Adenomioza je kronično stanje koje zahvaća maternicu, a mnogi ljudi nikad nisu čuli za nju unatoč činjenici da je tako česta.
Adenomioza može uzrokovati simptome uključujući nepravilno i obilno menstrualno krvarenje i bol u zdjelici. Ozbiljnost simptoma razlikuje se među pacijenticama – a čak jedna trećina žena s adenomiozom može imati minimalne ili nikakve simptome.
Stanje također može utjecati na plodnost. Žene s adenomiozom koje zatrudne imaju povećan rizik od pobačaja, prijevremenog poroda, preeklampsije i postporođajnog krvarenja. Zato je potrebno utvrditi što uzrokuje adenomiozu, te kako se dijagnosticira i liječi?
Iako liječnici još uvijek nemaju mnogo informacija a o ovom stanju, neke činjenice su poznate, prenosi Nova.rs.
Postoje dva glavna sloja u maternici. Endometrij je unutarnji sloj u koji su implantirani embriji, tako da kada žena nije trudna, ovaj sloj se s vremenom odbacuje.
Miometrij je mišićni sloj maternice. Tijekom trudnoće se širi i odgovoran je za kontrakcije. Kod žena s adenomiozom stanice slične endometriju nalaze se na pogrešnom mjestu – na miometriju.
Iako velik broj žena s adenomiozom ima i endometriozu, adenomioza je potpuno drugačija bolest od endometrioze.
Kod endometrioze se stanice slične endometriju također nalaze na pogrešnom mjestu, ali u ovom slučaju izvan maternice, većinom u šupljini zdjelice.
Zahvaljujući istraživanjima, angažmanu javnosti i društvenim mrežama, posljednjih se godina podigla svijest o endometriozi. Međutim, adenomioza je još uvijek relativno nepoznata.
Adenomioza je stanje koje je teško dijagnosticirati. Povijesno gledano, prisutnost stanica sličnih endometriju u miometriju mogla se potvrditi samo patološkom procjenom kada je miometrij pregledan pod mikroskopom nakon histerektomije (operacija uklanjanja maternice).
Posljednjih godina broj dijagnoza se povećao razvojem tehnologije i dijagnostike kao što su MRI i detaljan ultrazvuk zdjelice.
Iako se adenomioza sada obično identificira bez potrebe za histerektomijom, liječnici još uvijek rade na razvoju standardizirane metode za nekiruršku dijagnozu. Kao rezultat toga, ostaje neizvjesno koliko točno žena ima adenomiozu.
Vrsta rasta tkiva adenomioze u miometriju može biti ili žarišna (koja uključuje dio maternice) ili difuzna (koja uključuje široko područje mišića) lezije.
Adenomioza se može dalje klasificirati ovisno o dubini invazije tkiva sličnog endometriju u miometrij. Znanstvenici i liječnici još uvijek istražuju je li vrsta ili dubina lezija povezana sa simptomima - ozbiljnost simptoma i lezija ne podudaraju se uvijek.
Još nije jasno zašto neke žene razvijaju adenomiozu, iako dokazi upućuju na to da prevalencija raste s godinama. Smatra se da se područje između endometrija i miometrija oštećuje, bilo prirodnim procesima menstrualnog ciklusa, trudnoće i poroda, bilo medicinskim zahvatima.
U nekih žena, oštećenje sloja tkiva endometrija ne zacjeljuje kako bi trebalo, a stanice slične endometriju ulaze i abnormalno rastu u miometriju. Oni ometaju normalne funkcije miometrija, što dovodi do boli i krvarenja. Različiti čimbenici mogu pridonijeti bolestima.
Strategije liječenja uključuju hormonske lijekove kao što su oralni kontraceptivi, tablete koje sadrže progesteron, umetanje IUD-a koji otpušta progesteron ili lijek koji se zove GnRHa koji zaustavlja prirodnu proizvodnju spolnih hormona.
Nehormonski tretmani uključuju traneksamsku kiselinu i imaju za cilj minimalizirati menstrualno krvarenje, a bol se liječi nesteroidnim protuupalnim lijekovima.
Liječenje koje djeluje kod nekih žena ne djeluje kod drugih, što daje težinu argumentu da postoji više od jedne vrste adenomioze. Strategije liječenja treba prilagoditi pacijentima, ovisno o njihovim željama i simptomima.
Ako medicinski tretmani ne daju odgovarajuće olakšanje simptoma, postoje kirurške mogućnosti, odnosno uklanjanje žarišnih lezija ili histerektomija.
Iako je adenomioza čest poremećaj koji pogađa mnoge žene, uključujući i one u reproduktivnoj dobi, kliničari i istraživači joj ne posvećuju dovoljno pažnje.
Također postoji nedostatak znanja i svijesti o adenomiozi među mnogim zdravstvenim radnicima i javnošću. To se mora promijeniti kako bismo mogli poboljšati svoje razumijevanje stanja, dijagnoze i mogućnosti liječenja.
Znanstvenici i liječnici koji se specijaliziraju za adenomiozu još uvijek traže točnu, neinvazivnu dijagnostičku metodu, a nadamo se, jednog dana i lijek.
