Zašto Balkan ima loš imidž?

Švicarski povjesničar Oliver Jens Schmitt, profesor povijesti istočne Europe na Sveučilištu u Beču i jedan od vodećih poznavatelja društvene i kulturne povijesti jugoistočne Europe, u intervjuu za švicarski list Neue Zürcher Zeitung (NZZ) govori o tome koliko su predodžbe o Balkanu utemeljene na činjenicama, a koliko na stereotipima. Schmitt je i jedan od urednika opsežnog "Priručnika za povijest jugoistočne Europe", a nedavno je objavio knjigu "Moskovljevi zapadni suparnici – europska povijest od Sjevernog rta do Crnog mora".

Na pitanje je li Balkan uopće napredovao, s obzirom na to da se i danas mogu prepoznati brojni problemi iz 19. stoljeća, poput klijentelizma, gospodarske zaostalosti i slaboga građanskog društva, Schmitt odgovara da napretka svakako ima, ali da se on više odnosi na društvo nego na strukture vlasti.

Prema njegovim riječima, tijekom posljednjih 35 godina u svim državama regije razvila se građanska, urbana srednja klasa koja je međunarodno povezana, ima bogato iskustvo života i rada u inozemstvu te više nije snažno vezana uz lokalne centre moći. Ona je stvorila "javnost, ili bolje rečeno protujavnost", što Schmitt smatra povijesno novom pojavom, piše DW.

Čvrsti savezi policije, službi, poslovnih elita i Crkve

Na pitanje zašto ta društvena skupina nigdje nije uspjela preuzeti vlast, Schmitt objašnjava da su nakon pada komunističkih diktatura u državama poput Srbije i Rumunjske nastali čvrsti savezi policije, sigurnosnih službi, poslovnih elita i Pravoslavne crkve, koje je teško razbiti.

Dodaje da prosvjedni pokreti, žele li ostvariti političke promjene, moraju prerasti u stranke, ali da pritom lako gube potporu čim i sami počnu djelovati korumpirano.

Govoreći o studentskim i građanskim prosvjedima u Srbiji te prosvjedima u Albaniji, gdje se građani protive poslovima s investitorima, Schmitt ocjenjuje da se u Srbiji okupio vrlo širok politički spektar, "od proeuropskih intelektualaca do tvrdokornih nacionalista".

"Svi su protiv vlasti, ali imaju vrlo različite predodžbe o tome što bi trebalo doći nakon nje. Režim i represivni aparat u Srbiji toliko su snažni da prosvjed funkcionira bez jasno prepoznatljivih vođa jer bi oni odmah bili uklonjeni", kaže Schmitt.

Nacionalizam prikriva društvene i gospodarske probleme

Na pitanje zašto je etnički nacionalizam, koji Balkan obilježava još od 19. stoljeća, i dalje toliko snažan, Schmitt odgovara da mnoge države imaju "krhak nacionalni identitet", zbog čega nacionalizmom često prikrivaju društvene i gospodarske probleme.

"Tijekom proteklih dvjesto godina razvile su se snažne strukture u kojima velik broj ljudi živi upravo od njegovanja takvih nacionalnih narativa. Taj obrazac posebno je izražen na vrhu državnih institucija – u akademijama znanosti, Pravoslavnoj crkvi i vojsci. To podjednako vrijedi za Srbiju i Rumunjsku", kaže Schmitt.

Na konstataciju švicarskog lista da se Balkan gotovo uvijek pokrene kada se promijeni sustav velikih sila u koji je uklopljen, uz podsjećanje na slabljenje Osmanskog Carstva, krizu Austro-Ugarske i završetak Hladnog rata, Schmitt kaže da je za regionalne vladare najpovoljnija situacija kada se velike sile međusobno natječu na Balkanu.

"To im daje prostor za manevriranje. Najnepovoljnija je situacija kada postoji jedan hegemon, kao što je Europska unija nakratko bila početkom ovog stoljeća. To je vrijeme prošlo i Bruxelles danas ima konkurenciju u Kini, Sjedinjenim Američkim Državama i Rusiji. Vučić to vrlo vješto koristi, balansirajući između tih sila. Takva politika ima dugu tradiciju. Novija istraživanja pokazuju da Osmansko Carstvo nije bilo ništa drugo nego skup regionalnih vladara koji su bili odani Istanbulu sve dok ih je on ostavljao na miru. Nijedno carstvo nije uspjelo u potpunosti centralizirati Balkan. Kad god je željelo dominirati, moralo je surađivati s lokalnim elitama", objašnjava Schmitt.

Tito je bio majstor balansiranja

Na konstataciju da je Josip Broz Tito bio pravi majstor balansiranja između Istoka i Zapada, Schmitt odgovara potvrdno i podsjeća da je sličnu politiku vodila i Rumunjska.

"I Tito i rumunjski diktator Ceaușescu bili su uvjereni komunisti, ali su mnogo zaradili zahvaljujući politici balansiranja između Istoka i Zapada", kaže Schmitt.

Dodaje da su oba sustava propala kada je završetkom Hladnog rata nestao prostor za takvu politiku.

Neue Zürcher Zeitung zatim se osvrće na današnje geopolitičke promjene i drukčiji pristup Sjedinjenih Američkih Država regiji. Schmitt ocjenjuje da političkim elitama na Balkanu više odgovara transakcijski pristup Washingtona nego, kako kaže, "moralizatorsko i često neučinkovito djelovanje Europske unije".

Kritizira i činjenicu da Bruxelles i dalje nema postupan model pristupanja, nego poznaje samo dvije kategorije – članice i nečlanice – što, prema njegovu mišljenju, usporava europske integracije.

Govoreći o međunarodnim protektoratima, od Grčke u 19. stoljeću do Bosne i Hercegovine i Kosova krajem 20. stoljeća, Schmitt ocjenjuje da povijest pokazuje koliko su takvi eksperimenti bili ograničenog dometa.

"Problemi u komunikaciji ne odnose se samo na jezik nego i na mentalitet te različite sustave vrijednosti. U konačnici, lokalni akteri uvijek imaju jače adute", smatra Schmitt.

Schmitt također smatra da međunarodni predstavnici često oslobađaju lokalna društva odgovornosti jer im omogućuju da za vlastite neuspjehe okrive velike sile.

"To je na Balkanu višestoljetni obrazac razmišljanja, a prisutan je i danas", naglašava Schmitt.

Odakle potječe loš imidž Balkana?

Na pitanje odakle potječe loš imidž Balkana na Zapadu, Schmitt kaže da se njegovo podrijetlo može prilično precizno utvrditi. Potječe još iz vremena Prvoga balkanskog rata 1912. godine, kada je u zapadnoj Europi stvoren dojam o posebno brutalnom načinu ratovanja.

Ipak, podsjeća da je između dva svjetska rata postojao i posve drukčiji pogled na Balkan.

"Mnogi putnici dolazili su ovamo kako bi vidjeli ono što su smatrali 'autentičnim životom', muškarce i žene u njihovim tradicionalnim ulogama. Takvo viđenje postojalo je čak i među nacistima, koji su prema istočnim Slavenima gajili izrazit rasizam, ali su Slavene na Balkanu shvaćali ozbiljnije i nisu ih smatrali nižom rasom", objašnjava Schmitt.

Dodaje da se izrazito negativna slika ponovno učvrstila tijekom raspada Jugoslavije devedesetih godina te da su predrasude bile to snažnije što je promatrač bio udaljeniji od Balkana – u Sjedinjenim Američkim Državama mnogo više nego, primjerice, u Austriji.

Balkan više nije egzotična nepoznanica

Danas je situacija drukčija, kaže Schmitt za Neue Zürcher Zeitung.

"Mnoge balkanske zemlje danas su iznimno popularna turistička odredišta – Hrvatska, Albanija i, naravno, Grčka. Nedostaje im radne snage kako bi prihvatile i uslužile golem broj turista. Albanija se danas predstavlja kao drukčija i tajanstvena zemlja. Međutim, i u najzabačenijem selu možete naići na njemačke ili poljske turiste. Balkan, dakle, više nije egzotična nepoznanica. Naprotiv, postao je vrlo traženo turističko odredište", zaključuje Schmitt.