Dodik najavio 'sve državne počasti' ženi koja ga je stvorila

Milorad Dodik izrazio je sućut povodom smrti bivše predsjednice RS-a Biljane Plavšić, poručivši da je ona zadužila Republiku Srpsku, te da je zaslužila sve državne počasti.

Dodik je poručio da je ona bila njegov blizak suradnik.

''Kao predsjednik Republike Srpske, kao čovjek koji je u teškim vremenima zajedno s rukovodstvom tadašnje Srpske stala u obranu srpskog naroda, a kasnije i formiranju Srpske - zadužila je Republiku Srpsku. Borila se za srpski narod. Kao predsjednica Republike Srpske zaslužila je sve počasti'', poručio je Dodik.

Dodik je dodao da se Plavšić borila za što bolji položaj.

Život posvećen RS

''Nažalost potpuno neopravdano je odgovarala u Haaškom tribunalu. Ali to je bio jedan trend u kome bilo tko, tko je bio na poziciji u Srpskoj, je odgovarao, a da ništa osobno nije učinio što se tiče krivičnih djela. Učinit ćemo sve kao bivšoj predsjednici da joj pripadnu sve počasti Srpske. Ona je svoj život posvetila Srpskoj'', kaže Dodik.

''Njeno ime ostaje upisano u povijest Republike Srpske - kao ime žene koja je pripadala generaciji koja je u najtežim vremenima gradila prve institucije, prve temelje i prvu svijest o tome da srpski narod mora imati vlastiti institucionalni okvir u kojem će sam odlučivati o svojoj sudbini. To je generacija kojoj dugujemo svijest i odlučnost da kao narod udarimo temelje vječnosti Republike Srpske. Svojom pojavom, obrazovanjem i odlučnošću pokazala je da u presudnim trenucima nema mjesta kolebanju. Bila je tu kada se Republika Srpska rađala, kada su se donosile odluke povijesne težine i kada je trebalo zastupati politički položaj srpskog naroda pred svijetom'', dodao je Dodik u objavi na društvenoj mreži X.

Naveo je kako je njen odlazak još jedan podsjetnik na vrijeme borbe, odricanja i velikih izazova na putu stvaranja Republike Srpske, prenosi RTRS. Dnevni avaz pak podsjeća kako je Dodika Plavšić predložila za predsjednika Vlade Republike Srpske dok je njegova politička grupacija imala svega dva zastupnika u Narodnoj skupštini te da je ''zahvaljujući raskolu unutar tada vladajućeg srpskog političkog bloka, podršci Plavšić i vrlo neobičnoj skupštinskoj većini, u siječnju 1998. postao premijer''.

Tada se, navodi Avaz, Republika Srpska praktično politički podijelila između centra moći na Palama i Plavšićkinog centra u Banja Luci. Ona potom osniva Srpski narodni savez i na prijevremenim parlamentarnim izborima 22. i 23. studenog 1997. uspijeva ozbiljno oslabiti SDS.

Dva Dodikova zastupnika

SDS je sa ranijih 45 pao na 24 od ukupno 83 zastupnička mjesta. Srpski narodni savez Biljane Plavšić osvojio je 15 mandata, radikali također 15, socijalisti devet, dok je Dodikova Stranka nezavisnih socijaldemokrata imala samo dva zastupnika. Bosanske i hrvatske političke stranke zajedno su osvojile još 18 mandata.

Plavšić je najprije pokušavala pronaći mandatara koji bi mogao okupiti većinu mimo SDS-a. Mandat je ponuđen Mladenu Ivaniću, ali ga je on vratio. Na kraju je 17. siječnja 1998. Plavšić za mandatara predložila tada 38-godišnjeg Milorada Dodika.

''Drugim riječima, Dodik nije došao na vlast zato što je njegova stranka pobijedila na izborima. Nije bila ni blizu toga. Došao je zahvaljujući postizbornoj političkoj konstrukciji nastaloj poslije raskola Biljane Plavšić sa SDS-om'', piše Avaz navodeći kako je u tome posebno zanimljiva uloga bošnjačkih zastupnika. ''Washington Post je tada zabilježio da je Dodik većinu osigurao i glasovima bošnjačkih zastupnika, dok je Radio Slobodna Europa njegov izbor opisao kao rezultat udruživanja umjerenijih srpskih zastupnika s Muslimanima i Hrvatima protiv tvrdog krila SDS-a. I međunarodna zajednica otvoreno je pozdravila promjenu. OHR je Dodikovu novu vladu opisivao kao vlast s kojom međunarodna zajednica može surađivati, a Dodik je tada kao prioritete najavljivao provođenje Daytonskog sporazuma, suradnju s međunarodnom zajednicom, obnovu RS i borbu protiv korupcije'', podsjeća Avaz.

Jedina žena koju je osudio Haag

Bivša predsjednica Republike Srpske (RS) Biljana Plavšić, osuđena u Haagu za zločine protiv čovječnosti tijekom rata u BiH, umrla je u Beogradu u 96. godini.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) 2003. godine osudio ju je na jedanaest godina zatvora nakon što ju je proglasio krivom za zločine protiv čovječnosti počinjene u ratu u BiH. Ona je prethodno priznala krivnju za progon na političkoj, vjerskoj i rasnoj osnovi.

Prema sudskoj presudi, sudjelovala je u kampanji etničkog razdvajanja i progona nesrpskog stanovništva (Bošnjaka i bosanskih Hrvata) u 37 općina u Bosni i Hercegovini.

Puštena je na slobodu 2009. godine nakon izdržane dvije trećine kazne koju je služila u Švedskoj i od tada je živjela u Beogradu.

Jedina je žena koju je Haaški tribunal osudio za ratne zločine.