Unatoč napretku, podrška osobama s Downovim sindromom i dalje je nedovoljna
Dvadeset godina nakon osnivanja Udruge "Život s Downovim sindromom" Federacije Bosne i Hercegovine, osobe s Downovim sindromom danas znatno više sudjeluju u obrazovanju, zapošljavanju i društvenom životu, ali i dalje nemaju jednaku institucionalnu podršku i pristup pravima u cijeloj Bosni i Hercegovini, poručeno je u četvrtak u Sarajevu na obilježavanju 20. obljetnice te udruge.
Odgovornost se ne odnosi samo na obrazovne ustanove
Federalna ministrica kulture i sporta Sanja Vlaisavljević ocijenila je kako osobe s Downovim sindromom još nemaju dovoljnu institucionalnu podršku u BiH.
"Mnoge institucije mogu učiniti puno više i mogu čak sa sigurnošću reći kako nema institucije koja ne može na neki način otvoriti svoja vrata osobama s Downovim sindromom", istaknula je.
Naglasila je kako se odgovornost ne odnosi samo na obrazovne ustanove.
"Postoje razne institucije koje imaju najrazličitije modele i načine kako okupiti osobe s Downovim sindromom, ne samo govoriti o njima, nego im omogućiti da budu društveno korisni članovi zajednice te im jednako pružiti pozornost koju svaki čovjek zaslužuje", kazala je Vlaisavljević.
Govoreći o najvećim izazovima s kojima se te osobe suočavaju, istaknula je nedostatak sadržaja i mogućnosti koji bi njihov život učinili kvalitetnijim, ljepšim i ugodnijim.
Posebno je naglasila važnost sigurnosti koju društvo treba pružiti roditeljima, osobito kada je riječ o budućnosti njihove djece.
"Ono što je meni, prije svega kao roditelju, važno jest sigurnost koju društvo mora pružiti roditeljima za vrijeme kada više ne budu imali snagu koju danas imaju dok se bore da njihova djeca odrastaju", istaknula je ministrica.
Napredak koji je prije 20 godina bio nezamisliv
Predsjednica Udruge "Život s Downovim sindromom" FBiH Sevdija Kujović istaknula je kako su im danas najveći razlog za ponos uspjesi mladih osoba s Downovim sindromom koje su, zahvaljujući dugogodišnjem radu obitelji, prijatelja, udruge i institucija, ostvarile značajan napredak.
Napomenula je kako danas mnogi od njih rade na otvorenom tržištu rada i sudjeluju u radu tijela udruge u kojima se donose važne odluke.
"To su golemi pomaci koji su za nas roditelje 2006. godine bili nezamislivi", istaknula je.
Podsjetila je kako su se roditelji prije dva desetljeća borili za osnovne uvjete uključivanja djece u obrazovni sustav, poput upisa u vrtiće i pronalaska nastavnog osoblja spremnog za rad s djecom s Downovim sindromom.
Govoreći o institucionalnom napretku, ocijenila je kako su propisi i politike u ovom području unaprijeđeni, posebno u Kantonu Sarajevo, čiji zakon prepoznaje obveze iz Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom.
"Zakon prepoznaje razumnu prilagodbu, individualni pristup, asistenciju u nastavi i stručnu podršku", navela je, dodajući kako, unatoč tome, kvaliteta i dostupnost tih usluga još nisu na zadovoljavajućoj razini.
Kujović je kazala i kako sve više škola prepoznaje važnost uključivog obrazovanja, ali da ostvarivanje prava osoba s Downovim sindromom i dalje ovisi o mjestu u kojem žive.
"Poštivanje prava osoba s Downovim sindromom u BiH neujednačeno je, a to je zapravo rezultat neujednačenih propisa", istaknula je.
Naglasila je kako se problemi osoba s Downovim sindromom ne mogu rješavati izolirano, zbog čega Udruga gotovo dva desetljeća surađuje s drugim organizacijama osoba s invaliditetom.
Posebno je upozorila na višestruku diskriminaciju osoba s intelektualnim teškoćama, kojoj su žene iz ove skupine dodatno izložene.
"U proteklih 20 godina neka smo pitanja tek otvorili kao temu i prepoznali probleme, ali pred nama je još jako mnogo posla", zaključila je predsjednica Udruge.
Izložba o svakodnevnom životu osoba s Downovim sindromom
Medijima se obratila i Aida Redžepagić, autorica izložbe "20 godina – Sasvim svakodnevno", koja je kazala kako je upoznavanje svakodnevnog života osoba s Downovim sindromom za nju predstavljalo izazovno, ali istodobno iznimno lijepo i vrijedno iskustvo.
Istaknula je kako joj je ono omogućilo da fotografijama prenese poruku o sličnostima među ljudima, umjesto o njihovim različitostima.
Napomenula je kako se o osobama s Downovim sindromom, kao i osobama s drugim invaliditetima, često govori kroz prizmu različitosti. Međutim, kako je kazala, njezina namjera bila je pokazati koliko su njihovi životi zapravo slični životima svih drugih ljudi.
"Ono što sam željela prenijeti fotografijama upravo je to koliko smo svi isti. Djeca s Downovim sindromom ne traže nikakva posebna prava, već žele sve ono što ima i moje dijete, a to je pravo na školovanje i obrazovanje", naglasila je Redžepagić.
Poručila je kako je svakodnevni život te djece obilježen istim emocijama i iskustvima, uključujući humor, simpatije, zaljubljivanja i šale.
Događaj je prilika za osvrt na 20 godina zajedničkog rada, zalaganja i promjena, ali i za isticanje važnosti kontinuiranog djelovanja na unapređenju prava, mogućnosti i kvalitete života osoba s Downovim sindromom i njihovih obitelji.
Program, osim izložbe "20 godina – Sasvim svakodnevno", uključuje i autorski performans "Vremeplov naših snova", pismo roditelja, obraćanja predstavnica Udruge i uzvanika, dodjelu priznanja partnerima te glazbeni program.
Poseban dio večeri bit će posvećen riječima i iskustvima članova zajednice koji su tijekom godina bili dio ove priče.
Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.
-webp.webp)
