Noć koju je puk Mostara proveo na brdima, bez Noine arke koja bi ih spasila

Bila je srijeda, tmurna od južine što je s jeseni pritiskala Mostar. Neki su se nadali prvoj buri i prvoj studeni. A onda se uznemirila Neretva. Tako bi se mogla zamisliti jedna od najmračnijih noći u povijesti Mostara.

U večernjim satima u srijedu 1. studenoga davne 1713. godine rijeka Neretva sručila se svom snagom na Mostar. Snagom koju nitko prije, a nitko ni kasnije, nije zapisao.

U prvom je naletu odmah sa sobom odnijela mlinice u blizini Staroga mosta.

"Od mraka pa sutradan do podne rijeka je, Božijom odredbom, tako nadošla da je prodrla kroz vrata u veliku tabhanu i do temelja porušila tri dućana, koji su se niže nje nalazili. Voda je tada iz tabhane odnijela više tisuća koža i sav alat tabaka", zapisao je tada " da se ne zaboravi" tadašnji muftija Mustafa efendija Milavić.

Svjedočio je kako je voda odnijela Temimovu i Alajbegovića mlinicu, popela se ponad hamama koji je u Priječkoj čaršiji izgradio Ćejvan ćehaja i odnijela Koskinu ku

Milavić je zapisao i kako je Atik džamija (Sinan-pašina džamija na Mejdanu), bila napunjena vodom. Na Musali je voda doprla do minbera.

Najviše su stradala naselja na obalama Neretve nizvodno od mosta. U Šarića mahali, današnjem naselju Luka, voda je do temelja odnijela više kuća i avlija.

Preplašeni puk povukao se u više predjele grada prema Fortici i Humu. Svitanje u četvrtak dočekali su u velikom strahu.

Milavić je zapisao kako su katastrofu koja ih je snašla uspoređivali s biblijskim Noinim potopom.