Connors: New York je bio moja pozornica

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svaki od četiri velika ima nešto svoje. Bilo da pričamo o Australian Openu, Roland Garrosu, Wimbledonu, US Openu. Ipak, samo jedan od pomenuta četiri turnira se igrao na tri različite podloge i to baš US Open. Počeo je tamo 1881. godine na travnatim terenima Newport Casina, na Rhode Islandu. Mijenjali su se gradovi, a podloga prvi put 1975. godine. Tri godine se igralo na zemlji, prije nego što je stigao beton. U tom razdoblju je dominirao legendarni Jimmy Connors. Connors je ukupno pet puta osvajao ovaj turnir, ali je jedini to napravio na tri različite podloge.

Za prvu titulu je razbio Kena Roswella koji je uhvatio samo jedan gem na travi. Dvije godine kasnije na zemlji je u četiri seta nadigrao Borga, baš kao i 1978. godine na betonu. Svojih pet naslova na US Openu, Connors je kompletirao nakon što je dvije godine zaredom u finalu pobjeđivao Ivana Lendla. 

"Wimbledon je Wimbledon, i to će uvijek biti Wimbledon", rekao je Connors nakon trijumfa kada su ga pitali da usporedi svoja dva naslova, s obzirom na to da je te godine slavio i na Wimbledonu.

"Ovo je drugačije. Ovdje je, na mom terenu i sviđa mi se to", govorio je tada Connors koji će puno godina kasnije doći do polufinala ovog istog turnira. S 39 na leđima 1991. godine.

- New York, US Open, to je bila moja pozornica, tamo sam uvijek imao svoje navijače. Tijekom 1991. godine sam razmišljao samo o nastupu u New Yorku. Samo da prođem jedno ili dva kola, publika će ostalo odraditi. Sjećam se meča u prvom kolu protiv Patricka McEnroea. Imao sam veliki zaostatak, on je vodio 2:0 u setovima, on je imao prednost u trećem, ali nisam bio spreman da izgubim. Da me Patrick razbije u mom dvorištu, jednostavno nisam dozvolio. Navijači su davali sve što mogu, morao sam i ja. Nikada prije nisam doživio nešto slično.

Na kraju je Jimmy slavio u pet setova, meč je završio u jedan sat i 35 minuta ujutro. U nastavku turnira, Connors je bez problema došao do osmine finale i još jednog zemljaka Aarona Kricksteina. Meč je odigran na Jimbov 39. rođendan, Aaron je bio blizu, jako blizu, ali Connors nije odustajao.

"Navijačima je trebalo još malo drame, neću ih razočarati, razmišljao sam tada", kaže Connors.

Connors je dobio i taj meč, na kraju se probio čak do polufinala. U polufinalu nije imao šanse, Jim Courier je u tom trenutku bio jedan od najboljih tenisača. Ipak, Connors je na kraju priznao kako je to bilo njegovih najboljih jedanaest dana u karijeri.