Iranska sportska penjačica Elnaz Rekabi, koja je sudjelovala bez hidžaba na azijskom prvenstvu u penjanju u Južnoj Koreji, vratila se u srijedu u Teheran gdje su je dočekali kao heroinu njeni navijači, prenosi Hina.
Elnaz Rekabi, 33, prekršila je strogi iranski kodeks odijevanja - ali je kasnije rekla da joj je hidžab spao "nenamjerno".
Naime, ona je na natjecanju sudjelovala bez hidžaba samo u dresu u bojama Irana i s maramom u kosi što je protumačeno kao gesta solidarnosti s prosvjedima koje je prije mjesec dana izazvala smrt kurdske Iranke Mahse Amini (22) koja je umrla sredinom rujna nakon što je pala u komu poslije privođenja u Teheranu. Policija je odbacivala tvrdnje po kojima je djevojka pretučena u pritvoru gdje je završila zbog navodnog kršenja pravila prema kojemu žene moraju nositi marame i skromniju odjeću.
Islamska Republika nameće i iranskim sportašicama nošenje vela čak i na natjecanjima u inozemstvu.
"Elnaz je heroina", uzvikivali su deseci ljudi okupljeni ispred terminala zračne luke kako bi dočekali mladu ženu uz pljesak i ovacije.
''Zbog klime tijekom finala natjecanja i činjenice da sam pozvana da startam kada to nisam očekivala, našla sam se zapetljana u svoju tehničku opremu. Zbog toga nisam obratila pažnju na hidžab koji sam trebala nositi'', rekla je Rekabi odjevena u crnu jaknu s kapuljačom i bejzbolsku kapu.
''U Iran sam se vratila u miru, savršenog zdravlja i prema planiranom programu. Ispričavam se iranskom narodu zbog stvorenih tenzija'', rekla je.
Mnogi su skeptični oko razloga koji je navela i u objavi na Instagramu i ponovila u intervjuu državnoj televiziji u zračnoj luci, vjerujući da je to rečeno pod prisilom. Amnesty International objavio je na Twitteru kako su alarmirani da je Elnaz možda prisilno vraćena u Iran, gdje je u stvarnom riziku od uhićenja i torture.
Podsjetimo, Iran se ne smiruje od smrti Mahse Amini (22) sredinom rujna, za koju se krivi „moralna policija" koja je djevojku privela i pretukla jer nije nosila hidžab onako kako oni misle da treba.
Bacajući marame i hidžabe u vatru, plešući raspuštene kose pred naoružanom policijom i vojskom, pružajući tako neviđene slike prkosa i otpora klerikalnom establišmentu u kojem su zarobljene već nekoliko desetljeća, mlade Iranke na čelu su demonstracija koje su trajale danima.
Sada velike demonstracije nisu više tako česte – umjesto toga, svuda se javljaju mali spontani prosvjedi, koji često traju samo nekoliko minuta. Oni deluju kao sitni ubodi protiv režima koji ne stigne vremena reagirati.
