Nermin Palić, 31-godišnji je triatlonac iz BiH i najbolji državni Ironman.
Ekipa portala Bljesak.info provela je dan s 'čeličnim čovjekom', na obali Neretve, te brdima i stazama u okolici Jablanice, koji dnevno nekoliko sati pliva, vozi bicikl i trči.
Zanimljivu priču ovog magistra elektrotehnike iz Jablanice koji je odlučio srušiti sve ljudske fizičke i psihičke barijere možete pročitati u ekskluzivnom razgovoru za Bljesak.info.
Zovem se Nermin Palić i imam 31 godinu. Po zanimanju sam magistar elektrotehnike. Nakon završenog Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu, posao sam našao u rodnoj Jablanici i trenutno radim na HE Salakovac. Nakon zaposlenja nisam prestao sa stručnim usavršavanjem i trenutno završavam doktorski studij na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu.
Za mene osobno Ironman predstavlja pomicanje vlastitih granica. Zamislite da trčite maraton (42 km). Ako niste u dobroj formi i ako niste ozbiljno trenirali, to zvuči poprilično iscrpljujuće. Ironman počinje s 3.8 km plivanja, nakon čega slijedi 180 km duga vožnja biciklom. Kao šlag na tortu, na kraju dolazi 42 km trčanja maratona.
Ironman triatlon predstavlja vrhunski sport izdržljivosti – kako fizičke, tako i psihičke. Utrka je jako duga (ukupno 226 km) i zadnjih nekoliko sati utrke do izražaja dolazi psihička snaga pojedinca, jer tijelo doslovno ''vrišti'' da stanete. Uz sve ovo je potrebno detaljno razraditi nutricionistički plan za nekih 10-12 sati maksimalnog fizičkog naprezanja.
Baviš se triatlonom, biciklizmom i trcanjem. Kakvi su rezultati, postoje li neki na koje si posebno ponosan, kakvi su planovi na tom području, ambicije?
Od tri sporta koja čine triatlon, biciklizam mi je najdraži. Počeo sam s brdskim biciklizmom i posjetio skoro sve planine u našoj zemlji. Također, adrenalin utrkivanja sam prvi put osjetio u brdskom biciklizmu.
Nakon MTB-a, prešao sam na cestovni bicikl, posljednje tri sezone vozim za BK Mostar i plan je odvoziti što više utrka. Posebnih ambicija nemam, jer biciklizam je izuzetno naporan sport i potrebno je izdvojiti puno vremena, truda i novca da bi se napredovalo.
U lipnju 2015. godine, zajedno s ekipom iz MTBA Sarajevo nastupio sam na Adria Bike Maratonu na Plitvičkim jezerima i na toj utrci sam došao do pobjede. Pored ovog rezultata, izdvojio bih i četvrto mjesto na Jahorina Trail 2015 utrci gdje se trčalo 34 km s Baščaršije na Jahorina ski centar.
Što se triatlona tiče, u 2015. godini završio sam dva Ironman 70.3 (Half-Ironman) triatlona, u Puli i Poreču. Triatlon u Poreču se vodio kao Otvoreno prvenstvo Hrvatske u dugom triatlonu. Vrijeme koje sam ostvario (5.11 sati) bilo bi dovoljno za državnog prvaka Hrvatske (da sam imao licencu Hrvatskog triatlon saveza).
U lipnju 2016. godine, nakon šest mjeseci priprema, sudjelovao sam na svom prvom Ironman triatlonu (Ironman Austria). 226 km dugu utrku završio sam za 10 sati i 24 minute i tako postavio trenutni državni rekord na Ironman triatlonu.
U rujnu 2016. godine na Državnom prvenstvu BiH u brdskom biciklizmu na Gorancima iznad Mostara osvojio sam treće mjesto.
U 2017. godini licenciran sam kao natjecatelj TK Split u Hrvatskom triatlon savezu i u svibnju ove godine sam osvojio treće mjesto na Državnom prvenstvu Hrvatske u srednje dugom triatlonu (Half-Ironman duljina) u svojoj kategoriji i tako stao na podijum s profesionalnim triatloncem Andrejom Višticom.
Život gledam kao niz izazova. Neke izazove sami odaberemo, neke nam život nametne.
Prije nekih 7-8 godina počeo sam s planinarenjem. U to vrijeme smo radili na obnovi planinarskog doma ''Vilinac'' na Čvrsnici. Kako je vrijeme odmicalo, sve više sam bio zagrijan za planinarenje.
Kasnije je planinarenje prešlo u bavljenje alpinizmom i sportskim penjanjem (penjanje ledenih vodopada; kuloara i grebena Čvrsnice, Prenja, Bjelašnice, Visočice; penjanje 300 m visokih stijena u Paklenici).
Kao izazov u ovim sportovima, odabrao sam Mont Blanc (4810 m – koji vrijedi za najviši vrh Alpa i zapadne Europe) i 1. kolovoza 2013. godine sam držao zastavu BiH na vrhu.
Već sam se bavio MTB-om i pomalo sam trčao. Slijedeći izazovi su bili istrčati polumaraton (prvi put na Plitvičkim jezerima) i maraton (Zagreb).
Triatlon je bio logičan izbor za slijedeći sport i u 2015. godini sam sudjelovao na triatlonima u Splitu (Olimpijska duljina), Boračkom jezeru (sprint), Ironman 70.3 Pula (polu Ironman duljina) i Poreč (polu Ironman duljina). Kao vrhunski izazov u svijetu triatlona to je Ironman duljina i 26. lipnja 2016. godine u Klagenfurtu sam postao Ironman.
Naravno, logično pitanje je bilo: ''Što je sljedeće?''
Odgovor je jednostavan: ekstremni triatlon – utrka Ironman distance, ali u izuzetno teškim uvjetima (hladna voda, velika visinska razlika na biciklu i na trčanju). Postoji nekoliko Extreme triatlona u Europi i ja sam se odlučio za ICON Livigno Extreme Triathlon.
Trka počinje u ski centru Livigno na granici Italije i Švicarske (1.800 m nadmorske visine) i pliva se 3,8 km u lokalnom jezeru (13° temperatura vode). Slijedi 195 km vožnja bicikla s 5.000 m uspona. Vožnja kreće iz Italije, prelazi u Švicarsku i vraća se u Italiju i pri tome prelazi preko pet alpskih prevoja. Najviši od njih je Passo de Stelvio (2.758 m nadmorske visine) koji je drugi najviši prevoj u Europi. Nakon bicikla slijedi 42 km dug trail maraton (trči se planinarskim putevima). Prvih 30 km se trči oko jezera kod Livigna, a zatim slijedi 12 km uspon s 1.800 m na 3000 m. Prelaskom ciljne linije na 3000 m nadmorske visine i 226 km u tri discipline postaje se 'ikona'.
Po završenoj utrci, postao bih prva osoba iz BiH ikad koja je završila ekstremnu Ironman i postala ICON.
Prije nego se odlučim za bilo koji izazov, pokušam naslutiti kakav je osjećaj nakon ostvarenja cilja. Taj osjećaj je neophodan da bi se održala motivacija u dugim i iscrpljujućim treninzima. U ovim sportovima ne postoje prečice – za ostvarenje cilja potrebno se dobro oznojiti.
Nerminu želimo puno sreće, zdravlja i sretnih kilometara u Italiji, gdje ćemo ga također pratiti.
