Građani teško mogu provjeriti tko je psiholog: Novi zakon trebao bi donijeti velike promjene

Kada građani potraže psihološku ili psihoterapijsku pomoć, najčešće to čine u jednom od najtežih razdoblja života. Razlozi mogu biti različiti – od anksioznosti, depresije i trauma do obiteljskih kriza, nasilja, mobinga ili drugih životnih okolnosti koje narušavaju svakodnevno funkcioniranje.

Upravo zato pitanje tko pruža takvu pomoć nije samo profesionalno, nego i pitanje javnog interesa. Oni koji se odluče potražiti stručnu podršku moraju imati mogućnost provjeriti tko je ovlašten za obavljanje psihološke djelatnosti, radi li prema pravilima struke i tko snosi odgovornost u slučaju stručne pogreške.

Iako se posljednjih godina o mentalnom zdravlju govori više nego ikad prije, psihološka djelatnost u Federaciji Bosne i Hercegovine još uvijek nije u potpunosti zakonski uređena. Ne postoji jedinstveni sustav licenciranja, Komora psihologa s punim ovlastima niti jedinstveni registar koji bi omogućio jednostavnu provjeru stručnih kvalifikacija osoba koje pružaju psihološke usluge.

Istodobno, briga o mentalnom zdravlju postala je i područje na kojem djeluje sve veći broj različitih profila i zanimanja. Građani se tako susreću s nazivima poput psihologa, psihoterapeuta, edukanta, savjetnika, life coacha, mentora ili praktičara, pri čemu iza nekih stoje godine sveučilišnog obrazovanja, stručne prakse, supervizije i etičke odgovornosti, dok je kod drugih njihove kvalifikacije i razinu stručnosti teško ili gotovo nemoguće provjeriti.

Dok je Nacrt zakona o djelatnosti psihologa prošao dio zakonodavne procedure i još uvijek čeka konačno usvajanje, brojna pitanja ostaju otvorena – od licenciranja i stručnog nadzora do zaštite korisnika psiholoških usluga.

O tome gdje se Federacija BiH danas nalazi kada je riječ o zakonskom uređenju psihološke djelatnosti, što bi novi zakon trebao donijeti te koliko je važan za struku i građane, Bljesak.info razgovarao je s doc. dr. Mitrom Mirković-Hajdukov, predsjednicom Društva psihologa Federacije BiH te psihologinjom i nastavnicom na Klinici za psihijatriju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla.

Kako danas znati kome povjeriti mentalno zdravlje?

Kada osoba odluči potražiti psihološku pomoć, očekuje da će je pružiti stručnjak koji posjeduje odgovarajuće obrazovanje, iskustvo i profesionalnu odgovornost. No u praksi to nije uvijek lako provjeriti.

Prema riječima doc. dr. Mitre Mirković-Hajdukov, jedan od najvećih problema današnjeg sustava jest činjenica da građani često nemaju jednostavan način provjeriti pruža li im uslugu ovlašteni psiholog ili osoba koja za to nema odgovarajuće obrazovanje i stručne kompetencije. U Federaciji BiH ne postoji jedinstveni javni registar ovlaštenih psihologa niti sustav licenciranja koji bi korisnicima omogućio brzu i pouzdanu provjeru stručnih kvalifikacija.

Zbog toga pitanje povjerenja ne ovisi samo o preporuci prijatelja, dojmu koji ostavlja internetska stranica ili broju pratitelja na društvenim mrežama, nego prije svega o tome postoji li sustav koji jamči da osoba koja pruža psihološke usluge ispunjava stručne i etičke standarde svoje profesije.

Mirković-Hajdukov smatra kako bi upravo budući sustav licenciranja i Komora psihologa trebali omogućiti ono što danas nedostaje – javno dostupan registar ovlaštenih psihologa, stručni i etički nadzor nad njihovim radom te jasno propisane postupke u slučaju eventualnih stručnih propusta.

Psihološka procjena nije samo razgovor

U javnosti se psihološki rad često poistovjećuje s razgovorom ili savjetovanjem, no riječ je o znatno složenijoj djelatnosti.

Kako objašnjava Mirković-Hajdukov, psihološka procjena predstavlja stručni postupak koji se temelji na znanstveno potvrđenim metodama i standardiziranim psihološkim instrumentima. Rezultati takvih procjena mogu imati značajan utjecaj na živote ljudi te se koriste u zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj skrbi, pravosuđu, profesionalnoj orijentaciji, zapošljavanju, procjeni radne sposobnosti i forenzičkim postupcima.

Upravo zato osobe koje provode psihološke procjene, naglašava, moraju imati odgovarajuće sveučilišno obrazovanje iz psihologije, stručnu pripremu i profesionalnu odgovornost. Riječ je o poslovima koji mogu utjecati na donošenje važnih odluka o nečijem zdravlju, obrazovanju, zapošljavanju ili ostvarivanju određenih prava, zbog čega nije svejedno tko ih obavlja.

Drugim riječima, psihološka procjena nije tek mišljenje ili razgovor, nego stručni nalaz koji u mnogim slučajevima predstavlja važan dio postupaka u kojima institucije donose odluke o pojedincu.

Foto: Privatna arhiva / Doc. dr. Mitra Mirković-Hajdukov

Posljedice osjećaju i građani i struka

Neuređen sustav ne odražava se samo na korisnike psiholoških usluga nego i na svakodnevni rad psihologa.

Jedan od primjera su psihološki testovi – standardizirani instrumenti koji predstavljaju temelj psihološke procjene. Kako upozorava Mirković-Hajdukov, dio međunarodnih izdavača posljednjih je godina zbog nepostojanja odgovarajućeg regulatornog okvira ograničio distribuciju pojedinih psiholoških instrumenata prema Bosni i Hercegovini.

Takva situacija otežava rad stručnjacima, ali i znanstvenicima. Bez pristupa standardiziranim psihološkim testovima otežano je provođenje istraživanja, razvoj novih znanja i sudjelovanje domaćih psihologa u međunarodnim znanstvenim projektima. Posljedice se zato ne osjećaju samo u ordinacijama i savjetovalištima nego i na sveučilištima te u znanstvenim institucijama.

Istodobno, sve veći interes građana za teme mentalnog zdravlja otvara i pitanje odgovornosti onih koji nude različite oblike psihološke podrške. Upravo zbog toga stručna javnost smatra da je potrebno jasno odrediti tko može obavljati psihološku djelatnost, koje uvjete mora ispunjavati i tko nadzire njegov rad.

Psiholog, psihoterapeut, edukant, savjetnik... gdje je razlika?

Jedno od pitanja koje se posljednjih godina sve češće postavlja jest kako građani mogu razlikovati psihologa od psihoterapeuta, edukanta, savjetnika, life coacha, mentora ili praktičara. Broj osoba koje nude različite oblike pomoći i podrške mentalnom zdravlju kontinuirano raste, a za građane, osobito kada se nalaze u kriznoj životnoj situaciji, razlike među tim nazivima često nisu dovoljno jasne.

Doc. dr. Mitra Mirković-Hajdukov ističe kako novi zakon nije usmjeren protiv drugih profesija niti protiv različitih oblika osobnog razvoja, nego prije svega treba jasno definirati što predstavlja psihološku djelatnost i tko je može obavljati. Cilj nije ograničiti druge oblike savjetovanja, već osigurati da psihološke poslove koji zahtijevaju specifična znanja, primjenu psiholoških testova i stručnu procjenu obavljaju osobe koje za to imaju odgovarajuće obrazovanje i kompetencije.

Kako pojašnjava, psiholog je osoba koja je završila sveučilišni studij psihologije i tijekom obrazovanja stekla znanja iz psihološke dijagnostike, psihometrije, razvoja čovjeka, metodologije istraživanja i drugih područja psihološke znanosti. Upravo je takva stručna priprema preduvjet za provođenje psiholoških procjena koje mogu imati značajne posljedice za život pojedinca.

Novi zakon trebao bi donijeti jasna pravila

Jedan od glavnih ciljeva Zakona o djelatnosti psihologa jest prvi put jasno urediti područje psihološke djelatnosti u Federaciji BiH.

To podrazumijeva propisivanje uvjeta za samostalno obavljanje psihološke djelatnosti, pripravnički staž, stručni ispit, sustav licenciranja, osnivanje Komore psihologa, vođenje registra ovlaštenih psihologa te stručni i etički nadzor nad radom psihologa.

Prema riječima Mirković-Hajdukov, upravo su transparentnost i odgovornost među najvažnijim razlozima zbog kojih je zakon potreban. Građani bi prvi put imali mogućnost jednostavno provjeriti posjeduje li osoba kojoj se obraćaju odgovarajuće obrazovanje i odobrenje za rad, dok bi u slučaju sumnje na stručni propust postojali jasno propisani mehanizmi stručnog i etičkog nadzora.

Zašto je važna Komora psihologa?

U javnim raspravama često se može čuti kako bi novi zakon donio osnivanje Komore psihologa. Međutim, Mirković-Hajdukov naglašava da smisao Komore nije zaštita same profesije, nego prije svega zaštita građana.

Komora bi vodila registar ovlaštenih psihologa, izdavala i obnavljala licence za rad, pratila poštuju li članovi profesionalne i etičke standarde te provodila stručni nadzor kada postoji sumnja na nepravilnosti.

Takav sustav postoji u brojnim europskim državama, a njegova je osnovna svrha osigurati da osobe koje pružaju psihološke usluge ispunjavaju jasno propisane stručne uvjete te da postoji institucija koja može reagirati u slučaju profesionalnih propusta.

Građani bi dobili veću sigurnost

Za većinu građana novi zakon neće predstavljati administrativnu promjenu, nego veću sigurnost prilikom traženja psihološke pomoći.

Umjesto da se oslanjaju isključivo na preporuke poznanika ili informacije pronađene na internetu, korisnici bi mogli provjeriti nalazi li se određeni psiholog u službenom registru, ima li važeću licencu za rad i podliježe li stručnom i etičkom nadzoru.

Time bi se povećalo povjerenje u psihološku djelatnost, ali i smanjio prostor za moguće zlouporabe ili pogrešno predstavljanje stručnih kompetencija. Istodobno bi se jasno razgraničilo koje poslove mogu obavljati psiholozi, a koji pripadaju drugim oblicima savjetovanja i podrške.

Zakon nije potreban zbog psihologa

Govoreći o važnosti donošenja zakona, Mirković-Hajdukov ističe kako njegovo donošenje nije cilj sam po sebi niti pokušaj stvaranja dodatnih administrativnih prepreka.

Naprotiv, riječ je o uspostavi sustava koji bi istodobno štitio građane i osigurao visoke profesionalne standarde rada psihologa.

Kako se svijest o mentalnom zdravlju posljednjih godina značajno povećala, raste i odgovornost institucija da jasno urede područje psihološke djelatnosti te omoguće građanima da znaju kome mogu povjeriti svoje mentalno zdravlje.

"Ovaj zakon dugoročno je potrebniji društvu i korisnicima psihološke pomoći nego samim psiholozima", zaključuje predsjednica Društva psihologa Federacije BiH.

Ova poruka možda najbolje sažima cijelu raspravu koja se o zakonu vodi već godinama. U središtu nije administracija niti interes jedne profesije, nego pravo građana da u trenucima kada traže pomoć imaju jasno uređeni sustav koji jamči stručnost, odgovornost i sigurnost.

Kako je Federacija BiH došla do ove situacije?

Iako se posljednjih godina o mentalnom zdravlju govori više nego ikada prije, rasprava o zakonskom uređenju psihološke djelatnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine traje znatno dulje. Prvi ozbiljniji pokušaji donošenja posebnog zakona datiraju još iz 2008. godine, kada je stručna zajednica upozoravala da postojeći propisi ne prate razvoj psihološke profesije niti pružaju dovoljnu zaštitu građanima.

Od tada je izrađeno više radnih verzija zakona, održani su brojni sastanci i konzultacije sa stručnom javnošću, a u izradu nacrta bili su uključeni predstavnici Ministarstva zdravstva Federacije BiH, Društva psihologa FBiH i drugih relevantnih institucija. Tijekom rada analizirana su i europska iskustva te profesionalni standardi poput EuroPsy modela kako bi se budući zakon uskladio sa suvremenim standardima psihološke struke.

Više od petnaest godina čekanja

Unatoč dugogodišnjem radu, zakon još uvijek nije dovršen zakonodavni put.

Nakon što je Vlada Federacije BiH utvrdila Nacrt zakona o djelatnosti psihologa, dokument je upućen u parlamentarnu proceduru. Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH prihvatio je nacrt i otvorio prostor za javnu raspravu, tijekom koje su pristigle brojne primjedbe i prijedlozi stručne zajednice, akademskih institucija i zainteresiranih organizacija.

Rasprava nije bila usmjerena na pitanje treba li zakon donijeti, nego ponajprije na način njegova provođenja. Dio prijedloga odnosio se na sastav i ovlasti buduće Komore psihologa, postupak izdavanja licenci, prijelazna razdoblja za usklađivanje s novim pravilima te druga organizacijska pitanja koja prate uspostavu novog sustava.

Kako ističe doc. dr. Mitra Mirković-Hajdukov, upravo je široka javna rasprava pokazala da postoji velik interes da se zakon kvalitetno pripremi jer će dugoročno utjecati i na građane i na psihološku struku.

Hrvatska pokazuje kako izgleda uređen sustav

Dok Federacija BiH još uvijek čeka konačno usvajanje zakona, pojedine susjedne države već godinama imaju jasno uređeno područje psihološke djelatnosti.

Primjerice, Hrvatska je donošenjem Zakona o psihološkoj djelatnosti uspostavila sustav licenciranja, Hrvatsku psihološku komoru, obvezno članstvo za obavljanje psihološke djelatnosti, javni registar ovlaštenih psihologa te sustav stručnog i etičkog nadzora.

Takav model nije jedini u Europi, ali pokazuje kako se psihološka djelatnost može urediti na način koji istodobno štiti građane, omogućuje transparentan rad psihologa i usklađuje nacionalno zakonodavstvo s europskim profesionalnim standardima.

Mirković-Hajdukov naglašava da hrvatski model nije bio jedini predložak pri izradi zakona za Federaciju BiH. Tijekom pripreme analizirani su europski profesionalni standardi, osobito EuroPsy okvir, kao i iskustva drugih država koje imaju uređene sustave licenciranja i profesionalnog nadzora.

Pitanje koje se više ne može odgađati

Mentalno zdravlje posljednjih je godina postalo jedno od najvažnijih javnozdravstvenih pitanja. Sve više građana traži psihološku pomoć, raste broj djece i mladih kojima je potrebna stručna podrška, a psiholozi imaju sve važniju ulogu u zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj skrbi, pravosuđu i svijetu rada.

U takvim okolnostima pitanje zakonskog uređenja psihološke djelatnosti više nije isključivo profesionalno pitanje jedne struke. Ono postaje pitanje sigurnosti građana, kvalitete usluga i povjerenja u sustav.

Hoće li Federacija BiH uskoro dobiti Zakon o djelatnosti psihologa, ovisit će o nastavku parlamentarne procedure i političkom konsenzusu. No jedno je već sada jasno – potreba za jasnim pravilima, stručnim standardima i učinkovitim sustavom zaštite građana postoji i izvan okvira same psihološke profesije.

Jer kada netko odluči potražiti pomoć zbog anksioznosti, depresije, traume ili neke druge životne krize, posljednje pitanje koje bi trebao postavljati jest ima li osoba preko puta njega odgovarajuće kvalifikacije. Upravo bi to trebao jamčiti sustav.