Složeni oblici života na našem planetu trenutačno uspijevaju zahvaljujući kisiku u atmosferi. No Zemljina atmosfera nije uvijek bila ovakva kakvu danas poznajemo a znanstvenici predviđaju da će se u dalekoj budućnosti ponovno promijeniti u smjeru s više metana i vrlo malo kisika.
Ali, ne brinite, to se neće dogoditi još najmanje milijardu godina. Ipak, kad taj trenutak stigne, promjena će nastupiti prilično naglo, pokazuje istraživanje objavljeno 2021. godine.
Prema toj studiji, atmosfera će se vratiti u stanje slično onome prije Velikog događaja oksidacije (Great Oxidation Event) koji se dogodio prije otprilike 2,4 milijarde godina.
"Godinama se raspravlja o trajanju biosfere na Zemlji, na temelju znanstvenih saznanja o sve većem sjaju Sunca i geokemijskom ciklusu ugljika i silikata," rekao je Kazumi Ozaki, znanstvenik za okoliš s japanskog sveučilišta Toho, kada je studija objavljena.
Dodaje kako taj model pokazuje da će s vremenom dolaziti do stalnog pada razine CO2 u atmosferi, što bi u dugom roku moglo izazvati globalno zahlađenje, iako bi Sunce istovremeno bilo sve toplije.
Znanstvenici tvrde da je kisik u atmosferi vjerojatno privremena pojava čak i na planetima koji podržavaju život a to ima veliki značaj i za potragu za životom izvan Zemlje.
Prema njihovim projekcijama, Zemlja će doživjeti drastičan pad kisika gotovo do razina iz arhajskog razdoblja, koje je prethodilo Velikoj oksidaciji.
"Model predviđa da će deoksigenacija atmosfere, uz nagli pad razine O2, vjerojatno nastupiti prije nego što Zemlja uđe u "vlažno stakleničko" stanje i prije nego što površinske vode počnu isparavati u svemir," objašnjava tim u svom radu.
Kada se to dogodi, to će značiti kraj za ljudsku vrstu i većinu drugih organizama koji ovise o kisiku. Dakle, možda bi bilo dobro da do tada naučimo kako napustiti ovaj planet.
Da bi došli do zaključaka, istraživači su napravili detaljan model Zemljine biosfere, uzimajući u obzir promjene u sjaju Sunca i pad razine CO2, koji će se događati jer se taj plin sve više razgrađuje pod utjecajem topline.
A manje CO2 znači manje biljaka koje provode fotosintezu, što znači manje kisika.
Iako su ranija predviđanja govorila da će Sunčevo zračenje za oko 2 milijarde godina ispariti oceane, ovaj novi model temeljen na prosjeku od gotovo 400.000 simulacija pokazuje da će kisik nestati puno prije toga, i time prvi zadati smrtonosan udarac životu na Zemlji.
"Pad kisika bit će ekstreman," rekao je Chris Reinhard, geoznanstvenik s Tehnološkog instituta Georgije, za New Scientist. "Govorimo o čak milijun puta manje kisika nego što ga ima danas."
Ovo istraživanje je posebno zanimljivo danas jer znanstvenici sve više traže planete pogodne za život izvan našeg Sunčevog sustava. Kako se razvijaju sve moćniji teleskopi, važno je znati što točno tražimo u tim silnim podacima koje prikupljamo.
I upravo zato ova studija sugerira da se možda ne bismo smjeli oslanjati samo na kisik kao dokaz života. Umjesto toga, trebali bismo proširiti kriterije i tražiti i druge znakove (tzv. biosignature).
Studija je dio NASA-inog projekta NExSS (Nexus for Exoplanet System Science), koji istražuje nastanjivost drugih planeta.
Prema izračunima Ozakija i Reinharda, razdoblje u kojem je Zemlja bila bogata kisikom moglo bi trajati svega 20–30 % ukupnog životnog vijeka planeta. Nakon toga će mikrobi posebno oni koji mogu preživjeti bez kisika – i dalje opstajati.
"Nakon velikog pada kisika, atmosfera će biti bogata metanom, imat će vrlo malo CO2 i bez ozonskog sloja," kaže Ozaki, piše Science Alert.
"Zemlja će tada najvjerojatnije biti svijet anaerobnih organizama – života koji ne treba kisik da bi opstao."
