U sezoni koji za Crvenu Zvezdu nije završila na najbolji način, Miloš Teodosić je odlučio zaključiti svoju karijeru. Jedan od najboljih srpskih košarkaša u ovom vijeku stavio je točku na prebogatu karijeru u 38. godini. Profesionalni put započeo je u FMP-u iz Železnika, a nakon kratkog razdoblja u Borcu iz Čačka uslijedio je uspon u najjače europske klubove. Od 2007. do 2011. nosio je dres Olympiacosa, a zatim od 2011. do 2017. igrao za moskovski CSKA.
Dvije sezone proveo je i u NBA-u u dresu Los Angeles Clippersa, nakon čega je nastupao za Virtus iz Bologne te Crvenu Zvezdu, gdje je i završio igračku karijeru. Euroligu je osvojio 2016. godine (CSKA), šest godina ranije je bio MVP Eurolige, EuroCup je uzeo s Virtusom prije tri godine, usput je bio najbolji strijelac, MVP ovog takmičenja i MVP finala.
Teodosić je bio ključni stub reprezentacije Srbije, s kojom je osvojio tri srebrne medalje (Olimpijske igre 2016. Svjetsko prvenstvo 2014, Eurobasket 2009.). Čak šest puta u idealnoj petorci Eurolige.
Teodosić je bio poznat po izuzetnoj košarkaškoj inteligenciji, kreativnosti i sposobnosti da dirigira igrom. Njegova vizija i osjećaj za asistenciju učinili su ga jednim od najcjenjenijih europskih plejmejkera svih vremena. Ove sezone je bilo vidljivo da godine čine svoje, nije igrao previše, na kraju je jedna od njegovih posljednjih utakmica u ABA ligi bila ona u Aleksandrovcu kada je isključen.
"Prije svega hvala vam na 30 godina zajedničke borbe, uživanja, radosti i tuge. Došao je trenutak da se oprostim od jedne faze svoje ljubavi prema magičnoj igri pod obručima. Iza mene, iza nas, je mnogo želje, borbe, odricanja. Osvojenih trofeja, ali i izgubljenih finala. Sve je to košarka i sve je to život. I ja ne bih ništa od toga mijenjao, baš sve bih – opet isto. Nisam je (još) naučio do kraja. Razmjenjivat ćemo znanje i iskustvo još dugo ona i ja. Do kraja života. Ne bih posebno isticao pojedince, odlučujuće minute, najvažnije utakmice... Jer, svaki od tih „detalja“ (treneri, suigrači) bili su važni za moju karijeru.
Najveća zahvalnost ide mojoj porodici. I najveći ponos je kod njih. U posljednje vrijeme, shvatio sam da je najveće bogatstvo moje igračke karijere – imat ću što da pokazujem deci! Samo da još malo porastu... Pred njima ću biti i jesam – najispunjeniji.
Ne bih da pravim ličnu grešku na kraju, pa ide jedna grupna poruka: "Neizmjerno HVALA svakom, ali doslovce, svakom suigraču. Svi ste vi od mene pravili boljeg košarkaša. Pamtim to“.
