Čilić: Znam da igram jako dobro, da osjećam lopticu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prvi put je u glavnom dijelu tunira Roland Garrosa nastupio 2007. godine. Od tada do danas je uspio dva puta dohvatiti četvrtfinale, što su gledajući ostale rezultate na preostala tri velika
najslabiji Marinovi rezultati. Posljednji turnir koji je osvojio na zemljanoj podlozi jeste onaj iz Istanbula 2017. godine. Sada je došao u polufinale kada se to realno najmanje očekivalo. Polufinale kojim se Čilić priključio Rogeru Federeru, Rafaelu Nadalu, Novaku Đokoviću i Andyju Murrayju, kao tek peti igrač koji je izborio plasman u polufinala svih Grand Slam turnira.

Suočivši ga s podatkom o 33 asa i 88 winnera, Barbara Schett voditeljica na Eurosportu upitala je Čilića je li ovo njegov "najagresivniji" tenis karijere.

"Mogao bi biti. Imao sam bljeskove takve igre tijekom nekoliko posljednjih godina, pogotovo 2017. i 2018. kada sam znao spojiti po tri ili četiri seta fantastičnog tenisa. Ali nikad nisam u kontinuitetu igrao tako dobro na jednom turniru.

Četiri sata i 10 minuta dugi meč protiv Rubleva opisao je kao "jako težak dan u uredu".

"Uvjeti su bili malo drugačiji nego prije dva dana. Možda lopta nije bila teža, ali se slabije odbijala. Nije bilo lako otvarati teren i koristiti top-spin, više su se izmjene svodile na iscrpljivanje udaranjem. Na sreću, servirao sam fantastično i to je napravilo razliku".

Istaknuo je da mu se nakon gubitka četvrtog seta nije bilo jednostavno vratiti na tračnice.

"U nekoliko navrata Rublev je bio blizu da me 'breakne', ali ostao sam staložen i završio posao. Moram mu odati priznanje jer je demonstrirao veliki sportski duh, kod njega nema izgubljenog poena. Imao je i malo peha. Jedan od nas dvojice na kraju je morao pasti. Ali pokazao je da je nevjerojatan igrač i čovjek.

Čilić kaže da u njegovoj igri nema ničeg novog, osim da se "trudi biti svoj".

"Ono što osjećam, za tim i idem. Znam da igram jako dobro, da osjećam lopticu i da mogu moćno udarati".

Nasmijalo ga je pitanje gdje bi na ljestvici od 1 do 10 smjestio svoju trenutačnu razinu samopouzdanja.

"Možda nije desetka, ali je blizu. Recimo devet, devet i pol. Uživam na terenu i jako sam ponosan na svoju izvedbu i na borbu koju sam pružio".