Rezultati po tagu: Pregled tjedna

Ne zanima našiljene domaće navijače u svjetskim sukobima vijest da inflacija raste i da cijene hrane rastu i da će rasti. Nama je dobro i gladnima…

Šprdačina je i u vlasti kantona uz Neretvu. Vlada i Skupština dobili su materijale u kojima je pripremljen plan rada za 2025. godinu. Neradnici su neplanski potrošili pola godine naših života.

Presude se provode nad sirotinjom koja ne sjedi u foteljama nego ukrade šumu zemlje bez zakona o šumama.

Koliko nas je pomrlo zbog iskrivljenih vrijednosti, a koliko nas je diglo glas za normalan život?

Prošla je ispod radara vodećih galamdžija tvrdnja opozicije iz RS-a kako je na Kupresu rečeno kako će SNSD dobiti HDZ-ovsku nogu kad se izglasa Izborni zakon. Dakle, eto rješenja…

Europa kaže, preko svog veleposlanika u BiH, kako je Mostar ono što Unija sanja. Valjalo bi da se oni probude, a Mostar da se uspava.

Tresla se gora, rodili se govori o BiH u Vijeću sigurnosti. Lekcije nam drže države iz naših viceva koje su svjetlosnim godinama ispred nas.

Prošlo je stotinu dana mandata Donalda Trumpa a da svi vapaji preko bare nisu doprli do ušiju s ožiljkom. Nije se američki predsjednik u stotinu dana još sjetio BiH.

Televizija ne zna objaviti prilog o napadu na samu sebe. Tako završavaju ti naši krugovi u kojima su bitne kapljive pljuvačke i pjene na mikrofonu. Poslije toga, prolijeva se nešto puno gušće i crvenije.

Iz Europe nam je opet poručeno ono što mi sami znamo i opet je kroz mikrofone i papirna priopćenja prošla europska zabrinutost za nas. A nas boli briga za brigu.

Dragan Čović, važniji od Sajma, poručio je, nakon što je rekao da Dodik ne radi stvari koje bi trebao, kako nije dobro ni ono Bošnjaci rade u ovom trenutku.

Dok bukti problem u Republici Srpskoj, u kojoj se Dodik smije i sjedi uz vatru nadolijevajući osim ulja na nju sve što gori, pali se novi plamen nesloge u Federaciji BiH.

Priče o ozbiljnoj državi i ozbiljnim institucijama još jednom padaju u vodu i zvuče sve smješnije.

Prošao je još jedan tjedan naših života poprskan pljuvačkom bogova koji su pjenili jedni na druge i treće.

Kriziramo, poput dobro čuvanog narkomana ovisnog o milostinji stranaca, već trideset godina i samo kad nam se dobro pogleda u oči, vidi se da nema ništa od nas.

Zanijemili su oni koji su mislili da onaj što bježi od presude neće povući potez o kojem je galamio. Oni koji nisu zanijemili nisu znali što bi rekli. Neki bolje da nisu rekli ništa.

Jedni tvrde da je ovo kraj BiH, drugi da je ovo tek početak. Opet nećemo znati gdje smo i što smo.

Sjetila se i Europa - koja nas kao želi - reagirati na šuškanjem raskidanja države zbog presude. BiH je, kažu, jedno i nema podjela. BiH kaže da nije i da ima.

Stranke u vlasti i one koje bi u vlast šamaraju se smjenama, zahtjevima za smjene i glasanjima o ministarskim foteljama. Ni najbolje upućenima nije jasno što se događa…

Zbunjena Vlada zbunjene Federacije zbunjenim i ekonomski polupismenim građanima nakon prekonoćne odluke o minimalcu, šalje utjehu o refundaciji i subvenciji doprinosa.

Studentski bunt kakvog studenti po bosanskohercegovačkim otupjelim učionicama mogu učiti samo iz udžbenika (ako im ga proda profesor) natjerala je premijera da podnese ostavku…

Telefoni su usijani. Partneri skupljaju partnere. Oni koji ne bi nikad više jedni s drugima, sad su na vezi i žele vezu.

Razbacuju se rokovima. Federalni premijer najavljuje proračun do kraja tjedna, prvi čovjek parlamenta europske zakone za koji dan, a ministri zaduženi za promet, prugu za osam dana. Vole naši narodi preciznost.