Okružno javno tužiteljstvo Banja Luka tijekom godinu dana ispitalo je 40 svjedoka, naložilo vještačenje uzoraka obdukcije te prikupilo i pregledalo oko tisuću stranica dokumenata. Odgovora na pitanje gdje je Sara još uvijek nema.
Prije godinu dana Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) objavio je dokumentarac "Gdje je Sara?" o nestalim banjolučkim bebama majki Aleksandre Blagojević i Nataše Stijak koje su se porodile u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske (UKCRS) 2018. godine.
Nakon objave dokumentarca 1. travnja 2024. godine, Okružno javno tužiteljstvo Banja Luka po službenoj je dužnosti formiralo predmet. U godinu dana tužiteljstvo je ispitalo 40 svjedoka, naložilo vještačenje uzoraka obdukcije te prikupilo i pregledalo oko tisuću stranica dokumentacije. Međutim, odgovora na pitanje gdje su bebe i tko je odgovoran za njihov nestanak – još uvijek nema.
Tužiteljstvo je utvrdilo da je UKCRS nakon smrti izvršio obdukciju bebe Sare te da posjeduje parafinske kalupe s uzorcima organa i tkiva izuzetih tijekom obdukcije. Tužiteljstvo je zatražilo DNK vještačenje, a kalupi su uspoređeni s brisom majke Aleksandre Blagojević.
Vještačenje je pokazalo da uzorci tkiva pripadaju Sari, rekla je novinarima CIN-a Blagojević.
"U redu, znači po tome ispada da je moje dijete umrlo i da je negdje pokopano. Znači, dijete je umrlo? Kaže, da! Pa, rekoh, dobro gdje je?" Odgovor nije dobila. I dalje bez odgovora.
Tijekom godinu dana Tužiteljstvo je izuzelo medicinsku dokumentaciju iz UKCRS-a i Doma zdravlja Banja Luka. Iz JP "Gradsko groblje" Banja Luka izuzete su matične knjige pokopanih i mrtvačnice te dokumentacija koju Groblje posjeduje o preuzimanju preminule djece, smještaju u mrtvačnicu i njihovom pokopu.
Od Zavoda za sudsku medicinu RS-a Tužiteljstvo je pribavilo dokumentaciju o izvršenim ekshumacijama i DNK vještačenjima.
Uz majke i njihove obitelji, ispitani su svi liječnici i medicinsko osoblje UKCRS-a koji su na bilo koji način sudjelovali u ovom slučaju, kao i rukovodstvo "Gradskog groblja", bivši i sadašnji direktori ustanove te radnici koji su preuzimali preminulu djecu iz UKCRS-a, smještali ih u mrtvačnicu, pripremali tijela za pokop i obavljali ukop.
Postupajući tužitelj izdao je nalog za medicinsko vještačenje medicinske dokumentacije kako bi se utvrdilo je li bilo propusta u vođenju trudnoće, porodu i liječenju majke Aleksandre Blagojević i bebe Sare te majke Nataše Stijak i njezine bebe.
Tužiteljstvo je za CIN izjavilo da vještačenje još nije završeno. Ovo nije prvi put da Tužiteljstvo provjerava ovaj slučaj. Sarini roditelji Aleksandra Blagojević i Miloš Kuprešanin sve su prijavili još 2019. godine, nakon čega je formiran predmet.
No, u listopadu 2021. tadašnja tužiteljica Zorica Baroš donijela je Naredbu o neprovođenju istrage temeljem mišljenja dvojice vještaka koji su zaključili da u postupanjima medicinskog osoblja nije bilo propusta.
Tužiteljstvo tada nije istraživalo gdje je Sara pokopana, iako su roditelji to naveli u službenim izjavama.
Izrevoltirani postupanjem Tužiteljstva, Aleksandra i Miloš sami su proveli ekshumaciju koja je pokazala da Sara nije pokopana u grobu s njezinim imenom. Iz "Gradskog groblja" su izjavili da je došlo do zamjene grobova te da je Sara najvjerojatnije pokopana u grobu pokraj, ali da je za novu ekshumaciju potrebna suglasnost druge majke.
Tada se Aleksandra obratila CIN-u. Tijekom istraživanja, novinari su stupili u kontakt s Natašom Stijak, majkom djeteta koje je trebalo biti pokopano u tom grobu, koja je dala suglasnost za ekshumaciju.
Rezultati DNK analize otkrili su da u spornim grobovima nije pokopana ni Sara ni beba Nataše Stijak. U kratkom vremenu dokumentarac "Gdje je Sara?" na YouTube kanalu CIN-a prikupio je gotovo 900 tisuća pregleda, a svjedočenja Aleksandre i Nataše izazvala su veliku uznemirenost javnosti. Pokrenuta je i rasprava u Narodnoj skupštini RS-a (NSRS) gdje su neki zastupnici zatražili odgovore od predstavnika vlasti.
Zastupnik Đorđe Vučinić rekao je novinarima da ga je dokumentarac duboko potresao te da je već na sljedećoj sjednici NSRS-a upitao entitetskog premijera Radovana Viškovića o slučaju nestale bebe Sare.
"Nisam mogao vjerovati da se takve stvari događaju u našoj državi", rekao je Vučinić.
"Iz medija sam mogao pratiti isto kao i Vi. (...) Mogu samo reći: puna podrška će biti ako se itko obrati Vladi, bilo iz Tužiteljstva, bilo iz obitelji. Ako nešto trebamo dati u tom procesu, (...) stojimo na raspolaganju", odgovorio je tada premijer Višković.
Višković je pozvao nadležne institucije da rasvijetle slučaj i javno izrazio spremnost da primi roditelje na sastanak. Mjeseci su prolazili, ali poziv roditeljima nije stizao.
"Znači, nešto se veliko krije", rekao je Milan Savanović, zastupnik u NSRS-u.
On je krajem studenog prošle godine na sjednici ponovno pitao premijera Viškovića zašto nije pozvao roditelje nestalih beba na sastanak kao što je obećao. Nekoliko dana kasnije Aleksandra i Miloš dobili su poziv za dugo očekivani sastanak. Premijer im je obećao financijsku potporu za osnivanje udruge za podršku roditeljima nestale djece.
Savanović ne vjeruje u iskrenost nadležnih institucija: "Naravno da ne vjerujem! Vidim da je to jedno zamotano kolo. (...) Sve se svodi na istu priču: vrti se u krug. Nema odgovornih, zato se i razvlači (...) da ljudi izgube interes."
"Nije Sara nestala Aleksandri i Milošu! Sara je nestala meni, tebi, Mirku, Slavku, Adnanu, Goranu, Peri, Đuri, razumiješ me? Jer, to se događa našoj djeci", zaključio je on.
