Nalaz vještaka vojne struke iznesen pred Državnim sudom pokazao je kako je Ratno predsjedništvo u Bugojnu imalo presudnu ulogu u formiranju zatočeničkih objekata, imenovanju upravitelja logora, zadržavanju ratnih zarobljenika umjesto njihova premještanja u Kazneno-popravni zavod u Zenici, te da se u ratnom dnevniku optuženog Dževada Mlaće spominje i njihova likvidacija.
Martin Frančešević, vještak vojne struke koji je svoj nalaz i mišljenje sastavio po nalogu Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, ispričao je kako se Ratno predsjedništvo u Bugojnu miješalo u vojnu organizaciju i strukture, izdajući određene naloge, što nije uobičajeno.
Kao primjer naveo je nekoliko zaključaka iz 1994. godine, kazavši kako ''odudaraju od standardnih'', a kojima Ratno predsjedništvo zadužuje za određene zadatke zapovjednika Operativne grupe Zapad, zatim traže smjenu zapovjednika Vojne policije.
''Smjena zapovjednika Vojne policije je vojno pitanje. Ne bi smjelo doći do toga da jedni drugima definiraju zadatke'', ustvrdio je vještak.
Potom se osvrnuo na nekoliko zaključaka Ratnog predsjedništva koji se odnose na osiguravanje smještaja za zatvorenike, nakon početka sukoba Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) 1993. godine. Nakon tih zaključaka formirani su zatočenički centri u školi ''Vojin Paleksić'' te na stadionu Nogometnog kluba ''Iskra'' u Bugojnu ''za zadržavanje civilnih i vojnih osoba''. Ratno predsjedništvo imenovalo je i upravitelje tih zatvora, kazao je vještak.
"Ono što se pojavi u dnevniku Dževada Mlaće, kasnije bi se našlo u rješenju", rekao je.
Frančešević je naveo da je zatvor kasnije prepušten nadležnosti 307. brigade. Dodao je kako su predstavnici vojnih struktura sudjelovali na sjednicama, ali se nikada nisu usprotivili odlukama Ratnog predsjedništva. Istaknuo je da je Ratno predsjedništvo bilo uključeno u postupanje prema ratnim zarobljenicima, napominjući da su na sjednicama usvajane odluke “o postupanju s ekstremnim dijelom HVO-a”, kao i da ih treba uništiti.
Vještak je izjavio da je u ratnom dnevniku Mlaće pronašao zapis sa sjednice od 22. srpnja 1993. godine u kojem se navodi: “službeno – ne smijemo imati civilne zarobljenike” i “tajno – ekstremni dio zarobljenika da se likvidira”.
"Po meni je ovo neka vrsta odluke da se krene u likvidaciju tog dijela vojnika", rekao je vještak.
Dodao je da je u drugom zaključku od 1. kolovoza navedeno kako “bojovnici idu u Kazneno-popravni dom Zenica, a ekstremi se sklanjaju kod nas u Bugojnu”.
U jednom od zaključaka koji je citirao Frančešević, navodi se i da se od Vojne sigurnosti traži obrada tih zatvorenika i dostava popisa Ratnom predsjedništvu koje će zauzeti stav, pri čemu se radilo o 120 zatvorenika.
"U jednom izvješću Službe vojne sigurnosti navodi se kako zatvorenici nisu otputovali u Zenicu jer nije bilo odobrenja MUP-a i Ratnog predsjedništva", rekao je vještak, dodavši da je vojska znala za te probleme te da je Ratno predsjedništvo imalo presudnu ulogu u likvidaciji ratnih zarobljenika.
Dževad Mlaćo optužen je da je, u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a Selmo Cikotić, kao zapovjednik Operativne grupe Zapad Armije BiH, da nije spriječio podređene vojnike niti poduzeo mjere za njihovo kažnjavanje zbog mučenja i ubojstava ratnih zarobljenika. Tereti ga se i za odvođenje hrvatskih zarobljenika na prisilne radove na prvim linijama, gdje su neki poginuli, a neki ranjeni.
Cikotić je 8. ožujka 1993. godine, po nalogu zapovjednika Trećeg korpusa, postavljen za zapovjednika Operativne grupe Zapad Armije BiH.
Frančešević je naveo da je bio informiran kako zatvorenici nisu prebačeni u KPD Zenica zbog kvara na vozilu, ali da je “vojno zapovjedništvo prihvatilo da tako bude”.
Vještak je citirao dokument u kojem Cikotić obavještava zapovjednika Trećeg korpusa da je “23 bojovnika počinilo teža kaznena djela, zbog čega imaju poseban tretman”. Potom je naveo nekoliko naredbi Envera Hadžihasanovića, tadašnjeg zapovjednika Trećeg korpusa, koji je od Cikotića tražio da se ti zatvorenici prebace u KPD Zenica – što nije učinjeno.
Naveo je da je Međunarodni odbor Crvenog križa prilikom posjeta stadionu “Iskra” utvrdio kako nedostaje 12 zatvorenika, a za njih se kasnije interesirao i Mehmed Alagić, koji je naslijedio Hadžihasanovića, tražeći da se utvrdi njihova sudbina. Centar službi sigurnosti kasnije je utvrdio da je sa stadiona odvedeno 20 ljudi, a Služba vojne sigurnosti je ultimativno izdala naredbu da se dostavi informacija tko je naredio likvidaciju zarobljenika, gdje su odvedeni i gdje su pokopani.
Frančešević je naveo da je Cikotić bio upoznat s odvođenjem ratnih zarobljenika na kopanje i utvrđivanje borbenih linija, te da se to odvijalo kroz redoviti sustav zapovijedanja.
Suđenje se nastavlja 8. travnja, kada će ovog vještaka unakrsno ispitivati Obrane, piše detektor.ba.
