Mostar je jedan od rijetkih gradova u Bosni i Hercegovini, ali i u okruženju koji nema riješen sustav mirujućeg prometa. U odnosu na prijeratni broj automobila, u Mostaru ih danas ima skoro četiri puta više. Uz to, svakodnevno veliki broj automobila sa strane ulazi u grad, što izaziva velike probleme pri pronalasku parking mjesta.
Zadnjih nekoliko godina, svjedoci smo velikog povećanja gradskog prometa što uzrokuje potrebe za prometnim površinama koje većina gradova ne može zadovoljiti.
Budući da Mostar nema dovoljan broj parking mjesta, to godinama predstavlja problem i vozačima, ali i pješacima. Gradske vlasti odlučile su taj problem dijelom riješiti uvođenjem plaćanja parkinga i uređenjem mirujućeg prometa kao u svakom gradu. Ali kako Mostar ni u čemu nije "normalan" grad, jer svatko bi pozdravio rješenje od anarhije, svakodnevno se javljaju dežurni dušobrižnici koji se protive tom projektu. U stvari njih i nema puno ali su glasni i najčešće su vođeni osobnim interesima, a ne općim.
Naplatom parkinga u Mostaru, ne samo da će se uvesti red u prometu iz čega bi uz vozače veliku korist trebali imati prvenstveno pješaci, što i jest cilj, otvorit će se i brojna nova radna mjesta. Time bi se, dijelom, ublažila i svakodnevna nekultura u prometu, pojačala bi se sigurnost u prometu, podigla kvalitete života u gradu, ali i bolja slika grada, koju turisti i putnici nose iz Mostara.
Nitko ne kaže da je sustav, odnosno projekt koji su gradske vlasti uz suradnju sa Svjetskom bankom i Gradom Zagrebom, naumile provesti idealan, ali to ne znači da od projekta treba odustati. Ako jedna Moskva može zatražiti iskustva iz Zagreba, ne vidim zašto to ne može Mostar. Je li predložena cijena parkiranja visoka ili ne o tome se može razgovarati, ali ne na način da se projekt zaustavi.
