Supruga tragično preminulog Roberta Enkea progovorila nakon 17 godina: Mislila sam da stvari napokon kreću nabolje

Bio je jedan od najboljih njemačkih golmana, branio je za Barcelonu, Benficu i Hannover te osam puta nastupio za reprezentaciju. Ipak, iza uspješne karijere Roberta Enkea skrivala se dugogodišnja borba s depresijom o kojoj gotovo nitko nije znao. Sedamnaest godina nakon njegove smrti supruga Tereza ponovno je otvorila najbolnije poglavlje njihova zajedničkog života i ispričala detalje posljednje večeri koju su proveli zajedno.

Svijeće su gorjele, cvijeće prekrilo mjesto ispred stadiona, a navijači su u suzama ostavljali poruke čovjeku kojega su voljeli i poštovali:

„Du wirst uns sehr fehlen“ – „Jako ćeš nam nedostajati“ – pisalo je na jednoj od poruka posvećenih Robertu Enkeu.

Prije sadamnaest godina njemački nogomet ostao je bez jednog od svojih najboljih golmana, a iza njegove smrti ostala je priča o bolesti o kojoj se tada u svijetu profesionalnog sporta gotovo nije govorilo.

Robert Enke preminuo je 10. studenoga 2009. godine. Imao je samo 32.  Njegova smrt potresla je Njemačku, ali i cijelu nogometnu javnost. Sedamnaest godina poslije njegova supruga Tereza u razgovoru za podcast njemačkog reprezentativca Robina Gosensa ponovno se prisjetila posljednjih zajedničkih trenutaka, dugogodišnje borbe s depresijom i obiteljske tragedije koja je ostavila neizbrisiv trag.

Posebno je bolan detalj večer prije tragedije.

Posljednja večer koja je ulijevala nadu

Bio je 9. studenoga 2009. godine. Tereza je te večeri vjerovala da se njezinu suprugu stanje napokon popravlja. Robert ju je zagrlio, poljubio i rekao joj da je voli. Nakon dugog razdoblja neizvjesnosti, takav joj je trenutak dao nadu da bi najteži dani mogli biti iza njih.

"Zagrlio me, poljubio i rekao: 'Volim te.' Mislila sam da stvari napokon kreću nabolje“, prisjetila se Tereza.

Nije to bio tek običan trenutak nježnosti između supružnika. Nakon godina tijekom kojih je izbliza pratila Robertovu borbu s depresijom, njegovo ponašanje doživjela je kao znak ohrabrenja. Vjerovala je da se polako vraća na pravi put.

Sljedećeg jutra Robert joj je rekao da, unatoč slobodnom danu, odlazi na dodatni trening. Njegova profesionalnost i posvećenost nogometu nisu joj dale razloga za sumnju.

No, kako su sati prolazili, a on se nije vraćao, zabrinutost je rasla. Nazvala je njegova trenera golmana i doznala da se Robert toga dana uopće nije pojavio na treningu. Ubrzo je stigla vijest koja joj je zauvijek promijenila život.

"Sve je bilo kao na filmu. Sve je bilo potpuno zbrkano“, opisala je trenutke u kojima je saznala za tragediju.

Robert Enke počinio je samoubojstvo. Iza sebe je ostavio suprugu Terezu i posvojenu kćer Leilu, ali i neizmjernu prazninu u njemačkom nogometu.

Iza nogometne slave skrivala se teška borba

Enke je bio standardni golman Hannovera, za njemačku reprezentaciju upisao je osam nastupa i nalazio se među kandidatima za odlazak na Svjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoafričkoj Republici.

Tijekom karijere branio je za neke od najvećih europskih klubova, među kojima su Benfica i Barcelona, a nastupao je i za Tenerife.

Javnost ga je poznavala kao smirenog, odmjerenog i pouzdanog golmana. Malo tko, međutim, znao je koliko je teška bitka trajala izvan nogometnih terena.

Liječnik je vjerovao da mu je bolje

Nakon Enkeove smrti njemački mediji pisali su da se u oproštajnom pismu ispričao obitelji i liječnicima jer im nije rekao koliko mu je teško.

Njegov psihijatar, dr. Valentin Markser, tada je objasnio da je Robert posljednjih dana ostavljao dojam da se oporavlja.

"Na dan samoubojstva nazvao me i otkazao sve daljnje terapije. Uvjerio me da se osjeća bolje. Nažalost, nismo uspjeli spriječiti njegovu smrt. Ništa nije upućivalo na to što će se dogoditi", rekao je liječnik.

S depresijom se suočavao godinama, a zbog straha od mogućih posljedica za karijeru i obitelj o svojoj bolesti nije želio javno govoriti. U to vrijeme mentalno zdravlje profesionalnih sportaša bilo je tema o kojoj se rijetko raspravljalo, a priznavanje psihičkih poteškoća često se doživljavalo kao znak slabosti.

Tereza je u jednom od ranijih svjedočanstava govorila o njegovim teškim razdobljima i strahu koji ga je pratio.

"Često je padao u depresiju, ponekad toliko duboko da je bio potpuno beznadan, bez volje za životom“, govorila je Tereza.

Smrt kćeri ostavila je neizbrisiv trag

Jedno od najtežih poglavlja u životu Roberta i Tereze dogodilo se u rujnu 2006. godine, kada su izgubili dvogodišnju kćer Laru. Djevojčica je rođena s teškom srčanom manom, a unatoč liječenju i naporima liječnika, preminula je. Taj je gubitak duboko obilježio oboje roditelja. Tereza danas smatra da se Robert nikada nije uspio na pravi način nositi s tragedijom.

"Mislim da Robert nikada nije uspio obraditi taj gubitak onako kako je trebalo“, priznala je.

Otkrila je i da nakon smrti kćeri nisu potražili zajedničku stručnu pomoć koja bi im pomogla nositi se s golemom tugom. Posebno potresan detalj bio je Robertov posjet kćerinu grobu. Na malom srcu ostavio je poruku: "Lara, tata dolazi.“

Nakon njegove smrti te su riječi dobile još bolnije značenje.

Ipak, važno je istaknuti da Enkeova borba s depresijom nije počela nakon smrti kćeri. S bolešću se suočavao i ranije, a obiteljska tragedija bila je još jedan težak udarac u već postojećoj borbi. Tereza je upravo zato godinama nastojala objasniti koliko je depresija složena bolest i koliko je pogrešno svoditi je na jedan događaj ili životnu okolnost.

Tereza je odlučila prekinuti šutnju

Dan nakon Robertove smrti, 11. studenoga 2009. godine, Tereza je donijela odluku koja je odjeknula daleko izvan granica nogometa.

Umjesto da se povuče iz javnosti i bol zadrži unutar obitelji, odlučila je otvoreno govoriti o suprugovoj depresiji. U vremenu kada se o mentalnom zdravlju sportaša gotovo nije raspravljalo, njezina odluka bila je iznimno važna.

"Prestanite. Jednostavno ćemo reći istinu. Želim govoriti. To mu dugujem“, prisjetila se svojih riječi.

Ispred stadiona Hannovera u međuvremenu su se okupljale tisuće navijača. Donosili su cvijeće, palili svijeće, ostavljali šalove i poruke. Čovjek kojega su godinama gledali na golu svojega kluba otišao je prerano, a njegova smrt otvorila je pitanje o kojem se više nije moglo šutjeti.

Enkeova tragedija pokrenula je veliku društvenu raspravu o depresiji, pritisku kojem su izloženi profesionalni sportaši i strahu da bi priznanje psihičkih poteškoća moglo ugroziti njihovu karijeru.

Godinu dana poslije osnovana je Zaklada Robert Enke, posvećena podizanju svijesti o depresiji i pružanju podrške osobama koje se suočavaju s mentalnim poteškoćama.

Tereza je velik dio života nakon suprugove smrti posvetila upravo toj misiji. Iz osobne tragedije nastojala je stvoriti nešto što će pomoći drugima i potaknuti ljude da o mentalnom zdravlju govore otvoreno, bez srama i straha.

Priča koja nadilazi nogomet

Sedamnaest godina nakon Robertove smrti njegovo ime i dalje nosi snažnu poruku. Terezino novo svjedočanstvo podsjetilo je na posljednju večer, zagrljaj i riječi ljubavi koje su joj tada ulijevale nadu da se suprug oporavlja.

Robert Enke ostao je zapamćen kao vrhunski golman koji je nosio dres velikih europskih klubova i njemačke reprezentacije. No njegova životna priča odavno nadilazi nogomet.

Iza sportskih uspjeha, profesionalizma i osmijeha skrivala se borba koju mnogi nisu mogli vidjeti. Upravo zato njegova priča i danas podsjeća koliko je važno prepoznati psihičke poteškoće, pružiti podršku i potražiti stručnu pomoć.

Jer depresija nije znak slabosti, a o mentalnom zdravlju ne bi se smjelo šutjeti.