Počelo suđenje "zaboravljenom" Božidaru Vučureviću za ratni zločin

Na Županijskom sudu u Splitu počelo je suđenje u odsutnosti Božidaru Vučureviću (90), nekadašnjem načelniku Trebinja, kojeg hrvatsko pravosuđe tereti za dva kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na dubrovačkom području tijekom Domovinskog rata.

Na ročištu postupak nije znatnije odmaknuo jer se uglavnom raspravljalo o početnim prijedlozima stranaka, piše Dalmacija danas. Otvorilo se čak i pitanje je li 90-godišnji optuženik još živ.

Vučurević je optužen još 2008. godine, no suđenje se godinama nije moglo održati jer nije bio dostupan hrvatskom pravosuđu. Unatoč međunarodnoj tjeralici, nije uhićen i izručen Hrvatskoj, pa je postupak protiv njega naposljetku pokrenut u odsutnosti.

Bivši načelnik Trebinja široj je javnosti ostao poznat po izjavi da će "napraviti stariji, novi Dubrovnik", koju je izrekao tijekom ratnih događanja početkom 1990-ih. Kasnije je tvrdio da se samo šalio.

Okupacija i protjerivanje

Prema optužnici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Vučurević je od 1991. do 29. listopada 1995. godine, obnašajući niz političkih i vojno-političkih dužnosti, sudjelovao u planiranju, poticanju i provođenju aktivnosti usmjerenih na okupaciju dijelova Hrvatske i protjerivanje hrvatskog stanovništva.

U tom je razdoblju, među ostalim, bio osnivač i prvi predsjednik općinskog odbora Srpske demokratske stranke (SDS), predsjednik Skupštine općine Trebinje, predsjednik Srpske autonomne oblasti Istočne Hercegovine te predsjednik kriznog i ratnog štaba općine Trebinje. Bio je i zastupnik u dva saziva Narodne skupštine Republike Srpske.

Tužiteljstvo ga tereti kako je, djelujući samostalno i u suradnji s Radovanom Karadžićem, koji je u Haagu pravomoćno osuđen za ratne zločine, sudjelovao u ostvarivanju plana stvaranja "Velike Srbije" okupacijom i pripajanjem dijelova hrvatskog teritorija te protjerivanjem Hrvata.

Prema optužnici, Vučurević je na području Trebinja naredio mobilizaciju teritorijalne obrane i osnivanje specijalnih policijskih postrojbi, čijim su pripadnicima popunjavane jedinice Jugoslavenske narodne armije (JNA).

Te snage su 1. listopada 1991. godine s područja Hercegovine i Crne Gore započele napad na Hrvatsku. Do 26. listopada 1992. okupirale su dubrovačko područje od Prevlake do Stona, izuzev samog Dubrovnika, koji je bio pod potpunom blokadom.

Tužiteljstvo navodi kako su tijekom napada i okupacije počinjena brojna kršenja međunarodnog humanitarnog prava i odredbi Ženevskih konvencija. Prema optužnici, napadačke snage namjerno su i neselektivno granatirale civilno stanovništvo, gospodarske i stambene objekte, vjerske građevine te kulturne spomenike.

U tim je napadima, navodi tužiteljstvo, poginuo 91 civil, a 200 ih je ranjeno. Uz ljudske žrtve, pričinjena je golema materijalna šteta, a stanovništvu je onemogućen normalan život. Tisuće Hrvata iz Konavala, Župe dubrovačke, Dubrovačkog primorja i samog Dubrovnika bile su prisiljene napustiti svoje domove.

Granatirali su povijesnu jezgru Dubrovnika

Na okupiranim područjima, prema optužnici, uništavani su, paljeni i pljačkani gospodarski, civilni i vjerski objekti te privatna imovina. Civili su pritvarani i odvođeni u logore Morinj i Bileća, kroz koje je, prema navodima tužiteljstva, prošlo oko 450 osoba.

Poseban dio optužnice odnosi se na granatiranje povijesne jezgre Dubrovnika, koja se nalazi na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine.

Napadi su bili posebno intenzivni od 8. do 13. studenoga te 6. prosinca 1991. godine. Prema optužnici, na Dubrovnik i njegovu povijesnu jezgru tada je ispaljeno nekoliko tisuća granata, pri čemu su teško oštećeni brojni spomenici kulture unutar gradskih zidina.

Optužen je i za ono što se događalo nakon povlačenja s dubrovačkog područja

Tužiteljstvo Vučurevića tereti i za događaje nakon povlačenja JNA s okupiranog dubrovačkog područja u listopadu 1992. godine.

Prema optužnici, Vučurević je kao predsjednik SAO-a Istočne Hercegovine imao ovlasti i kontrolu nad tamošnjim oružanim snagama. Zajedno sa zapovjedništvom Hercegovačkog korpusa, koji je od svibnja 1992. djelovao u sastavu Vojske Republike Srpske, naložio je zauzimanje borbenih položaja prema Hrvatskoj.

Tužiteljstvo tvrdi da je zapovjedio nastavak granatiranja Dubrovnika i okolnog područja, uključujući civilne i gospodarske objekte te stanovništvo. Ti su napadi, prema optužnici, trajali sve do 29. listopada 1995. godine, a osim velike materijalne štete uzrokovali su i smrt civilnog stanovništva.