"Eureka" uzviknuo je N.N. gledajući vijesti o zagrebačkom bombašu; postavio je/bacio bombu na spomenik ispred bivše III. osnovne škole i pobjegao u nepoznatom smjeru.
Taman kad smo pomislili da je spomenička kriza ostala samo kao podsjetnik na jalovu 2012., ovaj termin se bombastično vratio, a 2013. nije pošteno ni započela. Majstori reciklaže i generatori krize su ponovo uspjeli da mobiliziraju dokono biračko tijelo ne bi li se međunacionalna mržnja izlijevala kao što je onaj automehaničar iz Donje Mahale izlijevao staro motorno ulje u Neretvu.
Za razliku od generatora spomeničke krize, tom automehaničaru je "reciklaža" nepoznat pojam. Teorije o tome kome je u interesu uništavanje spomenika ispred zgrade koja je nekad bila osnovna škola, na mjestu gdje su djeca nekad sadila drveća generacije, a danas politika spomenike, su suvišne. Je li to djelo nekog luđaka kao što je slučaj u Zagrebu, također je posao za policiju i psihologe.
Jedina zasad sigurna stvar je uspješno recikliranje prošlogodišnje spomeničke krize. Tko god to bio, nema sumnje da će uništavanje spomenika poslužiti za daljnje političko zaoštravanje u gradu čijim je vijećnicima istekao mandat, a oni i dalje primaju plaću. Čudna jada... Dok je po cijeloj BiH uobičajeno da ljudi rade, a ne primaju plaću, u našem gradu eto postoji i slučaj da netko ne radi, a prima novce. To je zaboravljeno dok se nacionalno osviješteno i nezaposleno biračko tijelo više sekira o tome što piše na nekom spomeniku nego zašto nema posla i zašto netko drugi ne radi, a prima plaću. Ne govori se ni o tome zašto je zgrada ispred koje je spomenik postavljen iz osnovne škole prenamijenjen u gradsku vijećnicu koja se ne koristi skoro već godinu dana, a u koju su uloženi ogromni novci.
Mostar je "grad slučaj" još od rata, ali grad čine njegovi stanovnici koji su onda logično - "slučajevi". Znamo što znači kad se nekoga u žargonu nazove "slučajem". Spomeničke krize i ostale slične krize koje služe isključivo u političke svrhe će postojati sve dok Mostarci ne prestanu biti "slučajevi", a onda će i grad valjda prestati nositi ovaj epitet.
Treba biti pošten pa reći da Mostar nije jedino mjesto u svijetu gdje se politička kriza stvara podizanjem spomenika. U Srbiji je također ovih dana podignuta politička prašina oko spomenika poginulim pripadnicima OVK u Bujanovcu na jugu zemlje. Mostar se tako može usporediti Preševskom dolinom, zaostalim i zaboravljenim krajem čak i iz srbijanske perspektive.
Sve u svemu, dok god Mostarci budu vidjeli spomenike ispred nekadašnje III. osnovne škole kao jedan od glavnih problema ovog propalog grada, dotle će ti spomenici biti portal za putovanje kroz vrijeme, ali isključivo i jednosmjerno u 1995. i 1996. godinu.
