Simbolika ili ne? Žute napuhane banane navijača Cityja kao kad je klub bio drugoligaš

Navijači Manchester Cityja na Anfieldu su pjesmom i velikim brojem žutih napuhanih banana podsjetili na jedno od najneobičnijih razdoblja u povijesti engleskog nogometa. Iza tog bizarnog prizora krije se priča o vremenu kada je City bio daleko od nogometnog vrha, a njegovi navijači upravo su humorom, kreativnošću i neobičnim rekvizitima stvarali vlastiti identitet.

Dok je Manchester City posljednjih godina postao jedan od najtrofejnijih klubova engleskog nogometa, nekada su njegova stvarnost bili niži rangovi natjecanja, daleko skromniji rezultati i vjerni navijači koji su tražili vlastiti način izražavanja. Jedan od najupečatljivijih simbola tog razdoblja postale su žute napuhane banane, koje su krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća preplavile tribine i gostovanja Građana.

Pojava koja je isprva djelovala kao obična navijačka šala ubrzo se pretvorila u pravi fenomen. Banane su postale zaštitni znak navijačke kulture Manchester Cityja, a njihova priča i danas izaziva osmijeh među onima koji se sjećaju tog neobičnog razdoblja.

Sve je počelo jednom napuhanom bananom

Priča o žutim bananama počinje s dvojicom navijača Manchester Cityja, Frankom Newtonom i njegovim prijateljem Allenom Busbyjem. I jednom tekstu u Guardianu. Tijekom posjeta Busbyjevoj kući Newton je ugledao napuhanu bananu i upitao prijatelja može li je posuditi.

"Može, ali samo ako je poneseš na utakmicu Cityja”, odgovorio mu je Busby.

Newtonu je to ionako bilo na umu pa je dogovor brzo sklopljen. Tako je jedna obična šala dobila neočekivan nastavak na tribinama.

Newton se poslije prisjećao zabave koju je banana izazvala među navijačima na utakmici Manchester Cityja protiv Plymoutha. Reakcije ljudi oko njega bile su toliko dobre da je odlučio nastaviti s tom idejom.

"Takva sam osoba. Ako nešto počnem raditi, onda to i nastavim”, prisjetio se Newton.

Njegov prijatelj Mike Clare dodatno je unaprijedio neobični rekvizit. Na bananu je nacrtao lice, dodao joj kapu s pomfritom i odjenuo je u dres Manchester Cityja. No pravi trenutak koji je banane pretvorio u navijački fenomen tek je slijedio.

"Imre Banana” postao je hit na tribinama

Tijekom jedne utakmice navijači Manchester Cityja počeli su skandirati ime napadača Imrea Varadija, pozivajući trenera da ga uvede u igru. Newton je tada podigao svoju napuhanu bananu u zrak, a navijačko skandiranje ubrzo se pretvorilo u "Imre Banana”. Bio je to trenutak u kojem je neobična ideja dobila vlastiti život.

"Cijela je stvar bila potpuno spontana. Nikada nisam izvorno ponio napuhanu bananu na utakmicu u čast Imrea, unatoč tome što se to često pisalo”, objasnio je Newton.

Ubrzo su napuhane banane postale uobičajen prizor na Maine Roadu, tadašnjem stadionu Manchester Cityja, ali i na gostujućim utakmicama. Navijači su ih donosili u sve većem broju, a njihova žuta boja stvarala je upečatljiv kontrast na uglavnom jednoličnim tribinama kasnih osamdesetih.

U to vrijeme replike dresova i današnja nogometna navijačka moda još nisu bile široko rasprostranjene. Zato su žute banane izgledale još neobičnije, a njihova popularnost rasla je iz utakmice u utakmicu. Potražnja je bila toliko velika da su lokalne trgovine s navijačkim rekvizitima brzo ostajale bez zaliha. Čak ih je i mala klupska trgovina Manchester Cityja, koju je vodila Janice Monk, držala u velikim količinama, ali su banane neprestano nestajale s polica.

City je bio drukčiji klub, a navijači su to ponosno pokazivali

Popularnost napuhanih banana nije se mogla odvojiti od tadašnjeg položaja Manchester Cityja. Klub je prolazio kroz razdoblje u kojem je bio daleko od vrha engleskog nogometa, ali je i dalje imao vjernu publiku. Čak i kada se natjecao u drugom rangu engleskog nogometa, City je bilježio jednu od najvećih prosječnih posjećenosti među klubovima u četiri najviša razreda natjecanja.

Za njegove navijače odlazak na utakmice bio je mnogo više od praćenja rezultata. Bila je to prilika za izražavanje vlastitog identiteta, a napuhane banane savršeno su se uklopile u takav duh.

"Da biste tada navijali za City, morali ste ići protiv struje i imati vlastito mišljenje. Na sjeverozapadu Engleske postojalo je mnogo jednostavnijih izbora kada je riječ o nogometnim klubovima koje ste mogli podržavati”, rekao je Newton.

Manchester City tako je postao svojevrsna alternativa dominantnoj nogometnoj kulturi. Njegovi navijači nisu se željeli isticati samo pjesmom i transparentima, nego i humorom koji je često prelazio granice uobičajenog ponašanja na stadionima.

Od banana do Frankensteina i dinosaura

Ludilo za napuhanim igračkama ubrzo je preraslo u nešto mnogo veće od jedne banane. Jedan od najbizarnijih prizora dogodio se u listopadu 1988. godine, kada su navijači Manchester Cityja doputovali na utakmicu mlade ekipe protiv West Bromwich Albiona na stadion The Hawthorns.

U jednom trenutku na jednoj strani navijačke skupine u zrak je podignuta golema napuhana figura Frankensteina. S druge strane pojavio se divovski dinosaur.

Nedugo zatim dva su se napuhana čudovišta približila jedno drugome i započela svojevrsnu borbu, na oduševljenje navijača koji su s tribina skandirali "Frankie, Frankie" i "Dino, Dino", ovisno o tome za koju su stranu navijali. Ostali navijači dodatno su poticali cijelu predstavu svojim napuhanim bananama. A kada se činilo da prizor ne može postati bizarniji, pojavili su se i čamac na napuhavanje te golemo prženo jaje.

Ludilo je bilo u punom jeku, a utakmice Manchester Cityja sve su više nalikovale neobičnim navijačkim predstavama.

Fenomen se proširio engleskim nogometom

Ubrzo su i navijači drugih klubova počeli donositi vlastite napuhane rekvizite na utakmice. Navijači West Hama pojavljivali su se s napuhanim čekićima, oni koji su podržavali Bury s crnim pudinzima, a navijači Grimsby Towna s bakalarima. Čak su se i pojedini navijači Manchester Uniteda pridružili trendu, donoseći napuhane figure Crvenih vragova na Old Trafford.

Popularizaciji fenomena pridonijeli su i navijački fanzini "King of the Kippax" i "Blue Print", koji su pratili događanja među navijačima Manchester Cityja i dodatno širili priču o neobičnoj navijačkoj modi.

Zanimanje medija raslo je iz tjedna u tjedan. Britanski Daily Mirror objavio je članak o tom fenomenu pod naslovom „Bananas for you, Maggie”, dok je Newton dobio nadimak stručnjaka za „bananarama” ludilo.

U razdoblju obilježenom huliganizmom i lošom reputacijom nogometnih navijača, napuhane igračke predstavljale su nešto posve drukčije. Umjesto sukoba i nasilja, u prvi su plan došli humor, kreativnost i zajedničko navijačko iskustvo. Nije, međutim, svima bilo jednako zabavno. Newton se prisjetio kako su u Crystal Palaceu smatrali da bi napuhane banane mogle imati rasističku konotaciju, što je on odlučno odbacivao. Arsenal ih je, pak, zabranio jer su gledateljima zaklanjale pogled na teren.

Gostovanje u Stokeu koje se pamti i danas

Jedna od najupečatljivijih epizoda dogodila se na Boxing Day, 26. prosinca 1988., kada je Manchester City gostovao kod Stoke Cityja na stadionu Victoria Ground. Oko 12.000 navijača Cityja stiglo je na utakmicu odjeveno u najrazličitije kostime. Među njima su bili ljudi odjeveni kao pingvini, superheroji i Djed Mraz, a sa sobom su nosili napuhane banane, dječje bazene, goleme palice za golf i krokodile. Bio je to prizor koji se teško mogao povezati s uobičajenom slikom engleskog nogometa tog vremena.

"To je bio najveličanstveniji i najraznolikiji prizor koji sam ikada vidio na nogometnoj utakmici”, prisjetio se navijač Cityja David Wright.

Stoke je, svjestan velikog broja gostujućih navijača, za njih otvorio dodatne dijelove stadiona. No na terenu nije sve bilo tako veselo. Manchester City izgubio je utakmicu rezultatom 3:1, unatoč bučnoj atmosferi koju su stvorili njegovi navijači.

Kraj jedne neobične navijačke ere

Fenomen napuhanih igračaka nije trajao vječno. Nakon što je Manchester City 1989. izborio povratak u najviši rang engleskog nogometa, ludilo je postupno počelo jenjavati. Newton se prisjetio i prizora s autoceste M62, gdje su navijači Cityja slavili u napuhanom dječjem bazenu smještenom na stražnjem dijelu kamioneta, ispijajući pivo i pozdravljajući svoje junake.

Bilo je to razdoblje koje je obilježilo čitavu generaciju navijača, ali kao i svaki veliki trend, i ovaj je s vremenom izgubio zamah.

"Sve je jednostavno odradilo svoje, kao što se događa sa svim pomodnim stvarima. Odjednom na utakmicama više nije bilo napuhanih igračaka”, prisjetio se Newton.

Ipak, uspomena na te dane ostala je živa. Manchester City je 2016. godine, uoči utakmice Liga kupa protiv Evertona na stadionu Etihad, organizirao večer posvećenu fenomenu napuhanih banana. Navijači koji su ih desetljećima ranije nosili na utakmice ponovno su izvadili stare rekvizite i vratili dio atmosfere iz osamdesetih.

Klub se poslije simbolično osvrnuo i na svoju glazbenu i kulturnu prošlost. Gostujući dres za sezonu 2018./19. sadržavao je elemente inspirirane kultnim dizajnom kluba Hacienda, čime je odana počast glazbenoj sceni poznatoj kao Madchester.

Od kluba s margine do nogometnog diva i mogućeg povratka u prošlost

Posljednjih godina Manchester City je bio sinonim za uspjehe, titule trofeje. Danas kada je klub žestoko uzdrman, kada je njegova sudbina neizvjesna, kada bi opet lako mogao postati neki drugoligaš, navijači su se vratili u prošlost. Napuhane banane bile simbol vremena u kojem su navijači, unatoč slabijim rezultatima i daleko skromnijem statusu kluba, uspijevali stvoriti nešto jedinstveno.

Ta je priča podsjetnik da nogomet nisu samo rezultati, trofeji i novac. To su i ljudi na tribinama, njihove ideje, humor i trenuci koji ostaju u sjećanju dugo nakon što utakmica završi. Žute napuhane banane možda su bile jedan od najbizarnijih fenomena u povijesti engleskog nogometa, ali su ujedno pokazale da navijanje može biti kreativno, spontano i prije svega zabavno. Upravo zato njihov povratak na Anfield nije bio samo neobičan prizor, nego i podsjetnik na jedno nezaboravno poglavlje nogometne povijesti. Je li to možda stvar simbolike? Možda se navijači Cityja pripremaju za povratak tamo gdje su bili krajem osamdesetih? Tko zna.