Upozorenje hercegovačkih planinara: Planina ne prašta pogreške
Tri planinara smrtno su stradala u posljednjih nekoliko dana na planinama u Bosni i Hercegovini.
Iskusni planinar iz Kalesije smrtno je stradao prilikom pada s via ferrate Crvene stijene na Romaniji, 23-godišnji mladić iz Stoca preminuo je prilikom uspona na Hajdučka vrata na Čvrsnici, a u noći s ponedjeljka na utorak na planini Visočici kod Konjica pronađeno je beživotno tijelo hrvatskog planinara.
Njihove iznenadne smrti otvaraju pitanje sigurnosti, pripreme i odgovornosti pri odlasku u planinu.
U planinu ne idite sami!
Iako se svaki od ovih slučajeva dogodio u različitim okolnostima, zajedničko im je da su se dogodili u prostoru u kojem i najmanja pogreška, loša procjena, promjena vremena, zdravstveni problem ili nedostatak pravodobne reakcije mogu imati posljedice.
O tome koliko iskustvo znači na planini, događaju li se pogreške i iskusnim planinarima te kako pravilno zatražiti pomoć, razgovarali smo s predstavnikom Hrvatskog planinarskog društva Prenj Vedranom Cigićem i Gorskom službom spašavanja Prenj.
Jedno od osnovnih pravila sigurnog odlaska u planinu, istaknuo je Vedran Cigić, jest ne ići samostalno, a ako se to ipak dogodi, nužno je nekome ostaviti točan plan kretanja i rutu kojom se planinar namjerava kretati.
"Konkretno, u slučaju od jučer na Visočici, prema informacijama koje imam, planinar iz Hrvatske boravio je sam. Kada se dogodila nesreća, nitko nije znao gdje se točno nalazi i zato je potraga trajala toliko dugo. Ako već morate ići sami, onda biste sa sobom trebali imati GPS lokator ili barem obavijestiti nekoga od kolega, prijatelja ili planinara o putanji i ruti kojom idete. U slučaju bilo kakve nezgode, tako vas je puno lakše locirati", poručio je Cigić za Bljesak.info.
Što učiniti kada se dogodi nesreća?
Naglasio je kako je prije svakog odlaska u planinu potrebno provjeriti vlastitu spremnost, vremenske uvjete i stanje na terenu te se opremiti za planinarsku turu.
"Prije polaska na planinu svatko treba imati odgovarajuću planinarsku opremu, informirati druge o ruti kojom ide i, naravno, procijeniti svoje mogućnosti i sposobnosti. Vrlo je važno pratiti vremenske uvjete i stanje na terenu u trenutku kada polazite u planinu. Ljeto se približava, pa je bitno krenuti ranije na planinarsku turu kako bi se izbjegle vrućine", rekao je Cigić za Bljesak.info.
Govoreći o postupanju u slučaju nesreće, naveo je kako je važno najprije osigurati mjesto nesreće i pomoći unesrećenoj osobi u skladu sa znanjem i mogućnostima.
"Kada više ljudi sudjeluje u planinarskoj turi i dogodi se nesreća, ako je jedna osoba unesrećena, ostali trebaju osigurati mjesto nesreće, procijeniti situaciju i pružiti pomoć koju mogu pružiti i za koju su educirani. Svi planinari, po pravilu, trebali bi znati pružiti osnovnu prvu pomoć. Kada završite opću planinarsku školu, imate osnovno znanje o tome koliko i kako možete pomoći unesrećenoj osobi. Kada učinite sve što ste mogli, osigurate mjesto nesreće a ne možete dalje pomoći, trebate otići do mjesta gdje imate mobilni signal i pozvati pomoć", pojasnio je Cigić.
Planina ne prašta pogreške
Posebno je naglasio važnost što preciznijeg navođenja lokacije.
"Prvenstveno mislim na GSS, koji će prvi doći do vas i reagirati. Treba im objasniti koordinate, lokaciju, zabilježiti koordinate mjesta na kojem se dogodila nesreća, navesti poznati lokalitet. U slučaju nezgode postoji i standardni broj telefona Operativnog centra civilne zaštite 121", rekao je.
Iz GSS-a Prenj za Bljesak.info su kazali kako iskustvo i edukacija na planini imaju veliku važnost, ali naglašavaju kako ni iskusni planinari ne smiju izgubiti oprez. Planina ne prašta pogreške, osobito na zahtjevnim i nepristupačnim terenima.
"Iskusan čovjek, osobito onaj koji je educiran i ima iskustva u planinama, vodi računa o svom ponašanju od trenutka kada krene od vozila prema vrhu pa sve dok se ne vrati. Stalno mora biti svjestan kako se nalazi na potencijalno opasnom području koje, kao što vidimo, ne prašta pogreške. Sve pogreške u planinama na neki su način kobne, bilo kroz ozljede ili, nažalost, smrtni ishod. S vremenom se i iskusni ljudi mogu opustiti, a tada se događaju tragične stvari, kao što je bio slučaj na Visočici. Zbog toga se stalno mora voditi računa o svakom koraku", rekli su iz GSS-a Prenj.
Bez signala
Posebno upozoravaju na umor i pad koncentracije nakon višesatnog hodanja jer se upravo tada povećava rizik od pogrešnih procjena i nesreća.
"Ljudi često ne uzimaju u obzir kako cijeli dan hodaju, kako su umorni, kako su izgubili koncentraciju i kako više ne vladaju svojim postupcima kao u normalnim okolnostima. Nisu u gradu, nego se nalaze na stijenama ili zahtjevnom terenu, umorni su, koncentracija je pala, a o tome često ne vode dovoljno računa", istaknuli su iz GSS-a Prenj.
Iz GSS-a Prenj naglasili su i jedno od osnovnih pravila sigurnosti, a to je kako u planinu ne treba ići sam, osobito na zahtjevnije ture i terene bez stabilnog telefonskog signala.
"Uvijek bi trebale ići najmanje dvije ili tri osobe. Ako netko zbog ozljede ostane nepokretan, možda neće moći pozvati pomoć, osobito ako nema signala, a većina naših planina nije pokrivena telefonskim signalom. U tom slučaju netko mora otići po pomoć ili pronaći mjesto na kojem ima signala kako bi mogao obavijestiti nadležne službe. Zato je važno ne ići sam i uvijek imati nekoga tko može reagirati ako se dogodi nesreća", zaključili su iz GSS-a Prenj.
Slučaj zaključanih planinarskih kuća
Cigića smo pitali i o nedavnom slučaju koji se dogodio na planini Prenj. Podsjetimo, skupina maloljetnika iz Češke nalazila se u podnožju vrha Otiš.
Izgubili su orijentaciju te nisu znali gdje se skloniti s obzirom da je planinarska kuća Vrutak bila zaključana. Nakon gotovo tri sata hoda, potrage i lociranja spasila ih je Gorska služba spašavanja Prenj.
Dio javnosti zamjerio je planinarima zaključavanje planinarske kuće, no Cigić pojašnjava kako je problem bio u nedovoljnoj informiranosti o samoj ruti i dostupnim skloništima.
"Po mojoj procjeni, mladići su mislili kako su dvije planinarske kuće na toj ruti otvorene. Postoje skloništa koja su uvijek otvorena, ali postoje i kuće i bivci koji su zaključani. Oni su mislili kako je to uređeno kao u zapadnom sustavu, gdje su planinarske kuće i bivci otvoreni, gdje netko dežura i čeka planinare. Međutim, kod nas nije tako. Većina planinarskih domova otvorena je vikendom, dok se neke kuće mogu koristiti uz prethodnu najavu domaćinu i preuzimanje ključa", pojasnio je.
