Kako je momčad MZ Miljkovići osvojila društvene mreže
Malonogometna liga mjesnih zajednica Grada Mostara nezaobilazan je dio mostarske ljetne tradicije. Još od 2007. godine, kada su na igralištu u Cimu odigrane prve utakmice, Liga je postala jedan od zaštitnih znakova mostarskog ljeta.
Asfalt, reflektori, sparina, miris roštilja, pune tribine i ekipe koje predstavljaju svoj kvart ili naselje – sve je to dio rituala koji se iz godine u godinu ponavlja i ne gubi na svojoj vrijednosti već postaje određeni fenomen.
Ovogodišnje izdanje ponovno je pokazalo koliko je taj fenomen snažan. Grupna faza igrala se u Cimu, na mjestu gdje je sve i počelo, a nakon toga natjecanje se preselilo iza Desete osnovne škole, gdje je odigrana završnica.
Tribine su ponovno bile pune, a Liga je još jednom pokazala da može okupiti publiku kakvu bi poželjeli i mnogi ozbiljniji sportski događaji – od onih najmlađih, pa do najstarijih.
Na kraju je trofej pripao Bijelom Brijegu. No, kada se podvuče crta ispod ovogodišnjeg turnira, jedna momčad ostavila je trag koji nema puno veze s konačnim plasmanom.
To su – Miljkovići.
Moć društvenih mreža
U vremenu kada se sve odvija na društvenim mrežama, ljudi iz Miljkovića prepoznali su nešto što mnogi lokalni klubovi još uvijek ne koriste dovoljno.
Svoje sudjelovanje na turniru odlučili su ispratiti pričom koja nije klasična, štoviše pripada nekim većim razinama. Umjesto nekoliko fotografija s utakmice i objave rezultata, Miljkovići su svoj nastup pretvorili u svojevrsni mali medijski projekt.
Društvene mreže su postale njihov teren izvan terena, a svaka nova objava dio priče koja je imala svoj vizualni identitet, humor i dramaturgiju.
Predstavljanje igrača napravljeno je u stilu kakav je posljednjih godina postao zaštitni znak modernog nogometnog novinarstva.
Imena, informacije i najave predstavljeni su po uzoru na Fabrizija Romana, čiji je prepoznatljivi način objavljivanja transfera odavno postao dio nogometne kulture.
Ali momčad Miljkovića nije stala na tome.
Konačni popis igrača, najave početnih postava, grafike i ostali sadržaj izgledali su kao da dolaze iz komunikacijskog tima ozbiljnog europskog kluba, a ne kao fora društva iz ulice.
Upravo u toj spontanosti i čuvanju vlastitog identiteta leži najveća zanimljivost ove priče. Uzeli su ozbiljnost kojom veliki klubovi predstavljaju svoje momčadi i prenijeli je u vlastiti, lokalni kontekst.
Rezultat je bio zabavan i vrlo učinkovit.
Kobi kao zaštitno lice
Mario Kolobara, izbornik momčadi Miljkovića, postao je svojevrsno zaštitno lice ove priče. Njegove "press konferencije" brzo su postale jedan od najprepoznatljivijih sadržaja vezanih uz ovogodišnju Ligu.
Kobi, kako ga nadimkom zovu, u svojim je najavama istodobno bio trener, izbornik, glasnogovornik i analitičar.
Govorio je ozbiljno o utakmici, protivnicima i taktici, ali je cijelo vrijeme bilo jasno da se iza svega nalazi dobro odmjerena doza humora.
Najbolji detalj možda je bila – limenka piva.
Dok će ozbiljni treneri za taktičke analize posegnuti za magnetskom pločom, ekranima i sofisticiranim prezentacijama, Kobi je za crtanje napadačkih akcija pronašao vlastitu verziju taktičke ploče.
Nešto šire od lokalne priče
Najzanimljiviji dio svega je što je priča vrlo brzo prestala biti zanimljiva samo ljudima iz Miljkovića. Mediji su počeli primjećivati Miljkoviće i njihovu aktivnost na društvenim mrežama, pa je tako cijela liga doživjela promociju.
Ljudi koji možda nisu pratili rezultate počeli su pratiti sadržaj. Oni koji možda nisu niti čuli za Miljkoviće, sada su znali da postoji šačica humorističnih zaljubljenika u nogomet koji su ove godine odlučili zabavu i razbibrigu učiniti još zanimljivijom. I sebi i drugima.
A, oni koji su došli samo pogledati utakmicu mogli su nakon toga na Instagramu i Facebooku vidjeti kako se ekipa priprema za utakmicu. Kao u nekom Netflixovom dokumentarcu.
Mostarske ulice žive nogomet
Miljkovići su pokazali koliko se toga može napraviti kada se prostor koji pružaju društvene mreže iskoristi na pravi način.
Njihov primjer posebno je zanimljiv jer nije riječ o velikom klubu, profesionalnoj produkciji ili marketinškom timu s velikim budžetom. Riječ je o lokalnoj ekipi koja je vlastitu kreativnost, humor i entuzijazam pretvorila u sadržaj koji je pronašao put do puno šire publike.
Liga mjesnih zajednica oduvijek je bila priča o ljudima i njihovim naseljima. Ove godine Miljkovići su pokazali da ta priča više ne mora ostati samo na igralištu, a više od 4.000 ljudi na finalnoj utakmici turnira dokaz su kako Mostar i dalje živi nogomet, mali ili veliki. Ne treba mnogo.
Tko zna, možda već od iduće godine budemo imali stručne analize i uživo javljanja iz studija iza Desete.
