Ivković definitivno više nije trener Željezničara

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dobrim dijelom sezone je plesao na rubu otkaza. Novinari su nakon svakog poraza postavljali ista pitanja, hoće li otići, podnijeti ostavku? Međutim, Ivković je izdržao cijelu polusezonu, s osrednjom momčadi koja je čak i dobro izgledala u pojedinim utakmicama s obzirom na situaciju u klubu.

U kojem se svakih nekoliko mjeseci mijenjaju uprave, dovode novi ljudi, najavljuju investitori koji su navodno spremni uložiti svoj novac jer vole klub. Međutim, vrijeme polazi, dugovi se gomilaju, samim ti i problemi. Prije dva dana je prvo klub napustio predsjednik kluba Nazif Hasanbegović, dan kasnije je to napravio i trener Tomislav Ivković. Klub su također napustili i članovi Upravnog odbora Kerim Karavdić i Mustafa Nurko. Na kraju se Ivković oglasio saopćenjem u kojem između ostalo stoji sljedeće.

"U srijedu kad sam dobio mail od Upravnog odbora u kojem je pisalo da ne mogu garantirati da u sljedećih šest mjeseci ne mogu osigurati osnovne stvari, znači plaće za igrače, zaposlenike kluba, omladinske škole i za sve koje su tamo u Želji, dva dana sam razmišljao i danas sam donio odluku koja nije bila jednostavna jer sam se zaista dosta vezao za klub i za igrače. Ponajviše za igrače i nisam mogao dozvoliti da se ta patnja i dalje nastavi. Zahvaljujem svojim igračima za koje sam govorio da su heroji i oni su se ponašali zaista fantastično. To su karakteri koji se rijetko, rijetko nađu, znači oni su kad je bilo najteže su bili najbolji, oni su se smijali umjesto da su plakali i odradili su na najkorektniji i na najbolji mogući način", poručio je Ivković i nastavio.

"Dali su svoj maksimum koji je bio 6. mjesto koja smatram zaista vrlo dobrim rezultatom s obzirom na novu ekipu, na nove igrače i sve što smo radili od početka sezone. Imali smo samo tri tjedna priprema, zakašnjenja tjedan dana i tako dalje i tako dalje. Htio bih se zahvaliti mom sada novom prijatelju, tek sam ga tek upoznao za vrijeme druženja u FK Željezničar i to je čovjek koji me je predložio, a to je moj Dino Handžar. On je predložio upravi kluba i ljudi su prihvatili, dao mi je jedno ogromno zadovoljstvo i čast da budem trener Željezničara, jedne velike institucije".

"Klub koji ima nešto što vrlo malo klubova ima u svijetu, a to su navijači koji stoje iza igrača, iza kluba kojem su pokazali u ovih šest mjeseci zaista ogromnu privrženost. Stogodišnjica kluba, njihov vatromet koji nikada u životu neću zaboraviti, znači da sam bio samo dva dana trener i da sam vidio vatromet i otišao kući već bi mi srce bilo puno. Njima se isto tako zahvaljujem na svemu, na podršci, moram reći da nas je ona pjesma koja je trebala da se pjeva negdje drugdje i na nekom drugom mjestu na kraju strahovito motivirala. Dala nam je toliko snage, mojim igračima stručnom stožeru i meni da smo izvukli zaista svoj maksimum i na kraju ta pjesma je postala, igrači su je proglasili himnom polusezone koja se slušala u slobodno vrijeme i u svlačionici ili tamo gdje su igrači bili. Veliko hvala za posebna dva čovjeka za koje sam se jako vezao, a to su Dino Pekić i Armando Marenzi. Hvala svima, a pogotovo njima".

"Ovim putem još jednom velika hvala svim novinarima, pisanim i elektronskim medijima i TV kućama s kojima sam imao zaista vrlo dobru saradnju. To je nogomet, treba se istrpiti nekad i loše napisano, ali nisam vidio ništa da bi bilo toliko loše ili zlonamjerno. Zato hvala svima, nadam se da ćemo dalje surađivati, možda kroz neki drugi klub ili kroz neku drugu situaciju. Svima želim ugodnu i sretnu Novu godinu koja će nadam se biti i zbog korone i zbog svega puno bolja nego šta je bila. Klubu Željezničar želim sve ono što sebi želim i sretno!".