Oko 350 tisuća Sarajlija svakodnevno je bilo izloženo paljbi iz gotovo svih vrsta oružja, s položaja raspoređenih na okolnim brdima. Grad su u početku napadali pripadnici bivše Jugoslavenske narodne armije i paravojne formacije, a potom snage tadašnje Vojske Republike Srpske. Zahvaljujući odlučnosti i otporu građana, mahom nenaoružanih i obučenih u svakodnevnu odjeću, Sarajevo nije palo, prenosi BHRT.
U prosjeku je na grad svakodnevno padalo 329 granata, dok je ukupno ispaljeno oko 50.000 tona artiljerijskih projektila. Tijekom opsade poginulo je 11.541 stanovnik Sarajeva, među njima i 1.601 dijete. Najveći broj žrtava, gotovo 80 posto, stradalo je u prve dvije godine rata.
Prve civilne žrtve opsade bile su Suada Dilberović i Olga Sučić, ubijene 5. travnja 1992. na mostu Vrbanja tijekom mirnih prosvjeda. Most danas nosi njihova imena.
Posljednja žrtva opsade bila je Mirsada Durić, ubijena 9. siječnja 1996. u napadu na tramvaj kod Zemaljskog muzeja – na dan kada je ponovno pokrenut tramvajski promet nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma. Počinitelji nikada nisu otkriveni.
Tijekom opsade svakodnevno su granatirani kulturni, vjerski, obrazovni i stambeni objekti, pijace, redovi za kruh i vodu. Potpuno su uništeni Nacionalna i sveučilišna knjižnica (Vijećnica), glavna pošta, Olimpijska dvorana Zetra, Olimpijski muzej, Orijentalni institut, redakcija lista Oslobođenje te gradsko rodilište u naselju Jezero.
Tržnica Markale bila je dvaput meta smrtonosnih napada. U prvom masakru, 5. veljače 1994., ubijeno je 68, a ranjeno 144 civila. Drugi napad dogodio se 28. kolovoza 1995. – tada je poginulo 43, a ranjeno 84 civila.
U masakru u Ulici Vase Miskina (danas Ferhadija), gdje su ljudi čekali kruh iz Velepekare, poginulo je 22, a ranjeno 144 građana.
Zgrada RTV BiH pogođena je modificiranim aviobombama težine i do 250 kilograma. O tim napadima svjedočili su balistički stručnjaci na suđenjima pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).
Električna energija bila je dostupna samo povremeno, a pitke vode gotovo da nije bilo. Tijekom zimskih mjeseci građani su se suočavali s posebnim strahotama: hladnoćom, glađu i nedostatkom ogrjeva. Drveće u gradskim parkovima bilo je posječeno, a namještaj, odjeća i knjige korišteni su za grijanje.
