Prije 85 godina uvedena obaveza nošenja židovske žute zvijezde

Na današnji dan prije 85 godina, 19. rujna 1941. stupila je u Trećem Reichu na snagu odredba o obaveznom nošenju znakova za raspoznavanje kod Židova.

Žuta zvijezda (žuta Davidova zvijezda) najpoznatija je kao nacistički simbol prisilne stigmatizacije i progona Židova tijekom Holokausta.

Odredba se odnosila na područje Njemačke, ali i na područje tzv. Protektorata Češke i Moravske (njem. Protektorat Böhmen und Mähren). Radilo se o zloglasnim žutim zvijezdama, na kojima je bilo napisano Jude (njem. Židov).

Kasnije su žute zvijezde proširene i na ostale europske zemlje koje su bile pod utjecajem Sila osovine, no ondje je riječ Jude zamijenjena odgovarajućom riječi za Židove na lokalnom jeziku (Juif u Francuskoj, Jood u Nizozemskoj itd.).

Zvijezda s natpisom Jude (Židov) služila je za javno izopćavanje, nadzor i pripremu za kasnija masovna ubojstva i odvođenje u koncentracijske logore.

Ova mjera donesena je šest godina nakon uvođenja rasističkih Nürnberških zakona iz 1935. godine, kojima su Židovi postepeno gubili građanska prava

Odredbu je potpisao zloglasni Reinhard Heydrich. Taj tvrdokorni nacist bio je u to doba direktor Glavne službe sigurnosti Reicha, a usporedno je držao i funkciju predsjednika Interpola (institucije koja postoji i danas, a ima svjetsko sjedište u Lyonu).

Po činu je Heydrich bio SS-Gruppenführer i general policije, a samo pet dana nakon ove odredbe unaprijeđen je u još viši čin SS-Obergruppenführera.

Simobilizam Davidove zvijezde

Davidova zvijezda (hebr. מָגֵן דָּוִד, magen David, 'Davidov štit') simbol je kojeg čine dva trokuta spojena u heksagram. Ime je dobila po kralju Davidu. U starom vijeku ovaj se simbol pronalazi kod različitih naroda, u židovstvu tek u 7. st. na jednom hebrejskom pečatu koji je bio nađen u Sidonu.

Od 18. st. postaje opći židovski vjerski simbol. Na prvom cionističkom kongresu u Baselu 1897. godine proglašena je židovskim nacionalnim simbolom, a od 1948. nalazi se na zastavi države Izrael.

Simbol isprepletenih trokuta je u davna vremena bio čest na srednjem istoku i Sjevernoj Africi i mislilo se da donosi sreću. Vjeruje se da štiti od od nesreće i štetnih utjecaja u svakoj životnoj situaciji. On obećava bogatstvo, zdravlje, sreću i dobro raspoloženje i daje blagoslov svemu što se želi i radi.

Povezuje se s brojem sedam- šest krakova i sredina- koji ima religiozno značenje, npr. šest dana stvaranja svijeta plus sedmi dan odmor. Također simbolizira Božju vladavinu cijelim svemirom u svih šest smjerova: Sjever, Jug, Istok, Zapad, gore i dolje.

Trokuti koji su u simbolu predstavljaju nerazdvojni židovski narod. Neki drugi pak kažu da tri strane predstavljaju tri vrste Židova: Kohanime (svećenstvo - potomci od Arona), Levite i Izraelce. Iako su te teorije zanimljive temelje se na jako malo povijesnih dokaza.

Daljnja tumačenja govore da sjedinjuje značenje svih sedam osobnih planeta astrologije. Saturn, Mars, Venera, Jupiter, Mjesec i Merkur smješteni su na šest vrhova krakova a Sunce pritom čini centar. Linije koje ih spajaju omogućavaju međusobnu igru različitih planetarnih sila.

Holokaust

Holokaust ili šoa nazivi su za sustavni državni progon i genocid nad različitim etničkim, vjerskim i političkim skupinama ljudi tijekom Drugoga svjetskog rata pod vodstvom Velikonjemačkog Reicha i njegovih suradnika.

Riječ holokaust potječe od grčkkog izraza olokauston: "potpuno spaljen", od prefiksa olo i kauston, "spaljen".

Holokaustom je obuhvaćeno oko dvije trećine Židova koji su ranije živjeli u kontinentalnoj Europi. Šira definicija holokausta obuhvaća i nežidovske žrtve nacističke kampanje masovnog ubojstva, kao što su npr. Romi, Poljaci i druge slavenske etničke skupine, i pacijenti Akcije T4 koji su bili mentalno i fizički onesposobljeni.

Jedna šira definicija obuhvaća i Ruse, ratne zatočenike, homoseksualce, Jehovine svjedoke, crnce, disidente i političke protivnike nacista, te članove drugih manjinskih skupina.

Od 1941. do 1945. provođeni su sustavni progoni i ubojstva pripadnika različitih naroda. Pod koordinacijom Schutzstaffela (SS-a), s uputama iz najvišeg rukovodstva Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke (NSDAP-a), svaka grana birokracije u tadašnjoj Njemačkoj bila je uključena u logistiku i provođenje masovnih ubojstava.

Europski Židovi bili su glavne žrtve holokausta, a plan za sustavni genocid nad Židovima nacisti su nazivali "konačnim rješenjem židovskog pitanja". Kao posljedice Drugog svjetskog rata, pa i samog holokausta, prvo je došlo do sudskih procesa u Nürnbergu, tijekom kojih je istaknutim nacistima suđeno za zločine tijekom rata.

Kao kulturna revolucija, došlo je i do denacifikacije (njem. Entnazifizierung), te do dogovora o reparacijama između Izraela i Zapadne Njemačke. Tijekom procesa u Nürnbergu došlo je i do poricanja holokausta, kojim su neki od suđenih htjeli umanjivati holokaust ili prikazati ga kao "opravdano djelo".

Ubijeno je skoro 3 milijuna Židova u okupiranoj Poljskoj i između 700.000 i 2,5 milijuna Židova u Sovjetskom Savezu. Stotine tisuća drugih Židova ubijeno je u ostalim dijelovima Europe pod njemačkom okupacijom.