Provođenje strukturalnih reformi jedna je od glavnih pretpostavki za ispunjenje pozitivnog razvojnog scenarija u Federaciji u ovom turbulentom vremenu, kazao je federalni premijer Nermin Nikšić na otvorenju 13. međunarodnog simpozija pod nazivom ‘Fiskalni okvir i održivi razvoj’, održanog od 24.-26. svibnja u Neumu.
Sudionici neumskog simpozija su prvenstveno govorili o budućim fiskalnim potezima, reformama i mjerama. Za razliku od njihove projekcije fiskalne budućnosti, mi danas donosimo pregled bh fiskalne stvarnosti.
A. POTROŠNJA U JAVNOM SEKTORU: KOLIKO, TKO I NA ŠTO?
Rashodi konsolidirane opće vlade iznosili su 2010. godine 5,87 milijardi eura. Potrošnja javnog sektora iznosi skoro 47% BDP-a zemlje.
U pogledu strukture rashoda, socijalna davanja čine najznačajniji dio trenutnih rashoda, nakon čega slijede administrativni rashodi – kompenzacije zaposlenih i korištenje roba i usluga. Ove tri kategorije čine 84% ukupnih rashoda. Samo je 5% ukupnih rashoda usmjereno na kapitalne rashode.
Federacija BiH je najveći potrošač. Preciznije rečeno, administracija u FBiH troši skoro duplo od one u RS. Javni sektor u dva entiteta zajedno troši blizu 90% ukupnog iznosa. Javni sektor u FBiH troši 41,5% BDP-a FBiH, dok potrošnja u RS iznosi 39% njenog BDP-a.
Entiteti troše jednak udio svojih budžetskih sredstava na robe i usluge, kao i na kamate. Međutim, rashodi za kompenzacije zaposlenih i za socijalna davanja su nešto viši u FBiH. Nasuprot tome, udio kapitalnih rashoda u ukupnim rashodima FBiH je nešto manji.
Na državnom nivou, situacija je drugačija jer država nema nadležnosti za zdravstvo, obrazovanje, itd. U skladu s tim, veći dio državnog budžeta se troši na funkcioniranje institucija na državnom nivou: 80% se troši na kompenzacije zaposlenih i korištenje roba i usluga.
B. IZVORI PRIHODA JAVNOG SEKTORA I POLITIKA
Neizravni porezi, doprinosi i neoporezivi prihodi su glavni izvori prihoda, dok izravni porezi samo s 8% sudjeluju u financiranju.
B1. Neizravni porezi
Neizravni porezi čine najveći dio financijskih sredstava: u 2010. godini ukupni prihodi od neizravnih poreza iznosili su oko 4,8 milijardi maraka ili gotovo 20% BDP-a BiH, dok su u 2011. bili u visini 5 milijardi. U prva se četiri mjeseca 2012. godine prikupila 1 milijarda i 770 milijuna KM neizravnih poreza, što je za 9 milijuna više u odnosu na isto razdoblje 2011. godine.
Od siječnja 2006. godine postoji jedinstven ekonomski prostor u pogledu neizravnih poreza, sa središnjim organom – Upravom za indirektno/neizravno oporezivanje (UINO).
Pitanja vezana za neizravno oporezivanje su svojstvena sustavu koji, iako prvobitno kreiran u svrhu postizanja pravednosti i fleksibilnosti, unosi tenzije između države i entiteta, naročito u situacijama manjka prihoda, odnosno distribucije između entiteta koja je zasnovana na krajnjoj potrošnji – čije rješavanje se očekuje uspostavljanjem funkcionalne jedinice za krajnju potrošnju u okviru Upravnog odbora UINO.
B2. Doprinosi
Doprinosi su glavni izvor financijskih sredstava za socijalna davanja u oba entiteta. Oba entiteta su uspostavila fondove za mirovinsko-invalidsko osiguranje (FMIO), fondove zdravstvenog osiguranja (FZO) i zavode za osiguranje po osnovi nezaposlenosti.
Glavni izvori financiranja sva tri vanbudžetska fonda su doprinosi, koji se prikupljaju iz bruto plaća. Osim doprinosa, mirovinski fond u RS ostvaruje pravo na trajno sufinanciranje iz budžeta RS, dok u Federaciji takva redovna obaveza ne postoji.
Decentralizirana struktura FBiH omogućuje jednu specifičnost: postoji 10 županijskih zavoda zdravstvenog osiguranja. Rezultat toga je primjena različitih standarda u oblasti zdravstvene zaštite, počevši od razlika u listi osnovnih lijekova u različitim županijama, u ovisnosti od njihove financijske sposobnosti.
U entitetima postoje različite politike i stope doprinosa. RS je transparentnija jer se doprinosi prikupljaju 'jednim potezom', tj. obveza radnika je plaćati sve doprinose od svoje bruto plaće, koje poslodavac uplaćuje u ime svog radnika. Prema tome, postoji jedna, jedinstvena stopa doprinosa za sve vrste doprinosa. Za razliku od toga, u Federaciji svaki doprinos sastoji se iz dva dijela: obveza je poslodavca plaćati svoj dio 'na' bruto plaću radnika, dok radnik plaća svoj dio 'iz' bruto plaće. U praksi, poslodavac uplaćuje oba doprinosa, ali se obračun vrši zasebno.
Ukupna stopa doprinosa je veća u FBiH (41,5%), dok u RS iznosi 33%.
B3. Izravni i ostali porezi
Ovi porezi čine oko 8% prihoda konsolidirane opće vlade ili oko 3,3% BDP-a BiH. Osnovni oblici izravnog oporezivanja obuhvaćaju porez na osobni dohodak i porez na dobit poduzeća, dok je oporezivanje imovine u ranoj fazi nastanka.
Politika oporezivanja osobnog dohotka uspostavljena je na nivou entiteta. Iako nominalno oba entiteta primjenjuju stopu oporezivanja osobnog dohotka od 10% na neto plaću, razlike u oporezivoj osnovici i oslobađanjima utječu na to da je efektivna stopa poreza u RS de facto veća nego u FBiH. Dok se u Federaciji primjenjuje mjesečno umanjenje osobnih prihoda od 300 KM od oporezive osnovice, u RS takvo oslobađanje ne postoji. Ove razlike imaju za rezultat – uzimajući za primjer hipotetičku bruto plaću od 1 250 KM – umanjenje bruto plaće od 4,5% u FBiH i umanjenje od 6,7% u RS.
Porez na dobit poduzeća je također uspostavljen na nivou entiteta i Distrikta Brčko. Nominalno, oba entiteta i Distrikt Brčko su definirali stopu poreza od 10%, ali i u slučaju poreza na dobit postoje određene razlike. Na primjer, FBiH oslobađa poreznog obveznika od plaćanja poreza na dobit u godini u kojoj taj porezni obveznik izveze proizvode u vrijednosti od najmanje 30% svojih ukupnih prihoda, itd.
Prihodi od izravnih poreza u većini slučajeva se dijele između svih nivoa vlasti, gdje većina prihoda pripada županijama koje imaju zakonsku obvezu da određeni minimum prebace općinama, dok u RS većina prihoda od izravnih poreza pripada entitetskom nivou.
B4. Neoporezivi prihodi/ostali prihodi
Oni predstavljaju 13% ukupnih prihoda konsolidirane opće vlade ili oko 5,6% BDP-a BiH, i sadrže različite administrativne takse i naknade kao što je vodna naknada, naknada za zaštitu od poplava, itd.
B5. Financiranje deficita
Dosad je budžetski deficit većinom bio financiran stranim kreditima i stranim grantovima. Ovakvo financiranje se pripisuje zahtjevu za provođenjem strukturne reforme u cilju racionalizacije potrošnje kako bi budžeti bili dugoročno održivi. Nepostojanje suglasnosti ima za posljedicu izostanak međunarodne financijske pomoći i potrebu pronalaženja alternativnih financijskih izvora.
C. PITANJA I PROBLEMI IDENTIFICIRANI U SADAŠNJEM UREĐENJU
U sadašnjem financijskom sustavu postoji nekoliko pitanja koja bi trebalo riješiti te je potrebno otkloniti i ozbiljne slabosti koje se tiču kreiranja fiskalne politike:
C1. Usvajanje budžeta na državnom nivou
Neusvajanje proračuna institucija i međunarodnih obaveza BiH za 2012. godinu u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH bilo bi ravno katastrofi za ovu državu, rekao je početkom prošlog tjedna za Dnevni avaz predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda.
Srećom, Dom naroda PSBiH je 31. svibnja usvojio proračun institucija BiH za 2012. u iznosu od 950 milijuna KM.
C2. Vanjski dug i njegovo servisiranje
Federacija BiH će putem novog stand by aranžmana od MMF-a zatražiti novi kredit u iznosu od 800 milijuna do milijardu KM, izjavio je prije desetak dana za Dnevni list premijer Federacije BiH Nermin Nikšić.
Zaduženost Republike Srpske već je mjesecima najaktualnija tema, ali ju je u žižu javnosti dodatno gurnula plan entitetske vlade o novom zaduženju.
- Od tih planiranih 4,2 milijarde maraka oni su nas zadužili već za oko 600 milijuna maraka. Ako bi se išlo u još tih 3,6 milijardi zaduženja, to bi za RS bio rast ukupnog duga na sedam milijardi maraka, što bi bilo enormno zaduženje koje entitet ne može podnijeti ni nominalno ni strukturalno, upozorio je prije tjedan dana predsjednik Demokratske partije Dragan Čavić u razgovoru za Fenu.
C3. Održivost mirovinskih fondova
Kako stanovništvo stari, FBiH i RS će se suočavati sa sve većim poteškoćama.
C4. Proceduralne razlike u oblasti izravnog oporezivanja
De facto kreiraju različite ekonomske prostore u zemlji.
C5. Održivost javne potrošnje
Reforma je neophodna i težište reformskih napora bi trebalo biti otklanjanje neefikasnosti na strani rashoda.
