Dockers derby je ponovo tu nakon 14 godina

Četrnaest godina je prošlo otkako su posljednji put koplja ukrstili West Ham i Millwall. Ovog vikenda veliki londonski rivali ponovo će stati jedan nasuprot drugom, i to dobrim dijelom zahvaljujući Sergeju Jakiroviću.

Zašto? Jer je upravo njegov Hull City u polufinalu play-offa, na putu prema Wembleyju, savladao Millwall.

Dok je Millwall prošle sezone pokušavao doći do Premiershipa, što je za većinu ipak izgledalo kao teško ostvariv cilj, West Ham se grčevito borio za opstanak u najvišem rangu. Nije uspio. Sada je vrijeme za jubilarni, 100. Dockers Derby, na mitskom The Denu.

Rivalstvo West Hama i Millwalla jedno je od onih koja su nastala mnogo prije ere ogromnog novca, televizijskih prava i globalnog nogometa. Rivalstvo iz vremena kada je engleski nogomet bio duboko ukorijenjen u radničkim četvrtima, brodogradilištima i dokovima istočnog i jugoistočnog Londona. Možemo ga nazvati industrijskim. Žestoko je, dugo traje i njegovi korijeni sežu mnogo dublje od samog nogometa.

Sve je počelo na dokovima

Millwall je 1885. godine osnovan zahvaljujući radnicima kompanije J. T. Morton na Isle of Dogs. Deset godina kasnije nastao je Thames Ironworks, prethodnik današnjeg West Hama, kao nogometna ekipa velike brodograđevinske kompanije iz Canning Towna.

Uskoro se borba za poslove i ugovore između radnika različitih kompanija preslikala i na nogometne tribine. Suparništvo koje je postojalo među radničkim zajednicama počelo je dobivati i sportski oblik.

9. prosinca 1899. godine kuglice su u posljednjem pretkolu FA Cupa spojile Thames Ironworks i Millwall Athletic. Bio je to prvi veliki korak prema rivalstvu koje će desetljećima kasnije prerasti u jedno od najpoznatijih u engleskom nogometu.

Thames Ironworks će kasnije postati West Ham United, dok će Millwall Athletic postati Millwall FC. Ipak, kada se govori o ovom derbiju, brojke, statistike i individualni rekordi često padaju u drugi plan. U prvom planu uvijek su bili navijači.

Zla krv koja traje desetljećima

Rivalstvo nije nastalo samo zbog nogometa. Dodatno ga je hranila društvena i industrijska povijest područja u kojem su klubovi nastali. Kada su radnici iz East Enda, među kojima je bilo mnogo navijača West Hama, stupali u štrajk zbog niskih plaća, navijači Millwalla nisu ih podržavali. Razlike među zajednicama s vremenom su postajale sve izraženije, a nogometni derbi postao je mjesto na kojem su se te podjele mogle najlakše manifestirati.

Tokom 1960-ih Millwall je prolazio kroz težak period i ispadao u treći, a potom i četvrti rang engleskog nogometa. West Ham je, s druge strane, najniže pao u drugu ligu.

No, sedamdesete i osamdesete godine donijele su jednu mnogo mračniju pojavu koja će zauvijek obilježiti engleski nogomet – huliganizam.

Bivši policijski inspektor Ian Harrison, koji je desetljećima radio na nogometnim utakmicama, ovako je opisivao promjene koje su se događale početkom sedamdesetih:

"Početkom sedamdesetih osjetila se promjena. Nogomet je uvijek privlačio strastvene navijače, ali sada je ta strast počela dobivati drugačiji, tamniji ton. Grupice mladića počele su se organizirati, tražiti sukobe. Nije to bilo nasumično – postojao je obrazac, hijerarhija, teritorijalnost."

ICF protiv Bushwhackersa

U cijelu priču savršeno su se uklopile dvije navijačke grupe koje će postati sinonim za ovo rivalstvo. Na jednoj strani bio je West Hamov Inter City Firm (ICF), a na drugoj Millwallovi Bushwhackersi.

ICF je službeno osnovan tokom sezone 1977./78., na temeljima nešto starijih grupa povezanih s West Hamom, među kojima su bili Mile End Boys i Essex East London Firm. Ime su dobili po InterCity vlakovima kojima su navijači putovali na gostujuće utakmice.

Za razliku od labavo organiziranih huliganskih grupa koje su bile povezane s mnogim drugim klubovima, ICF je imao izrazitu unutrašnju organizaciju i hijerarhiju. Među poznatijim imenima povezanim s grupom bili su Cass Pennant, Bill Gardner, Carlton Leach i Andy Swallow.

Pennant i Gardner kasnije su svoje iskustvo pretočili i u knjige i memoare, dok je Leach postao jedno od poznatijih imena londonske huliganske scene.

Na drugoj strani stajali su Bushwhackersi, grupa povezana s Millwallom. Engleska je Millwallove huligane počela upoznavati još sredinom šezdesetih. Godine 1965. utakmica protiv QPR-a bila je prekinuta nakon ulaska navijača na teren.

Šest godina kasnije pojavili su se Bushwhackersi, koji će s vremenom postati jedna od najpoznatijih navijačkih grupa engleskog nogometa. Dugo su zadržavali prepoznatljivu skinhead estetiku prije nego što su, kao i mnoge druge grupe, prihvatili casual stil. Njihov identitet bio je snažno povezan s radničkom i industrijskom prošlošću područja oko stadiona The Den.

Od počasne utakmice do tragedije

Jedan od najpoznatijih trenutaka u historiji rivalstva dogodio se 1972. godine. Igrala se počasna utakmica za Harryja Crippsa, čovjeka koji je tokom karijere nastupao i za West Ham i za Millwall. Međutim, utakmica je bila sve samo ne prijateljska. Obilježili su je veliki neredi na stadionu i oko njega. Četiri godine kasnije dogodila se tragedija koja je dodatno produbila mržnju između dvije navijačke grupe.

Mladi navijač Millwalla Ian Pratt poginuo je nakon što je, bježeći od grupe navijača West Hama, pao pod voz. Među Millwallovim navijačima tragedija je ostavila dubok trag, a želja za osvetom postala je dio priče koja će kulminirati nekoliko godina kasnije.

"Navijač West Hama mora umrijeti"

7. listopada 1978. godine West Ham je na svom stadionu dočekao Millwall i slavio rezultatom 3:0. Gostujući navijači su, međutim, cijelo vrijeme utakmice govorili o osveti za smrt Iana Pratta. Uoči utakmice među navijačima Millwalla kružio je letak s jezivom porukom:

"Navijač West Hama mora umrijeti da bi ga osvetio."

Policija je zbog očekivanih nereda angažirala velike snage. Uprkos tome, dan je završio haosom. Nakon utakmice na ulicama su izbili veliki sukobi u kojima su korištene letve, željezne šipke, odvijači i drugi predmeti. Šest osoba je povrijeđeno, a oko 70 ih je uhićeno. Rivalstvo je time dobilo još jednu mračnu epizodu.

Tragedija Terryja Burnsa

Osam godina kasnije uslijedila je nova tragedija.

Godine 1986. 19-godišnji navijač West Hama Terry Burns ubijen je nakon što je izboden u sukobu s navijačima Millwalla. Takvi događaji dodatno su učvrstili reputaciju ovog rivalstva kao jednog od najopasnijih u engleskom nogometu.

Posljednji veliki haos – 2009. godine

Iako su se vremena promijenila, rivalstvo nije nestalo.

Jedan od posljednjih velikih incidenata dogodio se 25. kolovoza 2009. godine, u drugom kolu tadašnjeg Carling Cupa na Upton Parku.

Navijači dva kluba sukobili su se ispred stadiona, a u sukobima su korištene boce i cigle. Nasilje se potom preselilo i na stadion.

Utakmica je nekoliko puta prekidana zbog ulaska navijača na teren, a nakon posljednjeg zvižduka na travnjak je ušla veća grupa huligana. Policija je uz velike napore uspjela uspostaviti kontrolu.

Bio je to posljednji susret ova dva kluba u kojem su incidenti ponovo stavili njihovo rivalstvo u centar pažnje.

Četrnaest godina kasnije – ponovo The Den

Od tada se mnogo toga promijenilo. Engleski nogomet više nije isti. Stadioni su sigurniji, policija je bolje opremljena, zakoni su stroži, a mogućnosti za organizirano nasilje značajno su ograničene. Ali povijest ostaje.

A povijest West Hama i Millwalla je upravo ono što ovaj derbi čini drugačijim od većine. Ovog vikenda ponovo će se igrati Dockers Derby.

Četrnaest godina nakon posljednjeg susreta, West Ham i Millwall ponovo će se sastati na The Denu.

Policija ništa ne želi prepustiti slučaju. Za sigurnost će, prema najavama, biti angažirano oko 400 policajaca, uz konjičke jedinice, policijske pse i specijalne jedinice opremljene za postupanje u slučaju nereda.

Pitanje je samo koliko je od stare mržnje ostalo na tribinama.

Jer nogomet se promijenio.

Stadioni su se promijenili.

Novac je promijenio engleski nogomet.

Ali Dockers Derby ima nešto što novac nije mogao izbrisati – više od stoljeća povijesti, radničke korijene i rivalstvo koje je počelo na londonskim dokovima.

I zato će se ovog vikenda na The Denu igrati mnogo više od obične nogometne utakmice.