Od ustanove do samostalnog života: Priča o braći i sestrama Štrkalj

Kako mladim ljudima koji nakon navršenih 18 godina moraju napustiti ustanove za smještaj djece bez roditeljske skrbi i udomiteljske obitelji olakšati put prema samostalnom životu? Prema podacima službenih institucija, takvih mladih u Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko distriktu ima oko 900, a među njima je i nekoliko desetaka iz Srednjobosanske županije. Odgovore na ovo pitanje potražili smo u Jajcu.

Prilika za sigurno odrastanje i školovanje

Među nekoliko desetaka djece iz Srednjobosanske županije koja su zbog različitih okolnosti izdvojena iz svojih obitelji i smještena u ustanove ili udomiteljske obitelji bila je i Kristina Štrkalj iz Jajca te njezinih sedmero braće i sestara. Budući su zbog bolesti roditelja, uz socijalne radnike, najčešće bili oslonjeni jedni na druge, rješenje je pronađeno u smještaju u ustanovu Mala škola u Varešu.

"Njihovi roditelji nisu ih svjesno zanemarili, nego jednostavno u tom trenutku nisu bili sposobni brinuti se o njima", pojasnila je Sanja Pačavar, socijalna radnica.

O tome kako su članovi obitelji postupno odlazili u Vareš govorio je Dalibor Štrkalj, korisnik programa podrške.

"Prvo je otišlo troje braće i troje sestara. Oni su bili tamo od samog početka, kada je otvorena Mala škola. Zatim smo prije pet ili šest godina otišli moj brat i ja", ispričao je Štrkalj.

Njihov smještaj u Vareš, kaže socijalna radnica, bio je dobar odabir. Ova djeca, uz toliko potrebnu ljubav i toplinu, dobila su priliku za sigurno odrastanje i školovanje.

"Podrška drugih ljudi mnogo znači"

"Ovdje sam se većinom morao brinuti sam o sebi, sam stjecati iskustva i upoznavati svoje prednosti i mane. Kada odeš u Vareš, onda shvatiš koliko ti je potrebna podrška drugih ljudi", kazao je Dalibor Štrkalj.

Zahvaljujući tome, ali i projektu podrške koji je okupio nadležna ministarstva, centre za socijalni rad i poslodavce s ciljem uspostavljanja sustavnog rješenja, mladi na putu prema samostalnom životu nisu prepušteni sami sebi. Svi su izrasli u odgovorne osobe i nikada nisu prekinuli kontakt s biološkim roditeljima.

Danas je šestero njih zaposleno, najmlađi brat pohađa srednju školu, a jedna od sestara završava studij. Kristina ističe koliko je ponosna na svoju obitelj.

"Nisam ponosna samo na sebe nego i na cijelu svoju obitelj, na svu braću i sestre, na to koliko su zreli i samostalni i koliko su sposobni za život. Drago mi je zbog toga", kazala je Kristina Štrkalj, korisnica programa podrške.

O rezultatima programa govori i socijalna radnica, ističući da su mladi koji su prošli kroz ovaj oblik podrške postali funkcionalni članovi društva.

"Dobili smo funkcionalne članove društva. Umjesto osam problema, imamo ljude koji su sposobni samostalno živjeti. Imamo i drugačijih primjera, kada mladi nisu na takav način izašli iz ustanove i kada smo dobili probleme. Mislim da je ovo velika stvar", istaknula je Pačavar.

Kristina: Ne treba se ničega sramiti

To najbolje potvrđuju Daliborov osmijeh dok priča o poslu i svojoj ljubavi prema nogometu te Kristinina poruka mladima.

"Trebaju poštovati svoju majku jer, da nema majke, ne bi bilo ni nas. Treba pružati podršku i ne treba se sramiti sredine iz koje dolazimo, jer se sve u životu može riješiti. Ne treba se sramiti ničega", poručila je Kristina.

Za rješavanje ovog problema, uz ponuđene prilike, potrebne su i volja i želja mladih ljudi poput njih osmero, koji su upornošću, umjesto stranputice, odabrali kroz život koračati pravim putem. Zbog toga uistinu trebaju biti ponosni.