Suđenje za zločine u Hrasnici: "Ljudi su umirali zbog batina"
Na suđenju za zločine u Hrasnici kod Sarajeva pročitani su iskazi preminulih svjedoka Tužiteljstva Bosne i Hercegovine koji su govorili o zatvaranju i premlaćivanju srpskog stanovništva, kao i odvođenju na kopanje rovova.
Petko Jovanović posvjedočio je tijekom istrage da je živio u Hrasnici i da nije želio otići iz svoje kuće, misleći da će se smiriti postojeće napetosti.
"U travnju 1992. počinju uhićenja osoba srpske nacionalnosti", izjavio je Jovanović, dodajući da je bio angažiran u radnom vodu.
Isprva je, kako je naveo, čistio po Hrasnici, a kasnije je morao ići kopati rovove. Rekao je da je u radnom vodu bilo dvadesetak Srba. Ispričao je kako se jednom prilikom ozlijedio te da je bio oslobođen radova do travnja 1993. godine. Rekao je da je bio angažiran voditi evidenciju prilikom pokapanja Srba.
"Neki su umrli prirodnom smrću, neki od granata..."
"Neki su umrli prirodnom smrću, neki od granata, a neki u zatvorima", naveo je Jovanović.
Dodao je da je bilo pokopano oko 60 ljudi i da je primijetio kako su neki imali slomljene kosti. Jovanović je kazao da je, unatoč ograničenoj sposobnosti, ponovno morao ići kopati rovove, odakle je 1994. godine uspio pobjeći.
Enes Zukanović, Fikret Prevljak, Vahid Alađuz, Emir Redžović, Mustafa Gegaj, Mujo Vatreš, Vahid Muharemović, Mirsad Tuzlak i Senahid Godinjak optuženi su za nezakonito zatvaranje, ubojstva i zlostavljanje civila u objektima koji su imali obilježja logora, kao i prilikom odvođenja na prisilne radove od 1992. do 1995. godine na području Hrasnice, Sokolović-Kolonije i Butmira.
Mladen Mladić kazao je da je živio s obitelji u Hrasnici i da je pohađao Osnovnu školu „Aleksa Šantić”, gdje su ga 1992. godine zatvorili zajedno s njegovom majkom. Rekao je da je bio u prostoriji s više muškaraca te da su neke tukli u školskoj sportskoj dvorani. Naveo je da ga je jedan muškarac počeo daviti.
"Aleksa je tijekom noći umro. Agan Nezir rekao je da je umro prirodnom smrću", naveo je svjedok.
Rekao je da je prebačen u garaže, gdje su ga tukli, a jedne noći odveden je u atomsko sklonište, odakle ga je vratio Pero Šutalo, koji mu je bio zet. Kazao je da je te noći umrlo nekoliko zatvorenika te da je dolazio liječnik.
Ljudi su umirali od batina
"Konstatirali su prirodnu smrt, a ljudi su umirali uslijed batina", kazao je Mladić.
Dodao je da je poslije prebačen u podrum jedne zgrade, gdje su uvjeti bili nešto bolji i gdje ih nisu tukli. Rekao je da su ga odvodili na kopanje rovova te da je razmijenjen u svibnju 1993. godine, piše Detektor.
Milena Šućur ispričala je da je u ljeto 1992. godine s još tri žene zatvorena u improviziranu ćeliju ispod stepeništa škole „Aleksa Šantić”. Navela je da su dobivali jedan obrok dnevno, da su nuždu obavljali u kantu te spavali na strunjačama u skučenom prostoru.
"Mene nitko nije tukao", kazala je svjedokinja.
Navela je da su odatle premještene u podrum nedovršene zgrade, gdje su se uvjeti poboljšali nakon posjeta Crvenog križa. Kazala je da je više puta odvođena na ispitivanje kod Huse. Čula je kako je jedan muškarac govorio da je Huso isprobao svoje karate-vještine na nekim zatvorenicima i da oni neće preživjeti.
Šućur je rekla da je razmijenjena u svibnju 1993. godine.
U komentaru na pročitane iskaze preminulih svjedoka, obrane su ukazale na to da su oni pomiješali određene okolnosti te da nije precizirano od koga su dobili saznanja.
Suđenje se nastavlja 8. prosinca.
Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.
























-webp.webp)

