Tipurić i Wales ipak zaustavljeni u polufinalu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na Svjetski kup su stigli puni samopouzdanja. Nekako logično, jer treća su reprezentacija svijeta, iza Engleske i Novog Zelanda. Ove godine su već osvojili naslov u cijenjenoj Ligi Šest nacija s čistih pet pobjeda. Pobijediti sve suparnike nešto je posebno kada je u pitanju ovo takmičenje, čime su osigurali Grand Slam. To je Walesu treći trofej u ovom desetljeću, ali prvi još od 2013. godine. I ne samo to: ovim Grand Slamom, svojim 13. u povijesti Walesu se izjednačio na toj listi sa svojim najvećim suparnicima Englezima. Sve to pod palicom sjajnog novozelandskog trenera Warrena Gatlanda.

Djed iz Konjica

U Japanu je Wales do polufinala ostvario pet pobjeda. U skupini četiri, završili su ispred Australije. dok je u četvrtfinalu pala Francuska koja je u 73.minuti vodila 19:13. Svoj doprinos dao je i igrač s brojem sedam na dresu, koji igra na poziciji krilo skupa (Openside Flanker) Justin Tipuric. Justin jeste rođen u Trebanosu, ali korijeni su mu s ovih prostora. Uostalom, stariji ljubitelji nogometa će se sjetiti "britke sjekirice" iz Konjica, plavokosog bočnog Hajduka iz osamdesetih, Jerka Tipurića.

''Djed je rodom iz Konjica u BiH, a u Wales došao nakon što je oslobođen iz njemačkog zarobljeništva tijekom Drugog svjetskog rata. Radio je u rudniku, na najtežim poslovima miniranja'', objasnio je medijima na Otoku Justin.

Britanski mediji pišu kako je ime djeda Dragotin, iako nije isključeno i da je Dragutin, što možda i nije toliko važno. Ono što je poznato, jeste da se preko Zagreba, Justinova porodica skrasila u Walsu, u jednom malo gradiću Trebanosu u blizini daleko zvučnijeg, poznatijeg Swanseaja. Deda je bio poprilično snažan, pa je u slobodno vrijeme igrao ragbi, a onda je krenulo kako se to kaže s koljena na koljeno. Preko oca na sina, s tate Andyja do sina Justina.

''Justin se kao dječak uvijek pokušavao hrvati s djedom, vjerujem da ga je i to učinilo jačim, izdržljivijim. Tata je zaista bio nevjerojatno snažan. Sjećam se da su mu se Justin i njegov brat znali doslovno objesiti za ruke, pokušavajući ga pomaknuti, ali nisu imali šanse. A čovjek je u tom trenutku imao preko 80 godina'', reći će tata Andy kojem u slobodno vrijeme Justin i danas pomaže kada postavlja crjepove na krovovima.

''Ragbi sam zavolio kao dijete. Igram još uvijek za ekipu Ospreys-a, od 2009. godine'', kaže Justin što je pomalo čudno s obzirom na njegove igračke kvalitete, ali jednostavno u toj ekipi se osjeća najbolje, blizu je svog rodnog mjesta Trebanosa kojeg često posjećuje u kojem žive njegovi roditelji. Malog, s jedva 1400 stanovnika.

''Trebanos je jedno malo mjesto u kojem se bukvalno svi međusobno poznaju. Tamo smo izgradili teren za ragbi, na kojem odem pa jednom sedmično treniram s klincima. Bilo mi je važno to pokrenuti, jer klub je zapostavio rad s mladima, a bez toga nema budućnosti. Zato sam inzistirao na tome da se oživi rad s mladim igračima, da stvaramo svoje nasljednike'', dodaje Justin čija rodbina jednim dijelom živi u Hrvatskoj i gdje se Justin vjenčao.

Neizostavan u prvoj postavi

Justin je dugo čekao svoju priliku, jer je na njegovoj poziciji u reprezentaciji vladao jedan od najboljih velških igrača svih vremena Sam Warburton. Justin je bio strpljiv, čekao je. Od 2016. godine je tu. Na ovom Svjetskom kupu u jednoj utakmici je bio kapetan reprezentacije, neizostavan je u prvoj postavi. Ipak, Wales je zaustavljen u polufinalu, u žestokom obračunu, Springboksi, Južna Afrika je slavila 19:16. Presudio je kazneni udarac Handrea Pollarda četiri minute prije kraja. Prethodno su u drugom dijelu Velšani nadoknadili zaostatak od 9:16. Pollard je utakmicu zaključio s 14 poena.

''Znali smo da će ovo biti teška utakmica, žestoka jer smo igrali protiv jake reprezentacije. Oni su fizički snažni, moćni, ja sam i ranije nekoliko puta igrao protiv njih. Nakon utakmica s Južnom Afrikom uvijek je potrebno nekoliko dana za odmor.Oni koji su gledali našu utakmicu u nedjelju, vidjeli su da je to bilo ipak nešto drugačije u odnosnu na okršaj Engleske i Novog Zelanda. Naša utakmica je bila takva da je pobjeda mogla otići i na našu stranu. Zato i jeste ružno izgubiti na ovakav način'', govorio je nakon utakmice Justin te se osvrnuo na posljednju utakmicu u petak protiv Novog Zelanda, popularnih All Blacksa.

''Imali smo priliku ispisati povijest, igrati po prvi put u finalu, sada imamo utakmicu za  treće mjesto i bilo bi lijepo turnir završiti pobjedom. Neće biti lako, moramo se vratiti,  odmoriti, pripremiti. Igramo za kraj protiv jedne od najboljih reprezentacija svijeta. Završiti treći uopće ne bi bilo loše'', zaključio je popularni Tip.