''Jedan od prioriteta nove vlasti u Bosni i Hercegovini treba biti reforma ustava u skladu s Europskom poveljom o ljudskim pravima'', izjavio je u listopadu 2010. godine europski direktor Direkcije Europskog povjerenstva za pitanje proširenja Pierre Mirel.
Mirel se pritom zapitao kako netko može uopće imati namjeru za članstvo u EU ako svi građani te države nemaju pravo da budu birani. Pitanje, postavljeno prije dvije godine, a koje je na rješavanje bh. institucijama poslano presudom Suda u Strasbourgu u slučaju Sejdić-Finci 2009. godine, još uvijek čeka odgovor i drži Bosnu i Hercegovinu ukopanu na putu k EU.
Umjesto rješenja, model donio nove probleme
Upravo je provedba presude bila tema sastanka predstavnika sedam političkih stranaka s europskim dužnosnicima proteklog tjedna u Bruxellesu, ali se, po starom bh običaju, nakon sastanka i iznešenih smjernica i zaključaka, politika opet podijelila i zadržala status BiH kao ukopane zemlje.
Sa sastanka u Bruxellesu donešen je model rješenja provedbe presude u predmetu Finci-Sejdić, koji predviđa da Predsjedništvo BiH i dalje ima tri člana birana iz dviju izbornih jedinica (dva entiteta), ali uz brisanje nacionalne odrednice članova Predsjedništva. No, Stranka demokratske akcije odbila je taj sporazum jer smatra kako se njime ne rješava pitanje suštine presude u odnosu na kategoriju Ostalih građana koji ne pripadaju konstitutivnim narodima.
I Jakob Finci, čovjek koji je zbog diskriminacije tužio BiH, smatra kako ponuđeni model ne rješava spor.
''Rješavanje problema trećeg konstitutivnog naroda, odnosno davanja određenih garancija kako će se u hrvatskim županijama moći izabrati hrvatski član Predsjedništva BiH, a ne netko tko će biti formalno Hrvat, ali neće zadovoljavati kriterije koje te političke stranke stavljaju da bi nekoga priznali za Hrvata'', rekao je Finci.
Nemoć pri traženju dogovora
U Delegaciji EU odbacuju optužbe da je ovakav model diskriminirajući prema bilo kome i kažu da neki takav model ne bi ni razmatrali. Štoviše, ne samo da neće biti diskriminacije prema ostalima u izboru za člana Predsjedništva BiH i Dom naroda PSBiH, već se rješava i pitanje koje je pred Europski sud postavio Ilijas Pilav kada se kao Bošnjak nije mogao kandidirati za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske.
Tako je pitanje, koje bi trebalo riješiti do kraja ožujka, što je novi europski rok, a kojem se ne nazire rješenje, još jednom pokazalo nemoć pri traženju dogovora političkih stranaka u BiH. Tim gore što je pitanje presude ''na čekanju'' od 2009. godine i što je ono prva točka Mape puta BiH za članstvo u EU, koju su sami lideri potpisali i pristali u potpunosti provesti. Zbog toga, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) s EU i njenim državama članicama, kojeg je Bosna i Hercegovina zaključila u lipnju 2008. godine, još uvijek nije na snazi . Do stupanja na snagu SSP-a primjenjuje se Privremeni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima.
No, implementacija presude u predmetu 'Sejdić-Finci' nije jedini zadatak iz Mape puta. Bh. lideri obvezali su se odgovoriti na pitanja javne nabavke i prirodne sredine te definirati efikasan EU koordinacijski mehanizam.
Neprovođenje presude u predmetu 'Sejdić-Finci' predstavlja kršenje međunarodnog sporazuma s EU i krši ljudska prava u BiH zbog čega država ne može podnijeti kredibilnu aplikaciju za članstvo sve dok se to pitanje ne riješi.
Nemogućnost države da govori jednim glasom
Svaka zemlja koja teži da postane članica EU mora poštovati načela iz Povelje UN-a, Europske konvencije o ljudskim pravima, OEBS-a, Helsinškog završnog akta, Pariške povelje za novu Europu. To, nažalost, BiH još uvijek ne čini.
Osim odgovora na liste pitanja o prirodnoj sredini i javnim nabavkama, koji je opet pokazao, kako je EU sam navela, ''očigledni problem nemogućnosti države da govori jednim glasom'', niti jedan od zahtjeva iz Mape puta nije ispunjen iako rokove nije nametnula EU, već sami politički lideri.
Jelko Kacin, potpredsjednik izaslanstva Europskog parlamenta za jugoistočnu Europu u ovotjednom intervjuu za Oslobođenje rekao je kako, pored stalnih stranačkih sukoba, Bosna i Hercegovina treba jaku državnu vladu, koja sada nije u mogućnosti donositi valjane odluke, koje bi BiH približile Europskoj uniji.
U postojećem ustavu, smatra Kacin, postoji tek neka vrsta državnog okvira za deset ministarstava koja imaju neprecizno postavljene i preširoke odgovornosti.
''Oni su nadležni za sve, što u praksi znači da nisu nadležni ni za što, a na drugoj strani entiteti im ne daju da rade svoj posao'', kazao je Kacin i upozorio na problem koji BiH udaljava na europskom putu.
Institucije ove države još varaju jedna drugu
''Zamislite da imate ovdje krizu mlijeka s kojom se nedavno susrela Srbija, kakav bi to zemljotres bio i kakve bi to rasprave bile o tome tko je za što nadležan i tko nešto nije uradio, jer ova zemlja i institucije ove države još varaju jedna drugu da mogu s nekom horizontalnom koordinacijom riješiti pitanje veterine, fitopatoloških i drugih izazova koji su veoma stručno, teško i operativno pitanje. Tu ne možeš sanjati, ne možeš živjeti od iluzija, BiH na tom području ne funkcionira. Da je funkcionirala, sigurno bi dvije i pol godine unazad bila svjesna šta je čeka zbog ulaska Hrvatske u Europsku uniju na području poljoprivrede i izvoza prehrambenih proizvoda, ali se to tek sada tu negdje javlja kao neka velika priča. Je li? A gdje su bile te institucije prije dvije i pol godine?'', rekao je Kacin upozorivši time na problem neusklađenosti domađeg zakonodavstva s EU čime je zemlja ograničena u izvozu svojih proizvoda na europsko tržište.
Više je puta upozoreno da će se BiH susresti s mnoštvom problema kada Hrvatska 1. srpnja postane punopravna članica Europske unije, no na tome polju malo toga se uradilo. Kako bi se dopustilo proizvođačima da plasiraju proizvode na tržište EU, država mora prihvatiti standarde EU i jamčiti da su proizvodi u skladu s tim standardima. No, BiH još uvijek to nije u stanju.
Nedostatak koordinacije između politike i struke
U izvještaju o napretku BiH na toliko spominjanom europskom putu iz 2012. godine navodi se kako je glavna prepreka u procesu integracije u EU postao nedostatak koordinacije te da država nije u stanju nastupati i pristupati problemima jednoglasno.
Prema tom izvještaju, najočigledniji problem predstavlja nedostatak koordinacije između politike i struke, a navodi se i kako donositelji političkih odluka često nisu u mogućnosti donositi odluke potkrijepljene informacijama. Kao problem navodi se i nepoznavanje zakona i standarda Unije u institucijama koje bi trebale provoditi ta pravila u praksi.
Iako politički lideri u svojim porukama neprestano tvrde kako se radi na europskom putu, malo toga se radi da BiH uistinu prione na posao. A posla ima. Tako, tijekom procesa pristupanja EU, BiH mora usvojiti, uskladiti i provoditi čitav paket EU zakonodavstva, koji sadrži oko 120.000 stranica pravnih akata. Ti zakoni, osim što ih treba implementirati u zakonodavstvo BiH, moraju biti i provedeni kako bi se osigurala pravna sigurnost građana što se izričito navodi u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju.
Davno zamrznut put
Europska unija ne krije, niti se to može sakriti, da je BiH jedina zemlja koja se želi pridružiti Europskoj uniji, a koja nema valjanu strategiju kojom se potvrđuje ta odlučnost i radi na provođenju reformi.
''Prioriteti vezani za EU reforme nisu definirani, problemi se rješavaju po ad hoc principu, a zemlja stalno zaostaje iza drugih'', navodi se iz Europske unije.
Iako se obostrano ponavlja kako je Bosni i Hercegovini mjesto u Europskoj uniji, činjenice govore kako se zemlja, čiji susjedi uvelike grabe na tom putu, ukopava zbog nerješenih unutarnjih pitanja.
Iz Delegacije Europske unije u BiH nedavno je poručeno kako će se ukoliko bh. lideri ne nađu rješenje europski put BiH zamrznuti, no svima je jasno da je taj europski put odavno zamrznut.
