Pucanje u Mostaru
10.8. – Ponedjeljak
Trovanje u Mostaru ide dalje. Dok se razmotava priča oko priznanja radnika komunalnog poduzeća da su ih nadređeni primorali i prevarili da potpišu papir u kojem odbijaju rad, zamotava se novo klupo oko toga tko predstavlja ranike.
Dok se u jednom dopisu sindikalaca tvrdi da će tužiti svakoga tko kaže što su radnici rekli, u drugom se kaže kako sindikat nema nikakve veze s prvim dopisom. Male su metle za čišćenje prljavštine u Mostaru.
Uz to, radnici koji su potpisali da su ih prisiljavali na nerad, vraćeni su na posao. Čeka se hrabrost drugih, istina i konačno čišćenje grada kojeg nesavjesno prljaju oni što se zgražaju nad komunalnim kaosom.
Divnu sliku s naših jadnih granica poslali su dvoje graničnika koji su se potukli na poslu. Da sve bude gore, pijani kolega napao je trijeznu kolegicu. Sva slika države skrila se u ovom okršaju.
Nitko ne trza na upozorenja što nam donose suše. Važnije je štivo kad stranka pošalje dopis svojim članovima kako treba govoriti o predsjedniku koji je rekao kako nije želio biti kandidat za Predsjedništvo ali ga je članstvo, u stadima, natjeralo. Znači li to da će raditi svoj posao preko volje?
Kod susjeda gori zbog trovanja Gospića i okolice otpad kojeg nitko nije vidio. Kod nas nitko ne trza na vijest da je dio tog otpada dovožen i u BiH. Mi smo dovoljno zatrovani da nam otrovi ne mogu ništa.
11.8. – Utorak
Sindikat koji navodno brani radnike mostarskog Komunalnog uopće ne postoji?! Muk.
Mostar će učiti građane kako će razvrstavati otpad. Građani za sada samo uspješno razvrstavaju kauče od wc-školjki i fotelje od porušenih zidova. Pa i onih nosivih.
Požari divljaju. Oni koji troše naše novce još uvijek nemaju namjere trošiti ga tako da nas štite.
Središnje izborno povjerenstvo, koje je dijasporu pozivalo na registraciju za izbore na domaćim tv-kanalima, glumi da pojašnjava ljudima kako glasati na izborima koji se navodno ne mogu pokrasti.
Pušta se novi glas kako izbore treba urediti da se nitko nikome ne nameće u državi koja je, očito, ovakva svima nametnuta. Slijedi novo puštanje glasova.
12.8. – Srijeda
Gori na sve strane. Nećete čuti nadležne da izlaze pred kamere i govore nešto o ozbiljnoj strategiji gašenja požara koji nam svako ljeto pokazuju kako smo nespremni. Za to vrijeme vatrogasci, koje mnogi ne znaju propustiti na cesti kada žure, ginu da bi sačuvali blago koje se krade kad ne gori.
Na priče o ravnopravnosti odgovara se neravnopravnošću.
Razglaba se o pomrčini Sunca u zemlji u kojoj je odavno mrak. Neki doslovno nemaju struje 30 godina. Valjda su nejako biračko tijelo.
Janjetina je skočila na 90 maraka po kilogramu. Ionako jedemo kolače.
13.8. – Četvrtak
Gospoda odmara. Vatrogasci znojem gase požare.
Slaven Kovačević, nakon Elvedina Konakovića, šalje poruke na jug zemlje. Napada potencijalno biračko tijelo i one koje želi zastupati u Predsjedništvu BiH govoreći im da šute.
Valja nam preživjeti još jedno predizborno laprdanje sa svih strana i grana i nadati se da ćemo čuti neki ozbiljan izborni program.
Omiš je zahvatio najveći požar u novijoj hrvatskoj povijesti. Kako li bi kod nas reagirao sustav da plane ovakva vatra?
Ljudi guglaju da ih bole oči. Peče li ikog savjest što imamo sustav kakav imamo ili to ni Google ne zna reći?
14.8. – Petak
Nitko ne sluša poljoprivrednike koji galame da ih ubija suša. Uvoz uvijek spašava.
Pred mostarskom deponijom odvijala se drama. Najavljena blokada najavljenog dovoza smeća koje bi se na deponiji pretovarilo na put za deponije u Bosni, završila je uhićenjem prosvjednika. Neki su dobro poznati u borbi protiv deponije neke su, kažu, vidjeli prvi put.
Dalmacija gasi vatrene rane i čeka da zbroji štetu. Kod nas vatrene rane nikog ne zanimaju. A ni štete. Osim ako se mogu naplatiti s provizijom.
15.8. – Subota
Mostarsko smeće, tihi ubojica kojeg desetljećima nitko sustavno ne želi ukrotiti, dovelo je i do prijetnji ubojstvom. Pucnjeve su razmijenili županijski ministar financija Adil Šuta i županijski zastupnik i prigradski aktivist Omer Hujdur.
Prijetilo se navodno smrću i sve će se navodno istražiti kao što se navodno istražuje javno prozvano podmetanje požara na deponiji koji je izazvao novi, dosada najveći, smećarski kaos u gradu, i kao što se navodno istražuje trošenje javnog komunalnog novca i javnih komunalnih strojeva i sredstava u privatne svrhe.
Bilo je i reakcija na medijske napise kako se mostarsko smeće i deponija - čijeg bivšeg direktora, gle čuda, nitko više ne proziva – koriste za skupljanje političkih bodova i razočarenja skupljača u novinarska slova.
Istina je da su građani Mostara umorni od komunalnih prepucavanja iz kojih nije izrođen nikakav smislen plan za upravljanje otpadom. Skupljači neprestano izvrću ono što se pokušava službeno predstaviti javnosti kojoj ne ide baš najbolje razumijevanje ni pojmova, ni situacije u kojoj su se našli a ni toga tko na kojoj razini odlučuje o njihovim životima.
Mogu skupljači poena govoriti da se bore za sve nas, ali ako sprječavaju da nakaradni sustav pokuša nešto promijeniti, onda misle samo na borbu koja nosi njima dobro, a građanima još jedno od šake do lakta. Samo s izmijenjenim predznakom.
Na kraju će neki privatnik uzeti mostarsko smeće kao unosan posao a onda ćemo opet slušati lajanje kako se neko bogati na našim glupostima.
16.8. – Nedjelja
Uvezli smo skoro 2,5 milijuna KM hrane. I nije to tema koju će lovci na glasove od rujna razvlačiti kao veliku temu. Vijest je to kojom je zakrpljena sezona kiselih krastavaca jer je čitateljima, slušateljima i gledateljima ipak malo previše vijesti o požarima koji se gase uz veliku patnju i nikakvu opremu.
Plivači u komentarima na portalima koji žive samo od komentiranja, kritiziraju Lanu Pudar. Analizira joj se prolazno vrijeme, broje joj se godine i pripisuje izdaja jer je odlaskom u Ameriku smanjila plivačko srce za domovinu.
Na analiziraju pametnjakovići na suhom u kakvim uvjetima treniraju naša djeca, kako se muzu novci u sportskim kolektivima i kako se patriotizam ne pokazuje iz fotelje i preko tipkovnica uz mržnju svega osim sebe koji mrzi.
