Na današnji dan prije 80 godina, 14. ožujka 1945. Britanci su izvršili prvi napad na nacističku Njemačku svojim najjačim bombama. Radilo se o tzv. Grand Slam bombi, do tada neviđenih dimenzija i mase, a predstavljala je vrhunac inženjerskih dostignuća britanskog dizajnera Barnesa Wallisa.
Ta je bomba bila teška 10.000 kilograma, a bila je napunjena specijalnim eksplozivom zvanim Torpex (50% snažniji od TNT-a po jedinici mase). Eksploziv se lijevao u bombu u rastopljenom stanju, zbog čega mu je trebalo mjesec dana da se ohladi i stvrdne.
Bombe Grand Slam bile su po konstrukciji tzv. seizmičke ili potresne bombe. To znači da su napravljene tako da se zabiju duboko u zemlju, a tek onda eksplodiraju, izazivajući potresne valove koji ruše građevine odozdo. Grand Slam bomba mogla se zabiti čak 40 metara u zemlju (bacana je s velike visine pa je mogla pri padu doseći gotovo brzinu zvuka).
Prva Grand Slam bomba bačena je na vijadukt Schildesche kraj njemačkog grada Bielefelda. Tim je vijaduktom prolazila važna pruga Hamm–Minden, koja je povezivala industrijski Ruhr sa sjeverom i istokom Njemačke. Sastojao se od dva paralelna mosta, svaki dug oko 335 metara s 26 lukova, a nalazio se u dolini rijeke Johannisbach.
Od početka veljače 1945. savezničke snage bacile su preko 3500 tona bombi u 54 napada na ovaj cilj, ali su njemačke ekipe brzo popravljale oštećenja, često u roku od 24 sata. Konvencionalne bombe pokazale su se nedovoljno učinkovitima protiv tako čvrste strukture, što je dovelo do odluke o uporabi bombe Grand Slam.
Grand Slam, službeno nazvana Bomb, Medium Capacity, 22.000 lb, bila je veća verzija ranije uspješne bombe Tallboy, koju je također projektirao Wallis. Wallis, poznat po svojoj inovativnosti (uključujući "skakajuće bombe" korištene u napadu na brane 1943.), razvio je ove "potresne bombe" s ciljem uništavanja strateških meta dubokim prodiranjem u tlo i stvaranjem šok-valova sličnih potresu.
Grand Slam bila je duga 7.7 metara, promjera 1.17 metara, i sadržavala je preko 4000 kilograma eksploziva Torpex, a zbog njezine veličine i težine mogao ju je nositi samo posebno prilagođeni bombarder Avro Lancaster B.I Special, kojem su uklonjena vrata bombnog prostora i prednja kupola kako bi se smanjila težina i omogućilo nošenje ovog oružja.
Prvi operativni napad bombom Grand Slam izvela je 617. eskadrila RAF-a, poznata i kao Dambusters zbog ranijeg uspjeha u operaciji Chastise. Misiju je vodio satnik Charles "Jock" Calder, koji je upravljao Lancasterom PD112.
Dva Lancastersa opremljena bombama Grand Slam poletjela su 14. ožujka u 13 sati, uz pratnju 28 drugih aviona koji su nosili Tallboy bombe. Jedan od aviona s Grand Slam bombom morao se vratiti zbog kvara na motoru, pa je Calderov avion bio jedini koji je ispustio ovu bombu na cilj.
Bomba je bačena s visine od 3647 metara, niže od idealne visine zbog niske oblačnosti. Pogodila je tlo oko 24 metra od jednog od stupova vijadukta, prodrla duboko u zemlju i eksplodirala nakon 11 sekundi zakašnjenja, stvorivši krater širok preko 30 metara.
Eksplozija je izazvala tzv. "camouflet" – podzemnu šupljinu – koja je destabilizirala temelje vijadukta. Zajedno s dodatnim Tallboy bombama, napad je srušio preko 120 metara oba vijadukta, uključujući pet lukova. Fotografije izviđanja potvrdile su uspjeh misije, pokazujući razaranja koja prethodni napadi nisu uspjeli postići. Nijedan avion nije izgubljen u ovoj operaciji.
U razdoblju od 14. ožujka do 19. travnja 1945. RAF je bacio ukupno 42 bombe Grand Slam na njemačke ciljeve, uključujući mostove, bunkere i druge strateške objekte.
