Implantati ili vlastito tkivo: Kako izgleda rekonstrukcija dojke nakon karcinoma?

Rekonstrukcija dojke nakon operativnog liječenja karcinoma može se provesti tijekom istog zahvata u kojem se uklanja dojka ili naknadno, ovisno o zdravstvenom stanju pacijentice, stadiju bolesti i planu daljnjeg onkološkog liječenja.

Ovaj zahvat dio je suvremenog pristupa liječenju karcinoma dojke, a ženama omogućuje razmatranje mogućnosti obnove izgleda dojke nakon operacije.

Dr. Zumreta Rizvanović, specijalistica plastične, estetske i rekonstruktivne kirurgije u bolnici Medicana Sarajevo, objašnjava kako se odluka o rekonstrukciji donosi individualno, uz procjenu stručnog tima i uvažavanje očekivanja pacijentice.

Kada je moguće napraviti rekonstrukciju?

Postoje dvije osnovne mogućnosti rekonstrukcije dojke: neposredna, koja se izvodi tijekom operacije uklanjanja dojke, i odgođena, koja se planira u kasnijoj fazi liječenja.

''Izbor ovisi o zdravstvenom stanju pacijentice, stadiju bolesti, planu daljnjeg onkološkog liječenja i drugim važnim čimbenicima'', pojašnjava dr. Rizvanović.

Odluku donosi multidisciplinarni tim koji, ovisno o slučaju, može uključivati specijaliste opće, torakalne, plastične i rekonstruktivne kirurgije, onkologe i patologe.

''Ne postoji jedno vrijeme koje je idealno za svaku pacijenticu. Kod nekih žena rekonstrukcija se može planirati odmah, dok je kod drugih primjerenije pričekati završetak određenih faza liječenja'', ističe dr. Rizvanović.

Implantati ili vlastito tkivo

Rekonstrukcija dojke može se izvesti implantatima, vlastitim tkivom pacijentice ili kombinacijom tih metoda.

Kod rekonstrukcije implantatima veličina i položaj određuju se na temelju mjerenja i procjene tkiva. U pojedinim slučajevima koriste se i ekspanderi, privremeni uređaji koji omogućuju postupno širenje tkiva prije postavljanja trajnog implantata.

Druga mogućnost je autologna rekonstrukcija, pri kojoj se koristi vlastito tkivo pacijentice, najčešće s područja trbuha, leđa ili drugih dijelova tijela, ovisno o medicinskim indikacijama.

''Ne postoji univerzalno rješenje jer se pristup prilagođava svakoj ženi pojedinačno'', objašnjava liječnica.

Autologna rekonstrukcija može omogućiti prirodniji izgled i osjećaj dojke, ali je riječ o složenijem zahvatu koji može zahtijevati dulju operaciju i oporavak. Potrebno je uzeti u obzir i moguće ožiljke na mjestu uzimanja tkiva te rizik od komplikacija.

Mogući su i dodatni zahvati

Rekonstrukcija ne uključuje nužno samo obnovu uklonjene dojke. U pojedinim slučajevima mogu biti potrebni dodatni zahvati radi postizanja bolje simetrije, uključujući smanjenje, podizanje ili povećanje druge dojke.

Dio postupka može biti i rekonstrukcija bradavice te areole, pigmentiranog područja oko bradavice.

''Ako je tijekom mastektomije uklonjena jedna ili obje bradavice, kod odgovarajućih pacijentica može se razmotriti njihova rekonstrukcija. U kombinaciji s medicinskom tetovažom areole moguće je postići prirodniji izgled rekonstruirane dojke'', navodi dr. Rizvanović.

Takvi se zahvati planiraju nakon odgovarajućeg oporavka i stabilizacije rekonstruirane dojke.

Oporavak i redovite kontrole

Prije operacije pacijentice trebaju dobiti informacije o dostupnim metodama, očekivanim rezultatima, mogućim komplikacijama i trajanju oporavka.

Na odluku mogu utjecati i psihološke, socijalne te financijske okolnosti.

Trajanje oporavka ovisi o vrsti zahvata, općem zdravstvenom stanju i eventualnom dodatnom onkološkom liječenju. Konačan izgled dojke može se oblikovati tijekom nekoliko mjeseci ili dulje.

''Pacijentice trebaju znati da je za konačan rezultat potrebno vrijeme. Redovite kontrole omogućuju nam praćenje procesa zacjeljivanja i procjenu jesu li potrebni dodatni koraci'', kaže liječnica.

Naglašava kako rekonstrukcija dojke ne zamjenjuje onkološko praćenje.

''Rekonstrukcija može biti važan dio oporavka žene nakon liječenja karcinoma dojke, ali ona ne znači da prestaje potreba za redovitim onkološkim kontrolama'', zaključuje dr. Zumreta Rizvanović.