Auto nije igrica: Jedna sekunda nepažnje može promijeniti cijeli život

Prometna nesreća koja se jučer dogodila u našem kraju ponovno je otvorila pitanje o kojem premalo razgovaramo s mladima. Dvojica maloljetnika, bez položenog vozačkog ispita, uzela su automobil roditelja i oko četiri sata ujutro završila izvan ceste. Prema informacijama koje su se pojavile nakon nesreće, vozilo se kretalo velikom brzinom, a vozač nije bio vezan. Jedan maloljetnik teško je ozlijeđen.

O konkretnom slučaju neka govore policija i nadležni. Ali o poruci koju nosi – moramo govoriti svi.

Jer automobil nije igračka. Nije simulator. Nije videoigra u kojoj nakon sudara pritisneš ''restart'' i sve počinje ispočetka.

Kada automobil pri velikoj brzini izgubi kontrolu, više nije važno koliko se netko osjeća sigurnim za volanom, koliko je puta prije toga vozio očev automobil po parkingu ili koliko dobro misli da ''zna voziti''. Fizika ne pregovara.

Pri brzini od 100 kilometara na sat automobil u samo jednoj sekundi prijeđe gotovo 28 metara. To je duljina nekoliko kuća. Dovoljno je pogledati mobitel, okrenuti se prema prijatelju, precijeniti zavoj ili kasno ugledati nešto na cesti i tih nekoliko desetaka metara može odlučiti hoće li se netko vratiti kući.

A naše ceste nisu trkaće staze.

Na njima su oštri zavoji, loš asfalt, uske prometnice, stabla, stupovi, zidovi, druga vozila, biciklisti i pješaci. Ponekad nema ni prostora za pogrešku.

''Meni se to neće dogoditi''

To je možda najopasnija misao mladog vozača.

Mlad čovjek prirodno želi brzinu, slobodu, dokazivanje i uzbuđenje. Problem nastaje kada se osjećaj nepobjedivosti spoji s automobilom od tonu i pol koji u nekoliko sekundi može razviti brzinu za koju ljudsko tijelo jednostavno nije stvoreno.

Vozačka dozvola nije samo komad plastike i nije formalnost koju država traži. Obuka postoji zato da vozač nauči procijeniti situaciju, reagirati u opasnosti, razumjeti prometna pravila i, možda najvažnije, shvatiti koliko malo treba da stvari krenu po zlu.

Nevezivanje sigurnosnog pojasa također nije znak hrabrosti ni opuštenosti. U trenutku udara tijelo nastavlja putovati brzinom kojom se automobil kretao. Tada više nemaš kontrolu nad sobom.

Ne riskiraš samo svoj život

Postoji još nešto što mladi često zaboravljaju.

Kada sjedneš za upravljač, ne odlučuješ samo o sebi.

U automobilu je možda tvoj najbolji prijatelj. Na drugoj strani zavoja može biti obitelj koja se vraća kući. Uz cestu može hodati dijete. I jedna glupa odluka može u nekoliko sekundi uništiti više života.

Možeš preživjeti i ostatak života nositi posljedice vlastite odluke. Može stradati netko tko nije napravio ništa pogrešno. Roditelji mogu izgubiti dijete. Netko drugi može ostati bez oca, majke, brata ili sestre.

Zato prava hrabrost nije pritisnuti gas.

Ponekad je prava hrabrost reći prijatelju: ''Uspori.''

Staviti pojas.

Ne sjesti za volan ako nemaš dozvolu.

Ne voziti ako si pio.

Ostaviti mobitel.

I vratiti se kući.

Jer nijedna vožnja, dokazivanje pred društvom, snimka za društvene mreže ili nekoliko minuta adrenalina ne vrijede života.

Automobil daje slobodu. Ali tek kada shvatiš koliko odgovornosti dolazi s tom slobodom, stvarno si spreman biti vozač.