Neusvojeni državni zakon o plinu, neispunjene a preuzete obveze te ''probijanje'' roka sažetak su još jednog neuspjeha Bosne i Hercegovine kada je u pitanju usklađivanje s europskim standardima i ostvarivanje toliko spominjanog europskog puta.
Zbog svega toga, naša bi zemlja mogla biti isključena iz europske Energetske zajednice, što bi naravno bio veliki udarac za, ionako usporen, razvoj zemlje.
Zapelo na državnom zakonu
Naime, kako je priznao i sam ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Mirko Šarović, među najvažnijim obvezama, koje smo preuzeli ulaskom u Energetsku zajednicu 2004. godine, je pitanje plina. BiH je dužna riješiti pitanje plinskog regulatora i operatora u skladu s europskim direktivama te stvoriti veleprodajno tržište plina u BiH.
Šarović je medijima rekao kako je dobar dio obveza ispunjen, no među stvarima koje su ostale neriješene, zapelo je na državnom zakonu i čitav proces stoji, a BiH prekoračuje odbećane rokove.
''Napravili smo određeni pomak prethodnih godina. Proteklih mjeseci, da ne kažem godina, lomili smo se oko toga hoćemo li imati jedan zakon o plinu na razini zemlje ili ćemo imati entitetske zakone. Do sada dogovora o jedinstvenom zakonu nema i, ukoliko ga ne bude, potrebno je da entitetski zakoni zaista budu potpuno harmonizirani, ako ne i identični, što znači da na isti način moraju preuzeti europske direktive koje se tiču plina'', rekao je Šarović.
Svatko ima svoja pravila
Situacija je takva da Republika Srpska ima svoj Zakon o plinu, koji je u dobroj mjeri usuglašen s europskom legislativom, a Federacija BiH ima Uredbu o organizaciji i regulaciji o sektora gasne privrede.
Europska Energetska zajednica dobila je na uvid spomenute dokumente i riješeno je pitanje operatora sustava, odnosno regulatora, kako to EU legislativa i zahtijeva. No, ostalo je neriješeno pitanje jedinstvenog regulatora za plin na državnoj razini za što je krajnji rok 2015. godina.
Europska unija navodi kako oba postojeća entiteska zakonska propisa o plinu nisu u skladu s obvezama koje je BiH preuzela potpisivanjem Ugovora o Energetskoj zajednici, koja pak navodi kako BiH ne provodi nijedan od tri predviđena zakonska akta iz plinskog sektora te da bosanskohercegovačke vlasti odgađaju usvajanje novih akata čak i po pet godina.
Još početkom 2012. godine Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa službeno je upućena kritika zbog neusvojenih obveza kao potpisnica Ugovora o Energetskoj zajednici te je tada dat rok bh vlastima da se ''nedvosmisleno opredijele da provedu regulativu do 24. ožujka 2013.''.
Propala priprema dogovora
No, početkom ožujka održan je sastanak kojem je cilj bio pripremiti dogovor, ali bez uspjeha. Stoga, pojedini izvori iz Europske unije govore o mogućim sankcijama Bosni i Hercegovini kada je u pitanju Energetska zajednica.
Inače, Bosna i Hercegovina nema domaću proizvodnju plina, terminal za prirodni plin kao ni podzemna skladišta. Istraživanje nafte i plina tek su ponovno aktualizirana, pa se država opskrbljuje isključivo ruskim plinom kroz jedinu ulaznu točku preko interkonektora sa Srbijom.
U BiH postoji jedan plinovod Srbija - Zvornik - Sarajevo - Zenica u dužini od 192 km, a jedini uvoznik plina je BH Gas u vlasništvu Federacije BiH, koji također posjeduje dugoročne ugovore za prijenos plina kroz tranzitne države Ukrajinu, Mađarsku i Srbiju.
Za upravljanje sustavom prijenosa prirodnog plina u Republici Srpskoj zaduženo je poduzeće Gaspromet Pale koje je u vlasništvu nad malim dijelom magistralnog plčinovoda u dužini od 22 kilometra. Sarajevo-Gas Istočno Sarajevo vlasnik je dijela postojeće prijenosne mreže na području RS-a u dužini od 38 kilometara.
Treća najviša cijena plina u Europi
Sarajevo Gas, poduzeće iz Federacije BiH, je najveće poduzeće za distribuciju i plinom opskrbljuje oko 94 posto korisnika. Zvornik Stan (RS) SarajevoGas Istočno Sarajevo (RS) i VisokoGas Visoko (FBiH) obskrbljuju manje od 3 posto korisnika.
Budući da je Bosna i Hercegovina ovisna u potpunosti o ruskom plinu te da je nepisano pravilo da zemlje bez alternativnih plinskih izvora plaćaju najvišu cijenu ruskog plina, to pravilo vrijedi i za nas.
Tako Bosna i Hercegovina, nakon Makedonije i Poljske, plaća treću najvišu cijenu plina u Europi po cijesni od 515,2 USD za metar kubni plina kojeg onda distribuira oslabljenom infrastrukturom, koja nema viziju budućnosti.
Nepostojanje dogovora, a i moguće sankcije, dovode u pitanje i planirane projekte. Trebalo se tako sljedeće godine krenuti u projekt priprema za izgradnju plinovoda Slavonski Brod – (Bosanski) Brod – Zenica, kojim bi BiH postala dio prstene Energetske zajednice. Time bi se otvorila i mogućnost za nove puteve opskrbe.
Nema političke volje
S druge strane, Republika Srpska ima potpisan Memorandum o razumijevanju s ruskim Gazpromom za izgradnju ogranka plinovoda ''Južni tok'' no njegova trasa još uvijek je nepoznata. Zna se samo da ruska strana ne želi sudjelovati u nekim drugim projektima izgradnje plinovoda koji bi ugrozili taj plinovod.
No, kako to nažalost u Bosni i Hercegovini biva u svemu, pa tako i u ovome slučaju, iako je riječ o ekonomskom poslu, u izvještajima se navodi kako nema političke volje da se završi davno obećano.
Stoga, nekome bi mogla biti neshvatljiva poruka Europske unije da ''organe vlasti na razini BiH i entiteta treba uvjeriti da se dogovore o izradi zakonodavstva na državnoj razini relevantnog za plinski sektor u skladu s odredbama Ugovora o Energetskoj zajednici''.
No, onima koji bolje poznaju kretanja kada su u pitanju dogovori u BiH, bit će toga puno jasno. Većina stvari, koje se ''izdižu'' na državnu razinu, bez obzira u koji resor spadale, obično umjesto dogovora i izdizanja završe u jako dubokoj jami nemogućnosti dogovora.
(Opravdani) strah od probijanja roka
Iako se 2015. godina možda čini dalekom, europski dužnosnici, vjerojatno znajući kako se kod nas postižu dogovori, već izražavaju zabrinutost da nećemo ispoštovati rok za provođenje Trećeg paketa koji dovodi do stvaranja uvjeta za konkurentno i funkcionalno tržište, povećanje sigurnosti opskrbe potrošača, korištenje suvremenih tehnologija, povećanje energetske efikasnosti i zaštitu ugroženih potrošača.
Bosni i Hercegovini se zamjera što nije postupila u skladu s Direktivom 2003/55EC i Regulativom 1775/2005. Pojednostavljeno, BiH nije uradila ništa da se stvori konkurentno, sigurno i održivo tržište prirodnog plina na kojem neće biti diskriminacije između gospodarskih subjekata. Također, BiH nije učinila ništa kad su u pitanju uvjeti za pristup mreži za transport prirodnog plina te nediskriminatorskih pravila o uvjetima za pristup plinovodima za transport.
Poznajući naše političke prilike, u kojima uvijek ima važnijih stvari od onik čije rokove već probijamo, situacija s plinskim tržištem u BiH, čekat će bolja vremena i nove pritiske europskih dužnosnika da sami sebi napravimo bolje.
