Ova žaba je hodajuća optička varka: Kada skoči svijetli poput opala, a boje mijenja na neobičnom mjestu

Priroda neke od svojih najspektakularnijih pojava skriva na najneobičnijim mjestima.

Na prvi pogled ugrožena australska zeleno-zlatna žaba (Ranoidea aurea) izgleda poput većine drugih žaba. Nešto je izraženijih šara od uobičajenih australskih gatalinki, ali na njoj se ne primjećuje ništa posebno.

Međutim, kada ispruži stražnje noge i skoči, žaba otkriva neočekivan prizor. Njezina snažna bedra na trenutak zasjaje plavom bojom, za koju su znanstvenici sada utvrdili da predstavlja pravi oblik strukturne iridescencije.

Boja se mijenja ovisno o kutu gledanja

“Iridescencija se pojavljuje kada se boja mijenja ovisno o kutu iz kojeg je promatramo”, objasnio je biolog za očuvanje prirode John Gould sa Sveučilišta Newcastle u Australiji, koji je otkriće predstavio u znanstvenom časopisu Austral Ecology.

“Dvije osobe koje stoje na različitim mjestima mogu istodobno promatrati isti dio tkiva i vidjeti različite boje. Riječ je o izvanrednom optičkom učinku koji je vrlo rijetko zabilježen kod vodozemaca”, dodao je.

Priroda boje uglavnom proizvodi na dva načina, a oba ovise o tome kako određeni materijali reagiraju sa svjetlošću.

Stanice koje sadrže pigmente, poput melanocita u koži, stvaraju boju kemijskim putem. Molekule pigmenta upijaju određene valne duljine svjetlosti, dok druge reflektiraju ili raspršuju prema očima promatrača.

Ksantofore su, primjerice, stanice prisutne kod brojnih hladnokrvnih kralježnjaka. Sadrže žute pigmente koji apsorbiraju plavu svjetlost, zbog čega tkivo izgleda žuto.

Iridofore, s druge strane, proizvode boju fizičkim putem.

Umjesto pigmenata, one sadrže mikroskopske kristalne strukture približno jednake veličine kao valne duljine vidljive svjetlosti. Te strukture reflektiraju svjetlost i utječu na njezine valove, određujući koje će se boje pojaviti. Boje se ponekad mijenjaju ovisno o kutu gledanja, stvarajući iridescentni učinak.

Zeleno-zlatna žaba u svojoj koži ima oba sustava.

Upravo zbog toga njezina je koža zelena. Sastoji se od sloja ksantofora smještenog iznad iridofora, koji reflektiraju plavu svjetlost ispod žutog pigmenta. Kombinacija tih boja stvara izraženu zelenu nijansu, što je prilično uobičajeno kod vodozemaca.

Ranija istraživanja pokazala su da iridofore sadrže sitne kristalne pločice koje reagiraju sa svjetlošću.

Međutim, brojni istraživači smatrali su da plava boja koju proizvode te strukture nastaje nekoherentnim raspršivanjem svjetlosti.

Kod takvog procesa strukture nisu pravilno raspoređene pa se svjetlost raspršuje u svim smjerovima. Budući da se kraće valne duljine, koje se nalaze na plavom kraju vidljivog spektra, raspršuju učinkovitije od duljih, materijal izgleda plavo. Taj je fenomen poznat kao Tyndallov učinak.

Na bedrima ima više različitih nijansi

Gould je provodio terensko istraživanje metodom hvatanja, označavanja i ponovnog hvatanja žaba na australskom otoku Kooragang kada je primijetio nešto neobično na njihovim stražnjim nogama.

Kada je nježno ispružio i zakrenuo noge životinja, njihova bedra nisu zasjala samo plavom bojom. Ovisno o položaju, pojavile su se zelene, tirkizne, pa čak i naznake toplijih nijansi.

Takva promjena boje ne događa se kod Tyndallova učinka. Ona nastaje pri koherentnom raspršivanju, kada su mikroskopske strukture precizno raspoređene tako da se reflektirani svjetlosni valovi međusobno pojačavaju ili poništavaju.

Rezultat su različite boje koje se mijenjaju ovisno o kutu gledanja, odnosno iridescencija.

Gould, Austral Ecology, 2026. / Detaljan prikaz iridescentne plave kože na bedrima odrasle zeleno-zlatne žabe (Ranoidea aurea). Boja se mijenja od zelene (lijevo) do plave (desno), ovisno o kutu promatranja.

Riječ je o sličnom optičkom učinku zbog kojeg opali svjetlucaju, kapljice vode prikazuju dugine boje, a brojni kukci sjaje poput sitnih dragulja.

“Prava iridescencija pojavljuje se samo kada su mikroskopske strukture pravilno raspoređene, a ne potpuno nasumične, slično onome što vidimo na krilima leptira”, rekao je Gould.

“Prisutnost iridescencije kod ove žabe pokazuje da plava boja nije rezultat isključivo nasumičnog raspršivanja svjetlosti. Ona upućuje na to da su za stvaranje strukturne plave boje odgovorne pravilno raspoređene reflektirajuće pločice”, pojasnio je.

Otkriće je, međutim, otvorilo više pitanja nego što je ponudilo odgovora.

Ako su iridofore prisutne po cijeloj koži žabe, što bi se moglo zaključiti prema njezinoj zelenoj boji, nije jasno zašto se svjetlucavi učinak pojavljuje samo na stražnjim nogama.

Zašto svijetli?

Znanstvenike zanima i zašto je žaba uopće razvila takvu osobinu. Gould smatra da bi ona mogla imati važnu ulogu u preživljavanju.

“Već se smatra da plava boja na unutarnjoj strani bedara ima važnu ulogu u obrani od grabežljivaca”, rekao je.

“Naši rezultati pokazuju da bi iridescencija mogla dodatno pojačati taj vizualni signal, čineći ga uočljivijim i privlačnijim kada se žaba kreće.”

Prema Gouldovu pregledu znanstvene literature, prava iridescencija dosad je zabilježena kod samo nekoliko vrsta vodozemaca.

Novo otkriće, skriveno na unutarnjoj strani stražnjih nogu poznate australske žabe, pokazuje da bi sličan fenomen mogao postojati i kod brojnih drugih životinjskih vrsta.

“S obzirom na to da je zeleno-zlatna žaba vrlo poznata australska vrsta, naše otkriće pokazuje koliko toga još trebamo otkriti u životinjskom svijetu”, zaključio je Gould.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Austral Ecology.