Što to planinare tjera u planine?

Pogibija zeničkih planinara na Elbrusu nije samo planinarska tragedija. Tragedija je to koja je potresla cijelu Bosnu i Hercegovinu i planinarski svijet uopće. Uz takve tragedije javljaju se laička i nepotrebno javno obznanjena mišljenja o tobože nenormalnim "potrebama" planinara osvajati vrhove poput Elbrusa.

Planinarenje nije hir niti turistički izlet. Visokogorsko planinarenje još više. Aktivnosti su to mnogo ozbiljnije od hobija. Za njih se uči, oprema, priprema. Ne jedan dan niti tjedan, nego mjesecima.

"Planinarenje dolazi kao promjena načina života. Promjena ustajalosti. Dosta nas radi poslove koji nemaju dovoljne fizičke aktivnosti. To je, konkretno, bilo u mom slučaju. Pa sam odlučio nešto poduzeti i izabrao jednostavniji put za što više boravka vremena u prirodi", rekao je Bljesak.info predsjednik HPD Prenj 1933. Vedran Cigić.

Dug put do vrhova

Govori kako je planinarenje daleko od obične šetnje. Do znanja visokogorstva, te znanja i spremnosti osvajati najviše vrhove, dug je put.

"Ne može se postati "visokogorac" preko noći. U našem društvu sve počinje općom planinarskom školom. Nakon opće planinarske škole morate imati iza sebe godine standardnih izleta i uspona, kako bi se mogli prijaviti na visoko-gorsku školu. Zimsku visoko-gorsku školu naše društvo organizira svake dvije godine.

Ta škola daje osnovna znanja kako se ponašati u visokom gorju, posebno u zimskim uvjetima, koju opremu koristiti, kako ju koristiti, kako birati ture.

Kroz škole učimo kako se ponašati u ekstremnim uvjetima, kako korisiti opremu. Primjerice kako se zaustaviti cepinom, kako biti u navezi, kako se ponašati u slučaju nezgode", pojasnio je Cigić.

Svaki vrh traži pripremu

"Za uspone na visoke vrhove morate biti u dobroj fizičkoj kondiciji, što podrazumijeva i dodatne pripreme. Idete s više tereta, procjenjujete svoje mogućnosti. Nakon toga, po meni, najbitnija je aklimatizacija", rekao je Cigić za Bljesak.

"Imao sam nekoliko visokogorskih uspona. Dosad se pokazalo, svaki put je ishod bio povoljan, zato što smo imali postepenu aklimatizaciju. Radili smo uspone postepeno, lagano dobivali na visini, tako da bi na završenom usponu imali što manje problema sa manjkom kisika i nedostatkom zraka", prepričao je iskustva.

Upozorava na ćud prirode, jer, kao što se i dogodilo ovih dana, priroda je ta koja jednostavno presudi na način na koji čovjek ne može utjecati.

Ekstremni uvjeti, ekstremne odluke

Napominje kako se u ekstremnim uvjetima uvijek mora razmišljati o faktoru procjene mogućnosti i ambicija.

"Ture se trebaju pažljivo planirati, detaljno proučiti prognoze i reagirati na bilo kakvu naznaku promjene vremena. Planina neće nigdje pobjeći", rekao je Cigić.

Stoga poziva na oprez i pri komentiranju tragedije na Elbrusu.

"Ne treba spekulirati što se točno dogodilo. Bili su to iskusni planinari, iskusne kolege", mišljenja je Cigić.

Podsjetimo,  25. srpnja 2026. godine na planini Elbrus u Rusiji, poginulo je pet iskusnih planinara iz Zenice.

Sedmočlanu bosanskohercegovačku ekspediciju zahvatila je iznenadna i ekstremno snažna snježna oluja na oko 5.100 metara nadmorske visine, svega stotinjak metara podaleko od najvišeg vrha Europe. Dva planinara uspjela su se spasiti, a pet ih je poginulo.

Prema izvješćima ruskih gorskih službi spašavanja, ključni uzročnik katastrofe bila je nagla i drastična promjena vremena praćena olujnim vjetrovima i potpunim gubitkom vidljivosti.