraćanju na osnove Daytonskog sporazuma.
"Rezultat tih razgovora bio bi Dayton dva – nula. Dozvolite mi da objasnim šta to znači, i, što je podjednako važno, šta to ne znači. To ne znači secesiju, ne znači eskalaciju, ne znači odustajanje od mira.
To znači povratak na sporazum koji je prvenstveno donio novi ustavno-pravni i politički poredak BiH, a time i mir. To znači ponovno potvrđivanje da se zakoni moraju tumačiti onako kako su napisani, a ne onako kako bi neki željeli da jesu.
To znači da jasno, mirno i odlučno kažemo da ne smijemo dozvoliti da se ustavni sporazum izvrće i pretvori u nešto što nikada nije ni trebalo da bude.
Član 1. Ustava BiH kaže da je BiH sastavljena od dva entiteta - Republike Srpske i FBiH, i tri naroda - Srba, Bošnjaka/Muslimana i Hrvata.
Član 3. Ustava kaže da se Ustav BiH može mijenjati samo ako se entiteti, a ne političke stranke usuglase, i to posebnim propisanim sporazumom.
Situacija sa kojom se danas suočavamo liči na debatu koju Amerikanci vode o svom ustavu.
Da li ustavni ugovor tumačiti onako kako je izvorno napisan? Ili ga tretirati kao `živ dokument` koji neizabrani dužnosnici mogu proizvoljno preinačavati? To je suština naše krize - ne nacionalizam, ne secesija, niti opstrukcija, već tumačenje.
Mi u Republici Srpskoj smo originalisti Daytona, zalažemo se za doslovno tumačenje Daytona i ponosni smo na to. Zato što je Dayton funkcionirao sve dok nisu počeli da ga, nasilno, bez ovlaštenja mijenjaju. Funkcionirao je sve dok ga nisu preoteli.
Funkcionirao je sve dok ga nisu strane, neizabrane birokrate i takozvani `graditelji država` počeli tretirati kao prazno platno za svoje političke i poslovne projekte. To nije demokratija. To nije stabilnost. I to nije mir.
Slično je razložno i jasno istakao i predsjednik Donald Trump, rekavši da Sjedinjene Američke Države prestaju da grade druge države i prestaju da određuju kako će drugi narodi živjeti. Ako je ovo točno, a jeste, Sjedinjene Američke Države ponovo su velike.
Danas i mi kažemo: dosta je bilo! Ne prijetimo, ne bjesnimo. Govorimo istinu. Kažemo - vratimo se osnovama. Vratimo se dogovoru. Vratimo se Daytonu.
Daytonski mirovni sporazum je racionalan, ostvariv i jedini moguć u okolnostima u kojima živimo i stvorio je prostor u kojem svaki narod ima svoje mjesto, svoj identitet i pravo na ravnopravnost. Dejtonski sporazum nije idealan dokument. Idealnih stvari gotovo da nema u životu. Ali, on je racionalan, ostvariv i jedini moguć u okolnostima u kojima živimo.
Da bismo razumjeli šta to branimo, moramo se vratiti samom sporazumu koji je utvrdio Ustav BiH, okončao rat i donio mir.
Daytonski sporazum nije idealan dokument. Idealnih stvari gotovo da nema u životu. Ali, on je racionalan, ostvariv i jedini moguć u okolnostima u kojima živimo.
Dayton je uvidio povijest, naslijeđe, mentalitet i odnose koji su postojali u BiH. Definirao je sustav u kome BiH može da funkcionira kao zajednica dva ravnopravna entiteta i tri konstitutivna naroda.
Daytonski sporazum stvorio je prostor u kome svaki narod ima svoje mjesto, svoj identitet i pravo na ravnopravnost.
Opći okvirni sporazum za mir u BiH, sa svojih 11 aneksa, potpisan u zrakoplovnoj bazi Right-Peterson u Daytonu, Ohio, nije bio samo politički dokument. On je bio i ostao ustavnopravni instrument, osnova, temelj BiH.
Prema tom sporazumu, BiH čine dva entiteta: Republika Srpska i Federacija BiH. Svaki entitet ima svoju vladu, svoj pravni sustav i svoje nadležnosti, pravo da upravlja svojim narodom, teritorijom i imovinom - u miru. `Bosna i Hercegovina` izvedena je iz teritorije entiteta: 49 posto Republike Srpske i 51 posto FBiH.
Sporazum nije stvorio centralističku, unitarnu državu. Nije zahtijevao da izbrišemo svoje razlike. Dao nam je ravnotežu, a ne dominaciju. Dao nam je funkcioniranje, a ne fantaziju. Dao nam je mir, a ne uniformnost.
One koji sumnjaju u to pozivam da pročitaju Anekse jedan do deset. Pročitajte Ustav BiH, onakav kakav je usvojen u Daytonu. Ne tumačenja. Ne fusnote. Sam tekst.
Ne postoji nijedna odredba — nijedna — koja stranom, neizabranom birokrati daje pravo da inkriminira neslaganje. Ne postoji nijedna odredba koja dozvoljava da državna imovina bude konfiscirana dekretom tog birokrate. Ne postoji nijedna odredba koja Republiku Srpsku svodi na podređenu administrativnu jedinicu. Ne postoji nijedna odredba koja dopušta da jedna strana nameće rješenja drugoj.
Dayton je federalistički-konfederalni ugovor, a ne kolonijalni. Dayton je pragmatičan, a ne utopijski. Dayton je poštovao pravo naroda da upravljaju sami sobom unutar BiH, a ne pod njom.
Iz tog razloga, sebe smatramo originalistima Daytona. Ono čemu danas svjedočimo jeste ista ideološka debata koja se vodi širom svijeta o ustava. Da li ga tumačiti onako kako je napisan ili ga tretirati kao `živ dokument` koji se mijenja zavisno od trenutka i raspoloženja stranih sila? Mi u Republici Srpskoj prihvatimo samo tekst koji smo potpisali".
Republika Srpska ne misli da je Dejton mrtav, da je propao, već da je tumačenjima izmijenjen do neprepoznatljivosti i to od onih koji ga nikada nisu potpisali i koji njegove principe nikada nisu poštovali. To nije samo naše mišljenje. To je stav pravnih stručnjaka širom Rusije, Kine, Europe i Sjedinjenih Američkih Država. To je realnost koja se ispod glasa priznaje u diplomatskim depešama i pravnim mišljenjima. I to je realnost koja se sada mora naglas reći. Mi nismo ekstremisti. Mi nismo opstrukcionisti. Mi ne podrivamo Dayton. Mi pokušavamo da ga sačuvamo. Mi nismo samo potpisnici ovog sporazuma, mi smo strana tog sporazuma, njegovi čuvari i zaštitnici. Mi smo narod koji zna šta znači borba za slobodu, jer smo je platili najskupljom cijenom – životima naših sinova i kćeri.
Dayton je naš oklop, naša brana i naš štit protiv svih onih koji misle da će jednim potpisom, jednom odlukom ili jednim diktatom izbrisati ono što je stvoreno krvlju. Mi ne branimo samo svoja prava, mi branimo mir, a braneći mir, branimo pravo našeg naroda da ostane svoj na svome, da govori svoj jezik, da slavi svoje praznike i da se ponosi svojom poviješću, te da pamti i obilježava svoje stradanje.
Dayton nije samo mirovni sporazum – on je pečat na našu slobodu, on je obećanje da Republika Srpska ostaje trajno utkana u ovaj prostor. Mi ne branimo samo svoju zemlju, mi branimo principe na kojima BiH može da funkcionira kao zajednica ravnopravnih naroda.
Pridržavamo se onog što je dogovoreno 1995. godine. Ne prihvaćamo intervencije neizabranih i nepotvrđenih službenika koji nikom ne polažu račune, koji našu zemlju tretiraju kao lični projekat, a u pitanju je naša budućnost.
Ako i postoji potreba da se Dayton modernizira, mi smo spremni pod uvjetom da se to učini na pravi način: ne dekretima, ne pritiskom, ne tumačenjima i intervencijama stranaca. Ako se to učini kroz razgovor, kroz amandmane, i uz suglasnost strana potpisnica, a ne hirovima onih koji su dolazili desetljećima kasnije.
Dayton je stvorio pretpostavke da BiH bude složena suverena zemlja u kojoj će odluke donositi izabrani predstavnici naroda, a ne protektorat u kom će narodna volja biti potčinjena volji neizabranog i lažnog visokog predstavnika. Sve u ovom svijetu ima svoju cijenu. Oni koji danas ruše temelje Daytona zaboravljaju da će se svako nametanje vratiti kao bumerang. Dayton je temelj BiH i mira u njoj, a tko taj temelj ruši, ruši i mir, ruši i BiH. Ako je Dayton bio dogovor — ustavotvorni sporazum — onda je potrebno da se iskreno zapitamo sljedeće: Tko je prekršio taj dogovor? Tko je promijenio njegove odredbe? Tko je uveo nekakva pravila? Tko je odlučio da napisana riječ Ustava BiH više ne važi? Jer, mi nismo. Nisu ni građani Republike Srpske.
Republika Srpska nikada nije željela da donosi odluke u ime Bošnjaka i Hrvata. Nikada nismo htjeli da biramo njihove predstavnike. Banja Luka nikada nije željela da uređuje odnose u Sarajevu, Zenici ili Mostaru. Ali isto tako, nikada nećemo dozvoliti da oni donose odluke u ime nas. Ne zato što smo tvrdoglavi, već zato što je to volja srpskog naroda.
Nisu čak ni građani BiH. Nego oni koji su došli nakon potpisivanja sporazuma i koji su sebi dali za pravo da ga tumače, preoblikuju i prenebregavaju. A najvidljivije lice tog podrivanja danas je Christian Schmidt.
Hajde da razgovaramo iskreno — ne bez uvažavanja, nego iskreno. Schmidta nikada nije potvrdilo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija. Prema Aneksu deset Dejtonskog sporazuma, visoki predstavnik mora biti imenovan i potvrđen od Vijeća sigurnosti, a prije toga da ga izaberu potpisnici Aneksa deset. To se nikada nije desilo.
Kada su Schmidta pokušali da nametnu po svaku cijenu, Rusija se usprotivila. Kina nije dala suglasnost. Schmidt nikada nije dobio podršku u Savjetu bezbjednosti. To znači da Schmidt nije visoki predstavnik imenovan u skladu sa pravom.
Pošto se Schmidt ne može pozvati ni na jedan međunarodni sporazum, zakon ili obavezujući akt koji bi mu dao legitimitet, on je obični građanin koji izdaje dekrete bez mandata, bez legitimiteta i bez odgovornosti. Nažalost, druga ugovorna strana to jeste FBiH ga prihvata samo zato što svojim diktatom udara na Republiku Srpsku s ciljem da je sruši.
Ovo nije tehničko pitanje. Ovo je pravna i ustavna kriza. Od kada je stigao 2021. godine, što se poklopilo upravo sa povratkom Bidenove administracije, Schmidt koristi samoproklamirana ovlaštenja da odlukama nameće krivične zakone, obustavlja financiranje iz proračuna i prijeti izabranim zvaničnicima, i sve to bez suglasnosti ovog ili bilo kog parlamenta, ovog naroda ili međunarodnog tijela koje bi navodno trebalo da uređuje njegovu funkciju.
To nije samo kršenje Daytona. Ovo je kršenje svih načela demokratske uprave. A, ipak, samo zato što smo na to ukazali, zato što smo tražili da se Dayton poštuje — rukovodstvo Republike Srpske je sankcionirano, osuđeno, navodno izolirano kako oni to vole da kažu, i optuženo.
Ali, da budemo jasni: ovdje nije riječ o jednom čovjeku. Christian Scgmidt nije uzrok. On je lice sa plakata. Lice sa plakata generacija 'graditelja država' koji ne djeluju vojnim sredstvima, nego dekretima. Ne tenkovima, nego kulturom eliminacije. Ne diplomacijom, nego zloupotrebom prava pri čemu koriste privid legalnosti da unište suštinu prava.
Ovo čemu danas svjedočimo nije odgovornost. To je ideološko nametanje. To je ono što se dešava kada strani, neizabrani zvaničnik koristi samoproklamirana ovlaštenja da ukloni izabrane zvaničnike koji se usude da kažu 'ne' rušenju međunarodnog ugovora. To je ono što se dešava kada se demokratija tretira ne kao volja naroda, nego kao formalnost u svrhu ispunjavanja želja i stavova onih koji se smatraju višim bićima.
Obraćam se važnom porukom našim bošnjačkim komšijama, našim hrvatskim partnerima, i našim prijateljima u Sarajevu - ono za šta se danas zalažemo nije samo u interesu Republike Srpske. Vladavina prava, nepovredivost sporazuma i princip suglasnosti nisu etnička pitanja. To su univerzalne vrijednosti. Čim jedan strani, neizabrani dužnosnik može sam da određuje šta je zakon, nitko više nije zaštićen - ni Srbin, ni Bošnjak, ni Hrvat. Zato kada kažemo da se moramo vratiti osnovama, mi ne tražimo izolaciju. Mi tražimo da ponovo okupimo zemlju oko izvornog zavjeta - dogovora koji smo svi potpisali.
Ako mir treba da traje, on mora biti izgrađen na pravu, a ne na pritisku. Na suglasnosti, a ne na prinudi. Na dijalogu, a ne na dekretima. Schmidt može da tvrdi da brani Dayton. Ali svaka njegova odluka, prethodnika i ovog neizabranog, ga je podrila. Zato danas kažemo: vrijeme je da budemo načisto, ova ustavna kriza može da se riješi samo ako se poništi sve što je Schmidt nametnuo. To je stav naše Narodne skupštine i naša politika. Ako to nije moguće, ne tražite da odustanemo od sebe.
Vrijeme je da Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija glasa o legitimnosti imenovanja Christiana Schmidta 'za' ili 'protiv'. Neka ga međunarodna zajednica potvrdi - ili odbaci. Smognimo hrabrosti da se suočimo sa istinom. Jer BiH i mir ne mogu opstati na laži.
Demokracija ne znači da se moramo složiti sa Bruxellesom. Demokracija ne znači prihvaćanje najnovijeg tumačenja nekog neizabranog izaslanika. Demokracija ne znači uklanjanje izabranih lidera zato što su `nezgodni`. Ja sam izabran. Vlada je izabrana. Narodna skupština je izabrana. Ovdje se uništava pravo da se branimo.
Zato, uz uvažavanje, poručujem našim prijateljima u EU i svakom veleposlanstvu koja je više vremena provela pišući priopćenja za javnost nego čitajući Dayton: vi ne određujete našu demokratiju. Naš narod je određuje. Kažemo im: čitajte Ustav BiH, niste vi dužni da ga tumačite niti je to ikada bilo koji visoki predstavnik, a pogotovo ne ovaj lažni.
Dozvolite mi da još jednom jasno ponovim: Mi ne odbacujemo BiH, onu ustavnu, ugovorenu, ne prijetimo miru. Ne pozivamo na jednostrane poteze ili odcjepljenje.
Mi samo odbijamo da živimo u sustavu u kojem ugovor koji smo potpisali mijenjaju drugi, a posljedice ispostavljaju i nameću nama. To nama, kao narodu, nanosi egzistencijalnu štetu. Mi kažemo `ne`, ali ne miru, nego bezakonju pod krinkom reforme. Mi kažemo `ne` nametanju, a želimo suradnju, nećemo nametanja koja se nazivaju demokratskim, a nemaju nikakav demokratski legitimitet.
Mi vjerujemo u dijalog. Zato i pozivamo na dijalog. Vjerujemo u Dayton. Zato ga i branimo. I vjerujemo u demokraciju. Zato se ne bojimo da govorimo. Svijet se ne može uređivati tako što će se ušutkivati oni koji misle drugačije.
Nakon obraćanja Dodika na posebnoj sjednici nije predviđena skupštinska rasprava ni glasanje.
Šef Kluba zastupnika PDP-a Igor Crnadak danas je na konferenciji za novinare rekao da zastupnici ove stranke neće prisustvovati prvoj točki dnevnog reda na kojoj se obraća predsjednik Srpske u znak protesta zbog, kako je naveo, "lošeg zakona o financiranju političkih stranaka".
Predstavnici Narodnog fronta ranije su putem društvenih mreža poručili da neće sudjelovati na posebnoj sjednici parlamenta Srpske za vrijeme Dodikovog obraćanja.
Predsjednik Narodne skupštine Srpske Nenad Stevandić poručio je da važnost Daytonskog mirovnog sporazuma ne treba posebno naglašavati, a oni koji to ne žele da prihvate ide njima na čast.
Glasnogovornik SNSD-a Radovan Kovačević rekao je kako će Dodikov govor ''sigurno biti jedan od najznačajnijih govora uoči obilježavanja 30 godina od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma''.
