Osobe s Down sindromom rade u bolnicama i institucijama, cilj su jednake prilike za sve

Udruga ''Život s Down sindromom Federacije Bosne i Hercegovine'' obilježava 20 godina rada na unaprjeđenju položaja osoba s Down sindromom i stvaranju uvjeta za ostvarivanje njihovih prava, razvoj potencijala i ravnopravno sudjelovanje u društvu.

Obljetnicu obilježava nizom događaja kojima želi predstaviti ostvarene rezultate, podsjetiti na izazove koji su i dalje prisutni i otvoriti prostor za bolje razumijevanje inkluzije.

Program obilježavanja, koji će se tijekom studenoga održavati u Sarajevu, povezuje javne instalacije, susrete, umjetnost i kulturu, a zajednička im je namjera učiniti osobe s Down sindromom i njihove mogućnosti vidljivijima u društvu.

U Domu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u Sarajevu večeras će biti održana svečanost povodom 20. obljetnice Udruge.

Gostujući u emisiji BHT1 Uživo, članica Udruge Maida Agić istaknula je da su iza njih stotine projekata, kao i programi kroz koje su prošle brojne obitelji i nastavnici.

''Dvadeset godina postojimo. Iza nas je nekoliko stotina projekata, stotine obitelji koje su prošle kroz neke naše programe, stotine, možda čak i tisuće nastavnika u obrazovnim sustavima koji su prošli naše programe kako bi mogli bolje raditi s djecom s Down sindromom'', kazala je Agić.

Zapošljavanje osoba s Down sindromom

Kao jedan od ključnih ciljeva Udruge Agić je izdvojila zapošljavanje osoba s Down sindromom na otvorenom tržištu rada, odnosno u tvrtkama i institucijama u kojima rade i ostali građani.

Ističe da je važno da osobe s Down sindromom, nakon uključivanja u vrtiće, škole i programe razvoja dodatnih vještina, dobiju priliku zaposliti se, ostvariti ekonomsku sigurnost i osjetiti da svojim radom pridonose zajednici.

''Mi se osjećamo korisno onda kada imamo posao, kada imamo neku obvezu koja nas potiče da se ujutro lijepo odjenemo, spremimo, odemo na posao, provodimo vrijeme s kolegama, izvršimo svoje radne zadatke i onda se vraćamo kući. Na poslu smo ostvarili određenu ekonomsku sigurnost, a isto tako osjetili smo se vrijednima i uvaženima. Svi se mi volimo ostvariti kroz svoje poslove. Tako i osobe s Down sindromom'', rekla je Agić.

Dodala je da bi zaposlenje trebalo biti kruna svega što je dosad učinjeno kroz inkluziju u obrazovnom sustavu.

Prema njezinim riječima, u Kantonu Sarajevo osobe s Down sindromom već rade u nekoliko maloprodajnih lanaca, domovima zdravlja, ministarstvima i općinama.

''Imamo osobe u domovima zdravlja, odnosno osobe s Down sindromom koje su završile školovanje za fizioterapeuta, za medicinske djelatnike, i onda rade u domovima zdravlja. Imamo ih u ministarstvima, u Općini Centar imamo zaposlenog jednog mladića s Down sindromom, u Općini Ilidža... U Federalnom ministarstvu kulture i sporta imate jednu djevojku s Down sindromom koja je zaposlena'', navela je Agić.

Smatra da zapošljavanje pridonosi i većoj vidljivosti osoba s Down sindromom, ali i mijenjanju predrasuda.

''Trebamo ih vidjeti i u kafićima i u trgovinama u kojima kupujemo, i kod frizera kada odemo. Kada odemo u općinu izvaditi dokumente, neka nas tamo dočekaju osobe s Down sindromom'', poručila je Agić.

Potrebno je da sustav preuzme programe zapošljavanja

Iako su ostvareni pomaci, Agić upozorava da programi zapošljavanja ne bi smjeli ovisiti isključivo o projektima i donatorskim sredstvima.

Naglašava da je potrebno da se u ovaj proces uključe institucije, posebno službe za zapošljavanje, kako bi potpora bila kontinuirana i dostupna u svim dijelovima Bosne i Hercegovine.

''Mi smo mala udruga. Koliko privučemo donatorskih sredstava, znate, to je to. Neke stvari koje uspijemo ostvariti potrebno je da sustav preuzme kako ne bismo ovisili o donatorskim sredstvima'', kazala je Agić.

Dodala je da bi službe za zapošljavanje trebale kontinuirano raditi na tome da osobe s Down sindromom dobiju priliku za rad i razvoj novih vještina, ne samo u Kantonu Sarajevo nego diljem Bosne i Hercegovine.

''Da se možemo pohvaliti da su u svakom gradu, u svakoj općini, gdje god ima osoba s Down sindromom, dobile priliku raditi, naučiti neke nove vještine i biti osobe koje privređuju svojoj zajednici'', istaknula je.

Kada sustav preuzme odgovornost, inkluzija zaživi

Govoreći o promjenama u obrazovanju, Agić je podsjetila da je jedan od prvih ciljeva Udruge bio omogućiti djeci s Down sindromom uključivanje u redovite vrtiće i škole, zajedno s vršnjacima.

Napredak je, kako je navela, ostvaren kada je Ministarstvo obrazovanja preuzelo odgovornost za edukaciju nastavnika i učitelja, prisutnost stručnjaka u školama i jačanje psihološko-pedagoških službi.

''Kada sustav to preuzme, onda se može smatrati da je to nešto što je zaživjelo. I dok god postoje proračunske stavke za to'', kazala je Agić.

Posebno je ukazala na važnost zajedničkog obrazovanja za smanjenje predrasuda. Djeca koja odrastaju i školuju se zajedno s vršnjacima s Down sindromom, ističe, uče kako im pristupiti i pružiti potporu.

''Ta djeca, djeca tipičnog razvoja, kada završe školovanje, više nemaju predrasude. Samim time stvara se bolje društvo'', rekla je Agić.

Udruga je, u suradnji sa Sveučilištem u Sarajevu, razvila i program koji osobama s intelektualnim teškoćama omogućava nastavak školovanja nakon srednje škole, stjecanje novih znanja i razvoj vještina za različita zanimanja.

Agić je naglasila i važnost uloge medija u edukaciji javnosti i većoj vidljivosti osoba s Down sindromom i drugim vrstama invaliditeta. Smatra da je važno da budu prisutne u medijskom prostoru i da imaju priliku govoriti o svojim iskustvima.

Jednake prilike za sve

Na pitanje što svatko od nas može učiniti kada se susretne s osobom s Down sindromom, odgovorila je da je najvažnije pristupiti joj bez predrasuda.

''Pristupiti isto kao što pristupate bilo kome. Znači, osobi bez teškoća, nekoj osobi tipičnog razvoja. Kada pristupate, kada se nasmijete i kada otvorite vrata u svoj život i svoje radno okruženje, onda je to mnogo, mnogo drukčije'', poručila je Agić.

Istaknula je da je uloga nevladinog sektora bila ključna u pokretanju promjena, ali da je za njihov nastavak nužno veće uključivanje institucija i lokalnih zajednica.

''Neke stvari su mnogo bolje nego prije 20 godina kada smo mi krenuli. Postoji napredak. Ali sustav se mora više uključiti. Ono na što mi upozoravamo sustav, sustav treba preuzeti i napraviti mehanizme kako bi sve bilo bolje'', kazala je.

Posebno je naglasila da jednake prilike ne smiju ovisiti o tome u kojem gradu ili općini osoba živi.

''Da ne ovisi o tome živi li dijete u nekoj velikoj gradskoj sredini, Sarajevu, Zenici ili Tuzli, pa će tamo sve dobiti, nego da svi imaju jednake prilike'', zaključila je Maida Agić.