Nije dovoljno znati plivati, od utapanja nas trebaju štititi poštovanje prema vodi, znanje i zakoni kojih nema

Nema tog medija u čijoj crnoj kronici nema vijesti o utapanjima. S ljetnim mjesecima, svake godine, takve vijesti izbijaju u prvi plan. Ove godine pisalo se o izgubljenim životima na Savi, na Drini, na Neretvi, na Ramskom ili Jablaničkom jezeru, na bazenima... U Njemačkoj se u lipnju samo za vrijeme prvog ovogodišnjeg toplotnog vala utopilo skoro stotinu ljudi.

Vrlo lako, nažalost i munjevito brzo, sklope se događaji, postupci i radnje koje od lijepe priče o osvježenju u rijeci, bazenu ili jezeru prerastu u tragičnu priču o izgubljenom životu utapanjem.

"Ovo je ljeto u skladu s višegodišnjim prosjekom, nažalost, kao i svakoga ljeta s više slučajeva utapanja, što je doista porazna statistika", kaže je za Bljesak.info Goran Mitrić, instruktor i spašavatelj za potrage i spašavanje na vodi i pod vodom Saveza gorskih službi spašavanja u BiH, koji desetljećima izlazi na intervencije na vodi diljem Bosne i Hercegovine.

Znanje i poštovanje

"Najčešći uzrok utapanja, ujedno i najlogičnije objašnjenje, je kako ljudi ne znaju plivati ili precjenjuju svoje plivačke sposobnosti. Nije isto plivati u mirnoj vodi i u vodi koja teče", pojašnjava Mitrić.

Dodaje kako po statistikama slijede utapanja u stanjima promijenjene svijesti uslijed konzumacije alkohola, droga i drugih psihoaktivnih tvari. Česti su i slučajevi samoubojstava povezanih s vodom, a nisu rijetke ni prometne nesreće u kojima vozila s putnicima završe u vodi, jer imamo velik broj prometnica koje prolaze neposredno uz vodene površine.

I Mostar, znan kako grad na Neretvi na kojoj Mostarci ljeta provode, nije imun na utapanja.

"Domaći kupači poznaju Neretvu temeljem vlastitog iskustva. To su ljudi koji cijeli život žive na određenom području i vezani su uz Neretvu i njezine obale. Oni vrlo dobro poznaju mjesta na kojima se kupaju i poznaju pojave karakteristične za taj dio rijeke. Svaka mahala ima svoja pravila, svoje plaže i svoje nazive za te pojave. Međutim, vrlo malo njih zna sam mehanizam tekuće vode", priča Mitrić dok govori o potamologiji, grani hidrologije koja na stručan način objašnjava ponašanje vode u pokretu.

"Pojave na vodi kriju različite opasnosti koje mogu ugroziti kupače", upozorava.

Nemar i nered

Unatoč iznimnom znanju, iskustvu i rezultatima spašavatelja, nesreće se događaju. Nisu samo vrhunski spašavatelji potrebni kako bi se spriječile tragedije na vodama. Čestim utapanjima "kumuje" nedostatak zakona, propisa i odgovornosti.

"Nažalost, naša i uređena i neuređena kupališta nisu dovoljno sigurna jer na njima nema organizirane spasilačke službe. U uređenim europskim državama koncesionar, vlasnik bazena ili druga pravna ili fizička osoba koja na bilo koji način upravlja prostorom na kojem se odvijaju aktivnosti na vodi, ne može dobiti dozvolu za obavljanje djelatnosti bez organizirane spasilačke službe", podsjeća je Mitrić.

Dodaje i kako područje kupališta moraju biti označena i ograđena plutačama kako bi se spriječio ulazak plovila u prostor namijenjen kupačima. Kupališta moraju biti osigurana obučenim, opremljenim i certificiranim spašavateljima. Podsjeća kako je Plava zastava na plaži standard koji je Europska unija uvela za sigurna kupališta.

Foto: Bljesak.info / Kupanje na Neretvi

Utapanja se mogu spriječiti edukacijom.

"Potrebno je pokrenuti projekte učenja plivanja već u osnovnim školama, kao i projekte upoznavanja građana s opasnostima na vodi, osnovama hidrologije i ponašanjem tekuće vode. Važno je educirati javnost o samom procesu utapanja jer ono ne izgleda onako kako je desetljećima prikazivano u stereotipima", poziva Mitrić.

Kako pomoći utopljeniku

"Kao potencijalni svjedoci nesreća na vodi, ako nemamo dovoljno iskustva za spašavanje, trebamo učiniti sve kako bismo pomogli osobi u vodi, ali bez ulaska u vodu", naglašava Mitrić.

Napominje kako je to prvo i zlatno pravilo.

"Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je ono važno. Osobi koja se utapa treba dobaciti plutajući predmet, granu, prići joj plovilom, dobaciti uže, crijevo ili bilo što drugo što će joj pomoći da dođe na sigurno, dok mi ostajemo na obali", dodaje.

"Ne znam ni sam koliko sam puta pročitao u medijima da se netko utapao, druga mu je osoba pokušala pomoći, a na kraju smo imali dvoje utopljenih" upozorava ovaj instruktor za spašavanje i potrage na vodi i pod vodom. navodi..

"Na tečajevima za spašavatelje obučavamo ljude tehnikama spašavanja, uvjetnog i bezuvjetnog pristupa, s opremom i bez nje", kaže i ponovno naglašava kako i za njih vrijedi isto pravilo: izbjegavati izravan kontakt ako je to ikako moguće.

Na kraju ljeta...

Na kraju ćemo ljeta ponovno zbrajati tragedije na vodama Bosne i Hercegovine, vodama koje toliko hvalimo i drugima i sebi. Hoćemo biti oprezniji ili mudriji? Hoćemo li biti odgovorniji pa zakonodavce i one koji te zakone provode natjerati urediti sigurnosna pravila i obveze na kupalištima? Ili ćemo i dogodine opet zbrajati crne statistike?

"Ovo je tema za koju se mediji zainteresiraju svakoga ljeta, najčešće kada ponestane drugih sadržaja. Isto govorim već dvadeset godina, a ništa se ne mijenja. Ipak, neću odustati pa ću i iduće godine ponovno odgovarati na ista pitanja", kaže Mitrić na kraju razgovora za Bljesak.

Ni nakon bezbrojnih akcija spašavanja nije se umorio. Ni za spašavanje ni za edukaciju. Svjestan je koliko preneseno znanje i oprez mogu učiniti u spašavanju života, ma koliko to drugi zanemarivali.