Rezultati po tagu: Berislav Jurič

Tiho, baš tiho, pojavio se logo trećeg kanala na televiziji KISS. Bez velike galame, nakon velikih galama, u desnom kutu mutne slike, pojavio se TV HB, pa potom RTV HB.

Čovjek se, u moru svojih lutanja što nametnutih što učinjenih u traženju samoga sebe, polako pretvara u površno biće tražeći za sebe samo one opipljive stvari.

SDA je pak zatražila da se osnuju nove fotelje na državnoj razini. Nije to stranka, koja kaže da najviše od svih misli na BiH, zatražila kako bi poboljšala stanje u zemlji.

Griju se postelje i presvlače posteljine za općenje samoprozvanih lidera ošišanih stada. Trguje se pozicijama, a stenje se duboko o pravima, pravdama, jednakostima…

Komšić je završio u bolnici. Ne zbog obraza, nego zbog pluća. Obavještajna sapunica dobila je odgovor od Tužiteljstva i napuhala novi balon.

Vidljivo je da u bosanskohercegovačkom kaosu ni država nije zadovoljna državom, a da se ljudi, bezvoljni i nevoljni, zadovoljavaju mrvicama s državnih jasli ili pak idu trbuhom za nečijim tuđim kruhom.

Pomaknuli smo kazaljke unaprijed. To je jedino kada ova zemlja ide naprijed.

Berislav Jurič s portala Bljesak.info pisao je o sportskoj dvorani koja se u Mostaru gradi još od 1985. godine.

Ideja da se ulice Mile Budaka, Vokića i Lorkovića, Ive Zelenike Tabornika, Jure Francetića... zamijene imenima nekih boljih ljudi naišla je na brojna odobravanja.

I dok se gospoda nateže, zemlja stoji ili ide unazad. Ovo što vi čitate, neće pročitati 31,6 posto ljudi koji su ostali u BiH.

Boje se stručni timovi stranaka, koji se uglavnom bave poslovima raspoređivanja zaslužnih po pozicijama, svojih programa i svoje nestručnosti uokvirene u skupa odijela, stegnute kravate i smještene u tenderske aždaje na četiri kotača...

Beograđani ne odustaju, Podgorica na nogama, Tirana traži ostavke. Bosna i Hercegovina nijemo promatra svoje bogove kako se učvršćuju na svojim tronovima.

Čak se ni u kulinarskim dvobojima više nitko ne lakta za mikrovalne pećnice niti se učenicima ugostiteljskih škola za najbolji umak i nezagorjele palačinke dodjeljuje nekadašnje tehnološko, dokazano nezdravo, zastarjelo čudo.

Odlučeno je kako se kazaljke neće pomjerati od 2021. godine. Ni s tim nemamo problema. U nas vrijeme stoji.

Svjedoci smo kako iz dana u dan, izmoreni ofucanim strategijama lidera stranaka, odnosno podružnica privatnih biznisa uokvirenih u politiku, ljudi odlaze bez mahanja.

Dok se šuška o stranačkim ljubavima koje će ugrijati koalicijska dupeta, glasno se klikće uspostavi državnog Doma naroda u kojeg će zasjesti oni koji uvijek tvrde da im nije do sjedenja.

Ovomjesečna šutnja koja je odzvanjala nad Neretvom, iako je trebalo biti dosta galame, pokazatelj je kako oni koje smo odabrali da govore u ime nas i za nas, da se brinu o okruženju i nama u njemu, nisu dorasli svojim poslovima.

Sve više ljudi vjeruje da je zemlja ravna ploča. Nama je, čini se, strpljivima do besvijesti, odavno sve ravno.

Nije nas zasmetalo ni krivo pravosuđe. Zaboravili smo istrage o pogibiji djece u zrakoplovu, zaboravili smo pranje ruku nakon smrti beba i odmahivanja da je to, eto, jednostavno tako.

Bit će to opet brak iz koristi. Pitanje je samo tko će preuzeti ulogu oca, a tko majke. Djeca su ionako zrela za socijalnih službi.

Dokaz je ovo, osim da je država komplicirana, pa odgovorni tvrde da je samo dobra volja hoće li  policije na svim mogućim razinama surađivati, tko je ovoj državi važan. Što ste bliži jaslama, važniji ste…

Trebalo je, dakle, zviždati i onima, koji odlučuju što će biti život u BiH, a ne birati napuhane mete glumeći hrabrost s klikerima i u glavi i u gaćama.

Traži se razlog zašto je netko tko je na društvenim mrežama napisao da mu je zanimanje terorizam, a koji je bio u nečistoj jedinici u ratu, koji je ubio suborca i majku, na slobodi.