Što zapravo radimo?

Nasilje u mostarskim školama: To nije samo problem jednog djeteta i jedne obitelji

Od prijetnji, napada djece na djecu, djece na djecu i školsko osoblje, nasilja na društvenim mrežama, roditelja koji ne vide, onih koji vide ali ne žele vidjeti, ono što nas brine još i više je odgovor sustava.
Sci-Tech / Obrazovanje | 22. 02. 2024. u 11:25 K.M. / Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Priče o nasilju među vršnjacima, u školskim klupama, van njih, sve su glasnije i sve isturenije u našem društvu. Uzmemo li samo protekli mjesec dana slučajeve o kojima se govorilo glasno, ali i one koje su zbog određenih razloga gurnute pod tepih, dovoljno je da se i kao roditelj ali i dio ovog društva zapitamo, gdje ovo mi živimo i kakvu djecu odgajamo?

Od prijetnji, napada djece na djecu, djece na djecu i školsko osoblje, nasilja na društvenim mrežama, roditelja koji ne vide, onih koji vide ali ne žele vidjeti, ono što nas brine još i više je odgovor sustava.

Kada jedno dijete, bilo verbalno bilo fizički, maltretira svoje školske kolege, to nije samo problem jednog djeteta i jedne obitelji. To utječe na trideset obitelji, odnosno trideset djece koje su u tom odjeljenju. To je problem svih odjeljenja u toj školi, problem škole, psihologa kojih konkretno na području HNŽ ni nemamo u odgojnim ustanovama, društva i sustava koji tromo promatra sve ovo što se lomi oko njega.

U slučaju nasilja, škole se u HNŽ 'hvataju' Protokola o postupanju u slučajevima nasilja u školi izrađenom 2012. godine.

Kako su za Bljesak.info rekli iz Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i sporta HNŽ, tu su definirani svi koraci u slučaju nasilja u školi, a u kojem je, između ostalog, jasno propisano da su u slučaju nasilja među djecom svi zaposlenici škole dužni odmah prekinuti nasilno ponašanje učenika i odvojiti učenike, pružiti pomoć i podršku učeniku koji je doživio nasilje, te obavijestiti o događaju razrednika, pedagoga i direktora škole.

Nakon toga slijede i ostale aktivnosti koje uključuju i definiranje oblika nasilja, odgovorne osobe i odgojne postupke, a u skladu  s oblicima i razinama nasilja.

Na naš upit, koliko je ovaj Protokol primjenjiv i koristan danas, odnosno je li vrijeme za njegovo unaprijeđenje, iz Ministarstva navoda kako oodgojno-obrazovne ustanove koje primjenjuju ovaj dokument do sada nisu izrazile inicijativu za njegovo mijenjanje.

''Ovim Protokolom jasno su definirane obaveze, aktivnosti i koraci u slučajevima nasilja i do sada njegova primjena nije nailazila na nerazumijevanje ili eventualne nedostatke'', rekli su iz Ministarstva za obrazovanje, znanost, kulturu i sport HNŽ.

Nepostojanje psihologa

Ipak, ono što priznaju kao 'manjakvost' jeste nepostojanje psihologa u obrazovnim ustanovama, te ističu kako su završili i dopunu Pedagoških standarda i normativa gdje su definirani poslovi za stručne suradnike, koji uključuju i angažiranje psihologa. Navode kako ovaj dokument u skorije vrijeme treba biti u pušten u zakonom predviđenu proceduru za njegovo donošenje.

U Centru za socijalni rad Grada Mostara  također smatraju kako je nepostojanje psihologa, ali u velikoj većini škola ni socijalnog radnika ni pedagoga, velik problem ne samo za škole, nego, u konačnici, i za društvo. Također, mišljenja su kako spomenuti Protokol pokazuje dobre strane, ali je više onih koje ograničavaju postupanje po pitanju nasilja u školama.

''Nerijetko se Protokol postavlja iznad zakonskih propisa, koji su morali biti izvor i smjernice za izradu takvog dokumenta tj. Protokola. Slažemo se u potpunosti da je njegova dopuna ili izmjena nužna u što skorijem roku i da je na njegovoj izradi potrebno uključiti više stručnjaka iz pravnih, socijalnih i policijskih područja, a ne samo iz odgojno-obrazovnih. Najveći problem vidimo u lošoj provedbi postojećih zakona, propisa i drugih podzakonskih akata. Nužno je uključivanje stručnih osoba, osoba s iskustvom, kako bi se radilo na izmjenama i dopunama zakona koji tretiraju problematiku nasilja, kako općeg nasilja tako i nasilja u obitelji. Nužan je kvalitetniji opći preventivni rad po ovom pitanju, ali i kvalitetna međusektorska edukcija kako bismo, zajednički, postupali po ovoj problematici i smanjili broj slučajeva nasilja'', navode za Bljesak.info iz Centra za socijalni rad Grada Mostara.

Je li nasilje u porastu?

Prema uvidu u školske izvještaje u tijeku školske 2022. - 2023. godine evidentiran je 151 slučaj vršnjačkog nasilja u osnovnim i srednjim školama, od toga 48 u osnovnim i 59 u srednjim školama, u kojima je sudjelovalo 113 učenika.

''U većini škola nisu zabilježeni slučajevi nasilja, osim slučajeva vršnjačkih konflikata'', rekli su iz Ministarstva, ne odgovorivši nam je li nasilje na ovom području u porastu.

U Udruženju Dignitet ipak navode kako je nasilje u porastu, što kako tvrde, pokazuju i njihova istraživanja kao i izravan rad na terenu, koji uključuje rad sa roditeljima, djecom i prosvjetnim radnicima.

''Brojni su razlozi zašto se događa porast nasilja nad i među djecom. Roditeljima je evidentno potrebna pomoć i asistencija u efikasnom načinu borbe protiv pretjeranog korištenja interneta. Za djecu i mlade postoji opasnosti pristupa neprimjerenim sadržajima, kao što su pornografija, materijali koji potiču diskriminaciju i mržnju, krvave i nasilne scene, poticanje na uživanje droge, razne kockarske aktivnosti i dr. Tu si i stranice na kojima se prodaju zakonom zabranjeni proizvodi ili potiče na zakonom zabranjene radnje, stranice koje ne štite privatnost djece i gdje djeca mogu objaviti važne ili osobne podatke te biti izložena krađi identiteta i zloupotrebi osobnih podataka, prijevarama kupovine na internetu ili riziku da otkriju važne financijske podatke, a tu je i opasnost od virusa i hakera, kao i mnoge druge opasnosti. Zasigurno je jedan od rizika i pretjerana izoliranost djeteta zbog dugotrajnog korištenja internetom, koja može voditi u ovisnost o internetu'', navodi za Bljesak.info Edisa Demić, direktorica Udruženja Dignitet po zanimanju profesorica pedagogije i magistrica sociologije.

Ova organizacija provodi brojne programe i projekte koji za cilj imaju prevenciju i zaštitu djece od  nasilja, te se u svom radu susreću sa različitim izazovima gdje su djeca i mladi žrtve različitih vidova nasilja, s druge strane roditelji ne znaju kako da djeluju kako da zaštite i pomognu svom djetetu.

''U školi pedagozi su često pretrpani administracijom, prosvjetni radnici djeluju na individualnoj razini odnosno od njihove procjene treba li i koliko da se uključe posebno kada je u pitanju elektronsko nasilje. Činjenica je da djeca i mladi danas žive znatno drugačije nego su živjeli njihovi roditelji i ta djeca i mladi se susreću sa novim problemima koji idu u prilog tome da  roditeljska i prosvjetna  uloga postaje još složenija'', navodi Demić.

Odgovornost roditelja i ljudi unutar sustava

Ističe kako je nedostatak psihologa u školama veliki problem koji rezultira  nedostatkom adekvatne podrške učenicima koji su žrtve nasilja, te propuštanjem prilike za prevenciju i rano otkrivanje problema. Smatra i da je adekvatna prevencija na niskoj razini, a i odgovornost određenih ljudi unutar sustava.

''Danas kada pogledamo veliki broj djece na socijalnim mrežama prate ljude koji su bili evidentirani kriminalci, ljude koji koriste psovke, nasilje itd. da bi privukli pažnju. Njima je interes da doprinesu poremećaju sustava pravih društvenih vrijednosti i naravno pri tome zarade.  Takvi pojedinci u društvu trebaju se adekvatno sankcionirati i izolirati i ne smiju biti ni na koji način 'odgajatelji' naše djece.  

Također tu imamo i socioekonomske faktore poput siromaštva, nezaposlenosti ili pretjerane zauzetosti i zaposlenosti roditelja. Određeni roditelji nisu posvećeni svojoj djece, neki od njih misle da materijalnim davanjem dobro ispunjavaju roditeljsku ulogu.  Roditelj ne treba da djetetu bude bankomat nego roditelj u pravom smislu te riječi'', navodi direktorica Digniteta.

Ističe kako nedostatak adekvatnog nadzora i podrške od strane roditelja ili drugih autoriteta kao što su prosvjetni radnici također doprinosi porastu nasilja među djecom, jer djeca ne razvijaju potrebne vještine za rješavanje sukoba na konstruktivan način.

''Svi ovi faktori zajedno doprinose porastu nasilja među djecom i zahtijevaju holistički ili sveobuhvatan pristup u prevenciji i rješavanju ovog problema'', dodaje Demić.

Roditelji 'brane' djecu

Da se sve što se u školi javlja dolazi iz obitelji, te da roditelji teško, ili uopće ne prihvaćaju ponašanje svoje djece, govore i u jednoj Osnovnoj školi u Mostaru navodeći kako je i kod njih evidentno da je nasilje među djecom u porastu.

''Roditelji u određenim situacijama djecu brane misleći da im na taj način pomažu, a zapravo im prave medvjeđu uslugu. Ta djeca su kod nas osam ili devet godina, a njihova su cijeli život. Obitelj je temelj odgoja djece i svi problemi koji se javljaju u obitelji, u nekom njihovom užem okruženju, dolaze do izražaja u školi. Sva nezadovoljstva, svi problemi, eskaliraju u školi'', navodi ravnateljica ove škole.

Ističe da kad se pojavi nasilje oni postupaju po spomenutom Protokolu, no da u konačnici škola najviše ispašta, kao i djelatnici i sva druga djeca koja su mirna i žele raditi i učiti u jednom mirnom okruženju.

Škole su nemoćne

''Kada se pojavi nasilje i vi prijavite jednoj ustanovi, drugoj, itd. onda se oni svi pozivaju na Konvenciju o pravima djeteta, tako da svako dijete ima pravo i obavezu osnovnog školovanja. No imaju li ovi drugi pravo da rade u jednoj mirnoj sredini i mirno usvajaju znanja? Kako djeca tako i nastavnici, jer mi svakodnevno ovdje trpimo nasilje od pojedine djece, bezobrazluk na koji ne možemo mnogo utjecati'', navodi.

Ističe kako su dovedeni u takvu situaciju da njihovi Pravilnici više ne vrijede, da se Zakon o osnovnom obrazovanju i disciplinskim mjerama mora mijenjati, te da se određeni zakoni i pravilnici moraju nadopunjavati. Kao jedan od velikih nedostatka navodi i nepostojanje školskog psihologa, kao ni logopeda i defektologa.

''Ta djeca koja prave probleme po školama su stavljena iznad svega. Mi moramo trpiti nasilje od pojedinaca, i to djece. Škole su u konačnici nemoćne i to je žalosno'', zaključili su iz ove škole i istaknuli kako je tromost sustava i nedostatak podrške nešto što bi žurno trebalo mijenjati.

Protokol o nasilju u školama...

Prva reakcija je prekinuti nasilno ponašanje i odvojiti učenike kako bi se spriječilo daljnje pogoršanje situacije. Nakon što se nasilje zaustavi, žrtvi se pruža nužna pomoć i podrška kako bi se osjećala sigurno i zaštićeno. Svaki zaposlenik škole ima obvezu odmah obavijestiti odgovorne osobe poput razrednika, pedagoga i direktora o događaju nasilja.

U slučaju složenijih slučajeva nasilja stručni suradnici i direktor škole preuzimaju hitne mjere za zaustavljanje nasilja, uključujući poziv policiji ako je potrebno. Ako je dijete ozlijeđeno, odmah se poziva hitna medicinska pomoć ili se osigurava pratnja djeteta do zdravstvene ustanove. Dalje, s počiniteljem nasilja provodi se razgovor kako bi se utvrdile eventualne okolnosti zlostavljanja u obitelji ili drugdje, te se po potrebi obavještava Centar za socijalni rad ili policija. Svi relevantni svjedoci se ispituju, a sve aktivnosti se dokumentiraju kako bi se osigurala transparentnost i potrebna dokumentacija za daljnje postupanje. Nastavničko vijeće škole se obavještava o svim poduzetim aktivnostima kako bi se osigurala suradnja i podrška u rješavanju problema. Ove mjere su ključne za zaštitu sigurnosti i dobrobiti svih učenika te za sprječavanje daljnjeg nasilja u školskom okruženju.

Kopirati
Drag cursor here to close